Ljeto nam se vratilo

22.06.2009.

Poala ljudi moji šta nam je lipo!
Ma može govorit ko god šta i koliko oće u korist zlatnih boja jeseni, mira čarobne zime ili sjaja cvitnoga premalića, ali kad nama ovako doleti lito vilovito, tek onda ćutimo gušte sunca žarkoga, blaženost maeštrala, sve one lipe vonje pomidora, kukumara, paprike, kapule, kvasine i domaćega uja, bile bevande i mirisa ribe s gradela za toplih predvečerja.
Lito je.
Summer of zero nine...



Dobro ajde, za bit pošten valja reć kako nam je ovaj litnji solsticij priredija puno iznenađenja, ali blože mili kakvi bi mi to ljudi bili da nas ometaju takve tričarije ka ovi bokun kišice ili zer'ca potresića.

Iskreno, meni je ova priča oko potresa malo sumnjiva. Ne znam kako ste vi to doživili ali ja nisam osjetija ništa da me streslo. Jedino eto, ovih sam dana ništo piturava po kući i u jednome trenutku kad mi je pala koncentracija, zamantalo mi se i u čas sam se strmopizdija sa skala i ispružija po podu koliko sam dug (a nisam nešto) i širok ( e to već jesam!). I posli čujem da su te vibracije zabilježili aparati geofizičkog zavoda. Ma koji potres ljudi moji, nemojte im svašta virovat...



Ima još zanimljivih vijesti.

Evo, kako doznajem, Amerikanci nam odlaze ća iz Spaladium Arene. Ima bit da su se ništo uvridili i još traže od nas četiri milijuna kuna odštete. Ma ajte lipo moji Ameri u pitomu Makedoniju, neš ti svote od četiri milijuna kuna, evo vam odma pet milijuni na ruke i ajte ća. Ko vam je kriv šta ne znate upravit. Možda vi uopće niste svjesni da mi našeg Keruma za trku imamo, koji će u roku odma uletit u Spaladium arenu i od nje napravit Jokera broj dva!? Ma šta će nama predstave, koncerti, cirkusi? Kome to triba?
Šoping, šoping, to je nama najvažnije!
Pa šta da nimamo pinezi?
Živit se baš i ne mora, ali šopingiranje necesse est!



Šta se tiče života u malome Unesco-ovome gradu na zapadnome kraju Kaštelanskoga zaljeva, i tu je veselo sve u petnajst.
Najdraže mi je kad đirajem po gradu sa digitalcem u ruci, pa me sa svih strana počnu dozivat konobari da dođem u njihove restorane. Ne znam je li to za pofalit se ili nije, ali oni očito misle kako sam ja stranac pa mi odma počnu pričat priču na engleskome. Jer blože mili, ko je to vidija ić po vlastitome gradu sa foto-aparatom u ruci? Bolje ovako, draže mi je da me proglase strancem nego manitim!



Tako me jučer zaustavlja jedan konobar sa Arfom u ruci: "Mister, wuld ju lajk to it freš fiš?"



- Vuič freš fiš? - pitam ga ja
- Luk et dis, bjutiful zubatac, d auer fišermans bring him đast dis mourning!

Gospe moja, gledam u toga zubaca kojega mi on nudi, je svaka čast, ima barenko tri kila u njemu, ali oči su mu pobilile još prošle jeseni, ima bit da su ga vadili iz leda i opet vraćali u njega barenko dvadeset i šest puta. A on meni palamudi da su ga fišermans donili "đast dis mourning".
A-ha, malo morgen!
I toga vazdasmrdljivoga zubaca prodaju u restoranu za trista kuna kilo!?

Kako nas ono uvjeravaju - kad srce kaže da - misli Hrvatska!?
Oh da, kako da ne - kad mozak kaže baj baj, dođite u Hrvatsku da vas opelješimo do daske!

Istina, nije sve tako tragično.
Eto, ovoga lita vidim puno novih suvenirnica.
Svega tu ima.
Ultra širok izbor suvenira, od školjki iz Tajlanda i Malezije preko statua Ozirisa i Ramzesa drugog, do pucaljki američkih Indijanaca i narodnih nošnji domorodaca sa Ognjene zemlje.
Izvorno hrvatsko!





Ajde, da ne ispadne kako stalno njurgam na sve živo, moram priznat da se nađe i naših stvari, stvarno imamo dosta lipih suvenira.



Ipak, "play of the day" iliti potez dana po naški, pripada dvjema turistkinjama iz jedne od zemalja "nove Europe". Šetale se one tako trogirskom rivom, uživale u slasnom sladoledu a oko njih je radosno trčkarao živahni psić nepoznatog imena.
Naše turistkinje, osvjedočene ljubiteljice životinja, mirno su i strpljivo ponudile nekoliko zalogaja svojih sladoleda živahnom psiću, najprije jedna pa zatim i druga, da bi nekoliko trenutaka kasnije, mirno nastavile lizati te iste sladolede.

To je reć - ljubav prema kućnim ljubimcima!



Ljeto nam se vratilo uououo
ljeto nam se vratilo u grad...

Nego, di mi je oni džemper, pari mi se kao ono - malo friško!?



<< Arhiva >>