Nije mi baš mi po guštu, ali danas moram malo grintat, možda čak bit jednostran i neobjektivan jer kad se suočim s ovakvim nebulozama, jednostavno ne nalazim drugu opciju.

Kako svaki grad uz naše more osim svoga Lera ima i mali milijun prometnih problema, pogotovo u ljetnom periodu, tako je za nas domoroce gotovo obaveza imat bokunić motorića, vespe, skutera, bilo čega na dva kola, jerbo je to jedini način za uspješno probijanje kroz ljetne gužvetine.Godinama ranije ima sam "veliku" vespu, a kad je došlo vrime da je otpratim u penziju, kupija sam onu malu LX od 50 kubika. Računam – za gradsku vožnju, ništa mi jačega ne triba.

I tako, imam obavezu jednom godišnje "otrat" vespu na tehnički pregled.
Vespica uredna ka curica, motor besprijekoran, kočnice vataju, svitla rade, sve štima, računam - neće bit problema. Kad ju je kontrolor na tehničkom dobro izvižita, zajašija po onim valjcima pa vrti li ga vrti, nabija gas do daske, sve ništo gleda, pa opet nabija gas, maše glavom...
Gledam ga gledam i ništa mi nije drago...

Naposljetku mi je saopćija radosnu vijest: "Vaša vespa može uvatit 55 kilometara na sat a po zakonu ne smi više od 49. Morate stavit blokadu!"
N'te robijo, radi šest kilometri na uru, moram stavit blokadu i još jednom se vraćat na tehnički, čekat red, pozvizdit ću.

Ništa, neumoljiv je kontrolor, obavite to u servisu pa se vratite.

Okej, razumim ga, ako se mora- mora se, računam - ajde stavit ću tu šempjastu blokadu i tako nemam običaj vozit brzo pa me baš briga...

Zakonom o sigurnosti prometa na cestama propisano je da mopedi čiji, kako se to stručno kaže, radni obujam motora ili popularno - "kubikaža" nije veća od 50 cm3 na ravnoj cesti ne smiju razvijati brzinu veću od 49 km/h. Kako bi zadovoljili takav uvjet proizvođači ovih vozila moraju ugraditi razne ograničivače ili "blokade" na motor koji onemogućavaju mopedu razvijanje većih brzina iako su oni po svojim perfomansama sposobni razvijati znatno veće brzine.


Ali naravno – nije sve tako jednostavno.
Najprije su me u servisu uredno izvijestili da oni danas nikako ne mogu, a vjerojatno ni sutra.
Nazovite nas eventualno sutra popodne- pridvečer, ako vas uspijemo ubacit.
A meni sve to već lagano ide na pimpić...
Dobro, sutra pridvečer sam konačno doša na red, serviser skinija kolo, ubacija taj neki prstenčić koji ograniči brzinu, vratija kolo, sve pet minuti posla.

- Koliko sam dužan?
- Osamdeset kuna!
- Lipo bome, puno lipo, za pet minuti posla osamdeset kuna - mrmoćem sebi u bradu, ali nema mi pomoći

Dobro, šta'š sad plakat za osamdeset kuna, najvažnije da je to konačno montira, ajmo nazad na tehnički.

Izaša ja na cestu kad ono - jedva se mičem!
Motor radi full gas ali vespa se vuče ka krepalina po cesti!
Gledam na celer, ma ne da ne može potegnit četrdeset i devet kilometara na sat, nego ne može njanci trideset i devet!
Nema teorije!

Čoviče, ja sam s ovakvom puževom brzinom opasnost, totalna šteta na cesti!

Ne mogu pratit normalnu brzinu kolone u gradu, osjećam se totalno nemoćno, svi me moraju priticat, bisno trumbetaju iza mene, pa se moram sklanjati u stranu da me ne pometu, bacit će me u kanal!
Uglavnom, nakon dugog putovanja, nekako sam se dogega do tehničkog i naravno – ovoga puta proša.
Zakon je zakon!

Na povratku opet show program. Jednostavno - nisam moga virovat koliko sporo idem.
Prolaze me auti.
Prolaze me motori.
Prolaze me bicikle!
Prolaze me pješaci!

Ma jebo ti ovakav zakon i ovakvu blokadu – skidaj toga vraga sa sebe!

Naravno, sa servisa su mi opet javili kako danas ne mogu skinit blokadu a vjerojatno ni sutra pa sam naša nekoga momka koji to radi u fušu. Tražija je i on osamdeset kuna, da sam mu sto, sav sritan šta sam se rješija pokore.

Lipo!

Montaža i demontaža blokade došla me više nego osiguranje!

Tako je to bilo lani!
Ove godine opet moram ponovit istu proceduru – stavit blokadu, poć na tehnički, vratit se, skinit blokadu. I tako isto radi devedeset i devet cijelih devet posto vozača koji imaju motoriće do pedeset kubika.

Razumim da je zakon takav, vjerojatno donešen iz humanih pobuda, ali zakon nema veze sa stvarnošću!
Zakon je glup!

Okej, svjestan sam da ima puno neodgovornih mamlaza koji jurcaju okolo i stvaraju probleme u prometu i ne pada mi na pamet odobravat takvo ponašanje, ali ovakva mehanička blokada koja doslovce guši i ubija motor zasigurno nije idealno rješenje.

Zašto se jednostavno ne poštuju prometna pravila i ograničenje brzine?
Ako je ograničenje pedeset – vozi pedeset.
Ako je ograničenje šezdeset – vozi šezdeset.

Nego ovako svjesno moram uništavat makinju!?
Zašto?

I svi su toga svjesni!
Vozači, policija, oni na tehničkome!

A baš se mislim, ako je to već "normalno" i društveno prihvatljivo, zašto se takav zakon odnosi samo na skutere do pedeset kubika? Eto recimo, svi znamo kako je najveća dozvoljena brzina na hrvatskim cestama, preciznije auto-cestama - 130 km/h. Znači li to da vi kao vozač auta nemate pravo potegnit više od te brzine, je li tako da znači? E pa sad, recite mi iskreno, ko bi to prista i ko bi to bija sritan da mu se auto "uškopi" i blokira na maksimalnu brzinu od 130 kilometara na sat? Pa, svi bi skočili na noge, bilo bi bombe, rašpe, livorveri!

Uglavnom, jučer sam opet bija platit osiguranje i pričam službenici ovu štoriju, a ona mi zamislite, mrtvo-ladno predloži:
"Pa zašto umjesto da odlazite dva puta kod mehaničara, tih sto kuna ne tutnete kontroloru na tehničkom?"
Wtf???

- Pa kako ću mu "tutnit" sto kuna?
- Fino! Metnete sto kuna među one dokumente koje on preuzima od vas i njemu će sve biti jasno!

N'te robijo!

Dakle, imamo zakon za kojeg smo svi svjesni da ga nitko ne poštuje, ali i dalje ustrajavamo na njemu i to najmanje zbog razloga sigurnosti u prometu koji su u stvari jedna velika laž, već jednostavno zato da se na osnovu tog famoznog članka, stavka, sam vrag zna kako li se sve to zove - imamo još jedan motiv za korupciju.

"Tutnit" ćemo kontroloru na tehničkom sto kuna, on će "zaboravit" provjerit vašu brzinu i svi sritni i zadovoljni!

I onda kad se tako deblokirani vozimo cestom, samo mahnemo jumbo-plakatu na kojem veeeelikim slovima piše "Korupcija-to nisam ja!?"