Jučer negdje u popodnevnim satima, Split i okolicu preplavili su e-mailovi nepoćudnog sadržaja u kojem su frapirani, pače konsternirani vozači svih vrsta prometala obavještavali sve svoje prijatelje, znance, rodbinu i tazbinu saznanjem kako su tijekom prethodne noći postavljene policijske kamere na nekoliko strateški raspoređenih mjesta duž prigradskih "avenija". I to ne samo kamere već i radari čija će prvenstvena uloga biti da nepogrešivo detektiraju one drznike koji se usuđuju voziti brže od propisanih 70 kilometara na sat.

Tako je realno za očekivat kako će već u slijedećim danima na adrese mnogih auto-nadobudana počet stizat čestitke u stilu - Cijenjeni gospodine, čestitamo vam što ćete Vašim značajnim iznosom obogatiti prihodovnu stranu državnog proračuna Republike Hrvatske!

Sve za Hrvatsku, Hrvatsku budzašto...

A kad smo već kod onih kojima je brzina vrlina, a ponekad i mana, moram priznati da sam zadivljen tempom izgradnje brze ceste Omiš-Solin-Trogir. Ako ništa drugo, ta se cesta može pohvaliti zavidnom kolekcijom brojnih svečanih otvaranja početaka radova koji se gle čuda, baš uvijek nekako slučajno poklope s počecima izbornih kampanja. Na takvim manifestacijama obavezno se okupe županijski čelnici s ponekim glavatim mačkom iz središnjice, a između hrpe novinara, fotoreportera i lente trobojnice, nekako se stidlljivo stisnu tri žuta bagera, dva rovokopača, jedan ruzinavi damper i mješalica za beton.

Po završetku svečanosti, svatko ode svojim putem, županijski čelnici na svečani ručak, nounari u redakcije, a bageri i damperi čekaju labudice koje će ih premjestiti na novu lokaciju svečanog početka radova, vjerojatno na sustave kanalizacije i odvodnje oborinskih voda.

Ipak, moram priznati da nije sve tako crno. Do Kaštel Gomilice već imamo brzu cestu sa crvenim valom, a ovih petnajstak kilometara do Trogira samo što nisu dovršeni. Kako su geomehanički uvjeti na trasi buduće brze ceste izuzetno zahtjevni, radovima se pristupa stručno i temeljito.
Istina, dionica od Gomilice do Novoga se malo prekočila zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa, ali se zato potez od Kaštel Štafilića do Keruma dug nepuna četiri kilometra, intenzivno proširuje, pa evo već treću godinu!

Kakvom se brzinom odvijaju radovi, najbolje svjedoči slijedeći primjer.

Ovdje vidite nadvožnjak u izgradnji, već je premostio dvije sjeverne trake i ko napeta puška čeka da se raskrili preko punog profila.



Kako i doliči hrvatskom nadvožnjaku, na njemu se vije i hrvatska zastava!



E sad, hoćete li mi vjerovati da je ova zastava postavljena upravo na isto mjesto petog kolovoza, u stvari lažem - četvrtog kolovoza, uoči Dana pobjede i domovinske zahvalnosti!? Ako se ne varam, danas je 16. rujna. Dakle, u četrdeset i nešto dana, nitko se od radnika ili rukovoditelja nije sjetio pristupiti na ovaj nadvožnjak pa makar samo da skine zastavu!?
Ali brate, neka zastave, neka se vijori, ko će je sad skidat pa za par dan opet stavljat, nu!

Zašto sve ide tako kilavo?
Nema love!
Kriza je.
Recesija.
Ah da, haujesno...

Ako se ne varam, a ne varam se - od osam i po kuna koliko plaćamo litru benzina, tek nešto više od četiri kune dajemo INI. Dalje, plaćamo 1.65 kuna trošarine, 1.20 kuna naknade za Hrvatske ceste, 11.6 lipa naknade za financiranje rada agencije za obvezne zalihe te 1.51 kunu PDV-a.

Ovom cestom dnevno prođe 40 000 vozila. Ma eto, neka svako od tih vozila potroši samo dvije litre benzina na dionici od Splita do Trogira (a potrošit će sigurno više), to je već 96 tisuća kuna svakog dana samo od naknade za Hrvatske ceste!
Pomnožimo li sa 365 dana u godini, dobit ćemo otprilike 35 milijuna kuna! I to zamislite, samo od auta koji su vozili Trogir-Split i samo od naknade za ceste, a nismo dirali ni trošarine, a PDV da i ne spominjemo!

Ne znam koliko košta izgradnja jednog kilometra brze ceste, ali pretpostavljam da se za 35 milijuna kuna može prilično toga napraviti.
Ili ne može!?

Ali nema straha, dogodine u studenom opet ćemo imat izbore.
Nekako slutim da će upravo tada na ovu jadnu cesticu nabasat kolona crnih BMW- a sedmica, iz njih će izbauljat neki čudnovati likovi i svečano presjeći vrpcu trobojnicu.
Četiri kilometra za četiri godine!
Bravo! Pokrenuli smo Hrvatsku!