Pišu nam iz Spljeta 30 o.m.

Brzim četverokotačnim pače i višekotačnim prometalima, svečano nakićenim, u petak dne 29 o.m. slijevahu se prave rieke muzeočasnika megju kojima se nalazihu mnoge liepe gospogje kao i časna gospoda. Po dolasku bijahu pozdravljeni veselim koračnicama naših vriednih glasbenih družtava. Spljetske ulice bijahu krcate svijeta još od šest sahata po podne. Tiekom tog vremena prikazaše se mnogi muzeiski eksponati pokazujući svoju vrijednost za tako što i zaslužiše neprestano pleskanje i svekoliko divljenje. Šetnja izmegju muzeja bijaše vrlo živahna uz opće veselje. Tek oko jedan sahat poslie pola noći vrata svih muzeja se zatvoriše uz pozdravljanje i otpozdravljenje svekolikog pučanstva i uvažene gospode a gosti otputovaše svojijem kućama.

Svak će se sjećati onih lijepih časova, sprovedenih u društvu plemenitih Spljećana i željeti da se ovakove noći opet brzo vide megju nama...

Da su noći muzeja uvedene prije kojih sto i dvadeset godina, novinski izvještaji bi vjerojatno nalikovali na ovu moju škrabotinu sa početka posta, ali eto, kako sam još uvijek pod utjecajem sinoćnjeg muzejskog predoziranja, tako su mi i rečenice krenule na nekom arhaičnom izričaju.





Noć muzeja - pa to je fantastična stvar, izvanredna ideja, svaka čast onome od koga je takvo nešto krenulo. Istina, mnogi djelatnici muzeja su već oko ponoći počeli skapavati od umora jer ovakvu navalu barem viđenu u Splitu, malo tko je mogao očekivati.



Ako ćemo iskreno, sinoć se nismo mogli baš nauživati mirnih muzejskih kontempliranja nošeni bjesomučnom jurnjavom od Gripa preko Zrinsko-Frankopanske do gradskih kaleta i elitnih podmarjanskih četvrti, ali možda je najveća vrijednost ovakvih manifestacija u tome da je ogromna većina posjetitelja poželjela ponovno doći u muzeje svoga grada i to ne samo ovakvim prilikama. Nevjerojatno je kakvo bogatstvo leži tu pored nas, a da ga uopće nismo svjesni.



U moru divota i ljepota stvorenih, isklesanih ili oslikanih ljudskom rukom koje smo sinoć vidjeli, jako teško bi bilo odrediti ono najljepše, najvrijednije... Od slavne pomorske baštine preko arheoloških senzacija do galerije vrhunskih umjetničkih ostvarenja, možda me se najviše dojmio stvaralački opus velikog Ivana Meštrovića. Počevši od samog ambijenta, ugodne atmosfere uz jazz glazbu, osjećajući gotovo strahopoštavanje prema remek-djelima slavnog kipara, čak i "običan" čovjek dobije želju da ostavi iza sebe nešto trajno i prepoznatljivo, neki poseban timbar svoga bivstvovanja na ovome svijetu.





I ono najljepše - u siječanskoj noći, splitske ulice su bile doslovce krcate ljudima, ne znam može li itko makar približno procijeniti koliko je posjetitelja prodefiliralo kroz sve otvorene muzeje, ali bila je to zaista jedna "divna splitska noć"





Svim ljudima zaposlenim u muzejima koji su ovogodišnju "Noć muzeja" izgurali na najbolji mogući način - jedan veliki palac gore, nemam riječi, svaka čast ljudi!

Ovo je zaista bila ne samo Noć već prava - Moć muzeja!

Uostalom, ako je suditi po mnogim eksponatima, život većine ljudi se i nije pretjerano mjenjao kroz sva silna stoljeća ljudske povijesti, i neke naše davne pretke su izgleda mučile iste teme i dileme