Kad je tamo nekih davnih šezdesetih godina prošloga stoljeća moj stari kupija prvi crno-bili televizor, e sad vam ne mogu stoposto garantirat je li bija RIZ, Čajavec ili Ei Niš, ma inšoma nije ni bitno, nije ni slutija kakvu je pokoru donija u kuću. Lako za to šta je osim TV-škatule mora nabavit stabilizator i još nike puste antene s kojima je pokušava vatat Italiju, nego nije vodija računa o tome kako će upravo naš televizor bit prvi i jedini u cilome čiovskome susidstvu, ne samo užemu, nego bome i širemu sve tamo od Požarine pa lipo do Cocine livade. Uglavnom, već se kroz prvu nedilju prikazivanja programa ispostavilo da našemu televizoru gravitira barenko dvista ljudi tako da je naš tinel po cile dane bija ispunjen susidima koji su to shvatili ka javno prikazivanje.

Najveća gužva bi nastala kad bi iša Dnevnik u osam uri uvečer. Osim glasnoga komentiranja, odobravanja i pokojega beštimanja, najviše pažnje bi privlačile vijesti o razornim potresima, velikim poplavama, škercima i raznim dežgracijama. Moja prababa Ane bi zauzela svoj požicjun u kantunu do kamarina, samo bi se zlamenovala i tiho šaptala - 'me isusovo sveto, 'vo će brzo su'svita! Evo, od tih dana, prošlo je više četrdeset godin, veliki dil publike iz našega tinela već odavno spava pod čempresima, ali unatoč svim mogućim katastrofama koje su zadesile ovu bidnu zemaljsku balotu, još uvik nije doša ti famozni su'svita!

Zato se ne triba previše ni opterećivat ovim vulkanskim oblakom koji se nadvija nad cilim starim kontinentom, nema mista strahu neka je cili avionski promet paraliziran, to je još uvik ništa, jer ko imalo prati zbivanja u svitu, dobro zna da one najatraktivnije katastrofe uvik i jedino pogađaju nikoga drugoga nego Sjedinjene Američke Države. Ma koji Haiti, Čile, Filipini, Kina, Island, svi se oni mogu pokrit ušima jer nema prave opasnosti dokle god nije ugrožen ustavno-pravni poredak države koja se voli smatrat najjačom i jedinom svjetskom velesilom.

Lako za ove zemaljske teroriste, bombaše i ostale ludaše koji se nameču sorit američke mega-građevine, to sve vrli američki policajci, znanstvenici, razvojačeni napadatelji i superheroji riješu u zadnjim sekundama, ali jeste li primjetili kako baš svaki asteroid, crna rupa, kometa, raketa ili inšempjana planeta koja se zaleti iz dubina svemira prema majčici Zemlji, baš uvik cilja teritorij jU-eS-Ej-a!?
Svi ostali ka da ne postoje!?

E, u takvim prilikama na scenu stupa the President koji u svojim javnim nastupima ozbiljnim glasom upozori naciju na nadolazeću opasnost, naglasi kako će bit neophodne ljudske žrtve za spriječit opću katastrofu, ali unatoč nadolazećem Armagedonu, on jasno i nedvosmisleno poručuje ne samo Amerima, nego i svim ostalim beznačajnim Zemljanima da zadrže hrabrost, optimizam i vjeru, neophodnu za opći spas čovječanstva.

E sad, meni je baš žaj šta naša domaća kimematografija nikad nije snimila neki pravi, rasni film katastrofe. Dobro, već vas čujem kako brontulate u stilu, di'š veće katastrofe nego živit u ovakvoj državi, ali nemojte tako. Katastrofe zbližavaju ljude, a kad pogledamo koliko smo mi Hrvati grintavi, jalni, zavidni, otuđeni i razjedinjeni i to ne na dva ili tri, nego na najmanje pet milijuna strana, stranaka i opcija, više je nego očito kako je nama u stvari - dobro!

I sad se mislim, je li se baš mora dogodit nekakva katastrofa pa da se ovih pet milijuna inšempjanih Hrvata konačno pomiri i zbliži, ne samo sa samima sobom, nego i sa svojim susidima, bližima i daljima, konačno sa čitavim svitom...

