Hrvatska je u srijedu u Bruxellesu dogovorila s Europskom komisijom model privatizacije svih šest brodogradilišta i uskoro se može očekivati objavljivanje natječaja čime se ispunjavaju mjerila za otvaranje u poglavlju Tržišno natjecanje, jednom od najtežih poglavlja u pristupnim pregovorima s EU-om, izjavio je potpredsjednik vlade i ministar gospodarstva Damir Polančec.



Super!
To je izvrsna vijest!

Bruxelles je, tvrdi se u izvještajima - iznimno zadovoljan.
S druge strane, Polančec je kako kaže - osjetio veliko olakšanje i zadovoljstvo.

Hm, ne bi htio biti bezobrazan, ali nekako mi se čini kako ljudi takvo "veliko olakšanje" obično osjete dok sjede na zahodskoj školjci.

No dobro, neću biti cjepidlaka u jajetu, ajde više da se i to konačno riješi, pun mi je kufer ove neizvjesnosti.
Dajte napravite nešto više, ovako ili onako, samo da smo konačno na čistome di smo i šta smo.
Samo, ako se ne varam, ovakve vijesti smo već imali prije kojih pola godine. I onda je sve navodno bilo dogovoreno s velmožama iz Bruxellesa i tada je bilo priča u stilu - eto samo šta nije, sad ćemo, idemo u privatizaciju pa opet, do dana današnjeg - ništa!

Da, upravo tako smo nekako i pretpostavljali da se ništa bitnoga neće rješavati prije lokalnih izbora (uzgred budi rečeno - u svim gradovima u kojima se nalaze "sporna" brodogradilišta, HDZ je izgubio, sic!), pa su se opet čekali izbori za novi europski parlament, stalno se nešto čeka, a nikako da se zagrize u taj tvrdi orah na domaćim navozima. Iskreno, pun mi je kufer i toga da se velik dio domaće javnosti s poprilično sprdnje odnosi prema nama brodograditeljima sa osnovnom niti vodiljom kako smo svi mi i tako obične lijenčine, niškoristi, nesposobnjakovići i sve tako bolje od boljega.

Pa da, s obzirom da mi svi zajedno vrijedimo samo jednu kunu, tada je očito kako je vrijednost svakoga od nas ponaosob, praktično zanemariva.

S druge strane, svi ozbiljni investitori ističu naše znanje, kvalitetu i tradiciju kao jednu od najbitnijih prednosti naše brodogradnje.
Hoće li se ljudski potencijali razviti ili pak pretvoriti u mrtve kapitale, tek ćemo vidjeti.
Pretpostavljam da bi moglo biti jako zanimljivo.

No, za sada, najvažnije je da je naš rumeni ministar osjetio veliko olakšanje.
Ahhhhhh, zar to nije dražesno!?
Čeka se samo ko će povuć vodu tz, tz, tz...