O potopu naše reprezentacije u hramu nogometa već smo se naslušali dovoljno priča i čini mi se da nije potrebno sve to shvaćati toliko tragično jer tako to obično biva - život je satkan od pobjeda i poraza, kao u najprirodnijem ciklusu postoji vrijeme dubokog oranja, vrijeme sazrijevanja i vrijeme uživanja u plodovima.

No, kako se kod nas godinama već, agresivno promovira akcija pod visokim pokroviteljstvom udruge neizlječenih pivoholičara protkana idejom vodiljom - ako već nisi dovoljno vrijedan i talentiran da budeš nogometaš - u najmanjem slučaju možeš biti - navijač!

Osobno, protiv navijača vulgaris nemam ništa, navijati za nekog ili nešto, sasvim je prirodna stvar, ali u zemlji apsurda kakva je ova lijepa naša silovana, svakojako divljaštvo i kretenizam postaju upće mjesta društvenog ponašanja koje onako kao usput osuđujemo, ali im isto tako ne zaboravljamo pridodati dozu simpatičnosti kad god se to može.

Tu prije svega mislim na, u posljednje vrijeme učestalu praksu upada svakojakih spodoba ogrnutim hrvatskim zastavama na sportske terene za vrijeme odvijanja utakmica. Tako se i sada na Wembleyu ponovilo isto ono što se već dogodilo u nekoliko navrata - jedan idiot zaželio je nekoliko sekundi "slave" i u skladu s onim "čega se pametan srami, budala se ponosi" izveo svoj performans.

Na T-portalu vidio sam fotografiju tog momka kako ga redari odvode sa terena i najzanimljivije od svega mi je bilo vidjeti izraz njegovog lica - nevjerojatna kombinacija trijumfalizma, idiotizma i luđačkog ponašanja. Zaista, živo me zanima što se događa u glavama ovakvih "junaka"...

Što je najgore od svega, nema nikakve sumnje da će ovaj rmpalija slijedećih dana postati glavna zvijezda svih razgovora u kvartovskim birtijama u kojima će zaneseni obožavatelji njegovog lika i djela opisivati fantastičan herojski čin s izrazima dubokog divljenja i svekolikog štovanja. Jedino "pozitivno" u čitavoj priči je to što smo se već pomalo navikli na takva veleumna djela pa sve to počinjemo shvaćati kao "normalno".

No ono što je u ovom slučaju posebno zanimljivo jest postupak režisera prijenosa utakmice koji je u trenucima kad je hrvatski kreten izvodio svoju baletnu točku - objektive kamera usmjerio na sasvim druge strane.
Tako smo, makar i na nekoliko trenutaka, mogli vidjeti kako velebni stadion izgleda iz nekih drugih perspektiva.

Režiser mu je takvim činom jasno poručio - ne, uopće nam nisi zanimljiv, ne želimo gledati tvoje egzibicije, običan si huligan koji ne zaslužuje niti sekunde medijske pažnje!

Možemo mi o tome govoriti što god hoćemo - ali smatram da je upravo to pravi pristup - ignoriranje, ali ne u smislu da se pravimo kao da se takve stvari ne događaju - nego svrstavanje takvog ponašanja tamo gdje mu je i mjesto - u policijske dosjee, a nikako na naslovnice novina.

Očito je dug put pred nama...

P.S. Sada tek vidim da je na istom tragu ovog posta objavljen i članak u današnjoj Slobodnoj Dalmaciji autorice Ede Vujević, ali nema veze - priznajem - nismo prepisivali jedno od drugog