Ostavimo sad vulkane, vanzemaljce, asteroide, požare i sve te već prežvakane opasnosti.
Zamislite da nas zahvati recimo - epidemija gluposti!?

Evo mogućega scenarija...

Prvi simptomi već su zabilježeni i to ne samo među običnim pučanstvom već na vrhovima vlasti, čak i među pojedinim gradonačelnicima. Ali javnost nije svjesna da svi ti ispadi nisu samo "puknuća" moćnih pojedinaca već da se radi o teškoj zaraznoj bolesti koja se širi antispolnim putem. Jer u ovoj državi niko nikoga ne jebe. I upravo se tako glupost prenosi dalje i širi.

Zaraženih osoba sve je više. Sve to vidi i na vrijeme uočava samo ludi znanstvenik po imenu Rimoslav Darman. Nastoji upozoriti Premijerku i Predsjednika, ali ne stiže do njih jer su oboje na službenom putu. Čak je i barba Luka na službenom putu, ali biva napadnut virusom gluposti, zaboravlja tko je i što je i ne uspjeva se vratiti u zemlju. U međuvremenu, epidemija prelazi s Markovog trga i širi se koncentričnim krugovima prema svim krajevima zemlje. Zaraženi nisu svjesni da su kliconoše jer virus gluposti djeluje inverzivnim putem - tako da onaj oglupljeli misli kako je u stvari pametan!

Ludi znanstvenik Rimoslav uspjeva doći samo do ministra zdravstva Zdravka Bilinovića. Ministar Zdravko ispočetka ne vjeruje u Darmanovu priču, ali kad shvati da njegova kćer u opasnosti, nastoji pronaći cjepivo. Međutim, javnost mu ne vjeruje jer ih je već jednom izigrao sa cjepivom oko svinjske gripe. U međuvremenu, virus gluposti već se proširio na većinu djelatnika u medijima, profesionalne nogometaše, čak i među farmere i sudionike Ekstra mega super turbo talent showa...

Virus gluposti djeluje razarajuće.
Poglupjeli građani prodaju svoju djedovinu strancima za sitnu lovu. Vlasnici poljoprivrednih zemljišta betonom prekrivaju plodne oranice nastojeći ih pretvoriti u građevinske parcele. Oboljeli ministri uništavaju brodogradilišta, željezare, prehrambenu, tekstilnu industriju i sve ono što se još industrijom može nazivati.
Situacija postaje alarmantna, štoviše, izmiče kontroli.
Gotovo je, nema izlaza!

Rimoslav Darman ima još samo jedno rješenje - poziva uglednog doktora za rubna područja znanosti Vragu Dlečka i moli ga za pomoć. Vrago Dlečko se odlučuje na očajnički korak - masovnu hipnozu. Obraća se širokoj javnosti preko Televizije i naizgled nesuvislim riječima hipnotizira sve gledatelje i tako spriječava daljnje širenje virusa.
Izgleda da mu uspjeva!
Nastaje smirenje.
Ali što uraditi sa zaraženima i oboljelima!?
Donosi se teška, ali jedina moguća odluka - sve ih smjestiti i izolirati na Bosi otok!

Svi ostali koji su izbjegli zarazu još su uvijek hipnotizirani. Darman i Dlečko odlučuju još ne skidati kolektivnu hipnozu, već zdravim građanima sugeriraju da se uhvate motike. I zaista, svi hipnotizirani prijanjaju na posao. Seljaci oru, siju žito, radnici upravljaju strojevima i prebacuju norme, stručnjaci razvijaju električni automobil, zaposleni u trgovinama imaju dva dana odmora tjedno i plaćen godišnji odmor, zemlja se obnavlja, radi se udarnički na izgradnji Domovine!

U međuvremenu, Predsjednik i Premijerka vraćaju se nakon svih tih peripetija konačno u zemlju.
Svjetina im kliče misleći da su oni spasitelji.
Film završava s masovnom scenom dočeka na aerodromu, jedino Rimoslav Darman i Vrago Dlečko stoje lukavo sa strane i ne žele se medijski eksponirati.
Njima nije potrebna slava, oni jedini imaju moć da nas sve dehipnotiziraju...

Ali o tome u drugom nastavku filma!