U malome mistu kraj obale plavog mora živi šjor Livio, ugledan, viđen i čašćen čovik, svugdi rado viđen gost. Iako je uvatija deboto već sedamdeset i petu, puno pažnje posvećuje svome izgledu pa je tako prvi u našemu malome mistu išumpreša bore na licu, redovito pituraje kosu, a ima bit da je čak i prisadija malo vlasi iz susidova rasada jer je prije petnajstak godin izgleda primjetno ćelaviji. Šjor Livio živi u maloj kući na vrhu briga, preciznije rečeno - nekad je to bila mala kuća, ali otkad se Livio uvatija poduzetništva, narasla je i u širinu i visinu, a nekadašnju gustirnu pritvorija je u bazen.

Pored te gustirne, pardon bazena, okružija se lipi komad vrtla, ali za razliku od ostalih primitivnih stanovnika maloga mista, šjor Livio u njemu ne uzgaja blitvu, kapulicu, kavule ili da prostite špinjaču, nego samo cviće i ukrasno grmlje. Kraj garaže rastu rusulice, uz verandu velecvjetna magnolija, vatrenu kućicu okružuju pitospore, a isprid balkona namistile se tri palme. Šjor Livio voli u to svoje carstvo cvića pozivat svoje prijatelje na večere i domjenke, bome se propjo lipi bokuni znaju bacat na gradele, pije se vrhunsko vino, piva se do kasno u noć. Puno njih se u malome mistu gracaju za uvalit na te večere, svi bi tili bit prijatelji šjor Livia, ali ne toliko zbog lipih bokuna na pjatancama, nego se po gradu priča kako se tamo uvik nađe nekoliko mladih zgodnih cura koje su za pretpostavit - bliske prijateljice i osobne asistentice našega dičnoga domaćina.

Šjor Livio je naime poznat ka dobrotvor široke ruke, pogotovo prema sputnim divojkama u ranim dvadesetima, ali zli jezici spominju da se u dvorcu šjor Livia nekidan vrtila i jedna šesna mala iz Prapatnice kojoj niko na prvi pogled ne bi da sedamnajst godin! Mala, lajava kakve već znaju bit te iz Prapatnice, pričala je posli u jednome kafiću kako je sa šjor Liviom upozna tetak od njezine prijateljice koji je inače vlasnik obrta za otčepljivanje kanalizacije i suvlasnik pogrebnog poduzeća.

O poslovnom uspjehu šjor Livia isto kruže razne priče, od toga kako je početni kapital steka preprodajom zemlje u najlipšim uvalama blizu maloga mista u kojima su se izgradile puste vikendice i apartmani do onih koji govore kako je još u onome sistemu organizira koncerte estradnih poletuša. Kad su se dolaskom demonkracije užgala svitla slobode i poduzetništva, šjor Livio je u kratko vrime posta vlasnik tri noćna kluba, dva restorana, nogometnog kluba, kladionice, pokrenija je izdavanje enigmatskog lista, čak i pravu pravcatu televizijsku postaju!

Nije mu tribalo dugo da se uključi i u političke vode pa je na jednim izborima pomeja tadašnje stranačke faraone i posta gradonačelnik. Ovi mu nisu ostali dužni pa su nastojali na sve moguće načine kompromitirat šjor Livia, čak i naložili istrage zbog navodne korupcije, ali mu ništa nisu mogli dokazat tako da našemu šjor Liviu teče evo već četvrti mandat gradonačelnika. Istina, za vrime njegove vladavine, malo misto i nije baš nešto naročito napredovalo, ali se procjenjuje da je gradonačelnikovo bogatstvo u istom razdoblju naraslo i desetak puta. Ponekad nije bilo lako bit u koži šjor Livia jer se znalo dogodit da ga neke sitne duše napadnu bez valjanog razloga i bombizaju ga metalnim šipkama.

U svakom slučaju, čak ni ozbiljni politički analitičari nisu uspili odgonetnit tajnu uspjeha šjor Livia. U razgovoru s mištanima ritko ćete čut koju grubu rič o svome gradonačelniku, a kako nam je reka marangun Lovre - ko ne zna za sebe, ne zna ni za drugoga!

I na koncu, možda je najvažnije u ciloj priči, činjenica da je naš šjor Livio Beskrupuloni odavno izaša iz lokalnih okvira i posta uzor i inspiracija za mnoge napredne ljude originalnih ideja koji su na sličan način uspili doć na vlast i u drugim malim i velim mistima. Jednostavno rečeno, oni su prvi imali hrabrosti objasnit narodu da se okani iluzija i nerealnih očekivanja od političara, čak i nevjerne Tome uvjerit da se s brdom love može izgledat i mlađe i lipše i pametnije...

Čak i ako se ispod takvoga brda nalazi samo gomila smeća - sve se to danas može lipo uredit, zatrpat bagerima, prekrit finom zelenom travicom, izgradit đardine i fontane. Lipo je živit na vrhovima takvih brda, čisto i prozračno.

Smrad će i tako trajno osjećat samo oni koji ostaju u podnožju...