Dobar dan doktore!
Dobar dan gospodine Horvat, što vas muči?
Znate, ne osjećam se dobro. Prvo me danima stezala bol ispod desne lopatice, pa se spustila dijagonalno prema trtičnoj kosti...
Hm, zanimljivo!
Da, ali tu se nije zaustavila nego se nešto kasnije iznenada pojavila u preponama i bedrenim mišićima.
Bedrenim mišićima!?
Da, sva sreća što sam posudio svastikine tabletice pa se danas osjećam nešto bolje, iako još uvijek osjećam bol u lijevom guznom mišiću, da prostite...
Svastikine? Zar i ona osjeća iste simptome?
Ma da, pričao mi moj pašo, iako mi nije jasno zašto se toliko naljutila, čak je poslije još i vikala na mene da sam joj popio srijedu i četvrtak!?
Hm...

Recite mi doktore, što može biti uzrok tih bolova?

Pa znate, najprije sam posumnjao na lumboišijas, ali gospodine Horvat, imate li vi e-mail adresu?
O da, kako da ne! To vam sigurno treba za ovo Milinovićevo e-zdravstvo?
Pa da, u stvari ne, nego samo sam htio znati - primate li vi forwarduše?
Forvarduše!? Mislite one poruke od prijatelja, lance sreće, mudre misli i tako. Naravno da primam!
Proslijeđujte li ih dalje?
Pa ne baš...
E to vam je to!
Molim?



Tako to obično biva, nova vremena donose i nove probleme pa se danas htjeli mi to ili ne, opterećujemo mnogim stvarima o kojima do prije tri-četiri godine blagog pojma nismo imali. Lutajući bespućima svemrežja, blogajući, tvitajući ili fejsajući, nismo ni primjetili kako se kroz e-mail razvio sasvim novi medij sa svojim autorima, režiserima, glavnim i sporednim glumcima, te naravno neizbježnom publikom. Danas gotovo svatko od nas ima i po nekoliko virtualnih prijatelja koji nas svakodnevno zasipaju mnogim porukama koje najčešće i nemaju direktne veze s nama, ali za razliku od onih koji nam nude spasonosne mekidamente koji će nam navodno omogućiti senzacionalne ljubavničke pothvate i Nigerijaca koji vape za našom pomoći ne bi li se domogli svoga multimilijunskog tekućeg računa, forwarduše su na neki način - slatki spam.

Forwarduše ili ako baš hoćete - naprijeduše, kao i svi drugi mediji, također imaju svoje zakonitosti pa tako svaki put kad dobijem poruku od moga Hadži Halefa i kad vidim na popisu primatelja strogo muško društvo, istog trena znam da se ispod attacha krije neka opaka pornjava. Naravno, ja to odmah brišem, sa izrazitim gnušanjem, gnuš-gnuš, mislim, čak se i naljutim, budući da sam ja jedan uistinu fini momak kojega takve stvari apasalutno ne zanimaju...

S druge strane, znam primiti veliki broj zaista prekrasnih poruka s fantastičnim fotografijama, duhovitim filmićima, mudrim izrekama, nježnim izrazima ljubavi i prijateljstva pa se mnogo puta osjetim tako sretnim i blaženim da poželim zagrliti čitavi svijet.



Međutim, sav se zblesim kad nakon tako dirljivih riječi iznenada dobijem prijetnju!?
Ma dobro, nije baš direktna prijetnja, ali na kraju gotovo svake poruke, pojave se "savjeti" kako bi bilo izuzetno dobro proslijediti tu istu poruku na što više adresa. Navodno, ako poruku zadržimo za sebe i ne proslijedimo do barem tristotrideset i tri prijatelja, u roku od nekoliko sati dogodit će nam se nešto strašno!?
Čovječe!?
To kao ono u mafijaškom stilu kad vam "dobri dečki" iz susjedstva ponude zaštitu nad vašom ubogom ćevabdžinicom...

Tko tebe kamenom, ti njega ćevapom!

Ali kume moj, di ćeš, kud ćeš, ajde budi ti sad pametan, poslat ili ne poslat, to je pitanje!
Ako pošaljem svima iz adresara, možda će se naljutit na mene da im zatpavam inbox zvizdarijama?
Ako ne pošaljem, hmm... šta mi se može dogodit, možda mi opet proradi giht!
Ili alergija?
Ili...

Koliko moralnih dilema oko jedne obične forwarduše!

A ko zna, možda se svi ovi vulkani, potresi, suše i poplave i događaju zbog neproslijeđenih forwarduša!?

Zato vas molim, odnosno brižno savjetujem da u roku od jednog sata proslijedite ovaj post na barem pet trilijuna adresa jer će vam se u protivnom cukar utopit u kavi, kamen sa srca će vam past direktno na palac prst, kolo od bicikle će vam se okrećat u smjeru kazaljke na satu, a vrlo je izvjesno da pravu ljubav nećete upoznati sve i da vam zahrče s druge strane kreveta!