Iako je već i papcima na grani brđanske bukve poznato kako žene potječu s Venere dok muškarci padaju s Marsa, određene razlike u ponašanju spolova još me uvijek fasciniraju i ponekad tjeraju u nadasve dubokoumna razmišljanja. Što je to u muškom biću što ga tjera k porniću ni izdaleka nije tema današnje priče, ali kad sam već započeo misao sa ovako glupom rečenicom, bolje mi je da je što prije završim. Točka!?

Između mali milijun sitnih nijansi i manira koje žene svakodnevno rade, a muškarci na žalost nisu kapacitirani da dokuče zašto je tome tako, zasigurno spada i neobičan damski običaj da na toalet ponajviše vole ići u društvu.
Čijem društvu?
Drugih žena naravno…

Kakvi se to tajni signali upućuju i izmjenjuju među pripadnicama ljepšeg spola dok pudraju nos, nikad mi neće biti posve jasno, ali ovom prilikom bih upozorio na jednu groznu navadu arhitekata i graditelja koju ponavljaju već stoljećima i to upravo vezano za prostorije u koje čak i carevi idu pješke.

Dakle, iako smo zaključili da žene u “ladies room” najčešće odlaze u biranom društvu prijateljica, kolegica ili tek usputnih prolaznica, njihove prostorije su pravilno odjeljene tako da u svakom slučaju imaju pravo na svoju intimu. Mislim, ono fakat kuiš, pretpostavljam samo, bložesačuvaj da ja imam običaj ulaziti u …jeli…razumimo se…no dooobro.
E sad se ja pitam ovako javno – zašto takvo civilizacijsko dostignuće nije omogućeno nama muškarcima?
Kako nije?
Pa nije!

Mislim stvaaarno, zašto bih ja u “intimnim odajama” morao stajati paralelno s drugim muškarcima i gađati mlazom one imberlane smrdljive pisoare a da sam pri tome međusobno ma ne udaljen nego zbližen, pa niti dvadeset centimetara od nekog drugog pišonje? Ma odwebi čovječe, ja se moram koncentrirat dok to radim, kužiš!?
Ne volim u zahod niti s bratom rođenim a kamo li s nekakvim nepoznatim kuronjom!

Zašto projektanti zahoda smatraju da žene zaslužuju imati svoju intimu a muškarci ne?
Odlučno zahtjevam ravnopravnost spolova glede i unatoč zahoda!

I ono šta je najgore - svi su muški zahodi isti!
Uza zidove poredani streljački vodovi pisoara nasuprot osuđenika u nevolji, a ponegdje se još uvijek znaju naći oni debilni zidovi plača s cijevurinama na vrhu koje imaju ulogu nekakvih primitivnih vodokotlića…

Ali to ka ono brale, muški su prike, badiji jeli, pa je to ka za nas ono normalno, mi se razumimo ka, mislim izvadiš ti svoga pimpeka, ja svoga pa se onda tu nešto kao junačimo ahaaa moš mislit, bacamo spiku, e a jesi vidija kako je Olić puka balun u rašlje, e…
Benti Olića i rašlje i pisoare…



S druge strane, ovaj primitivan običaj kolektivnog muškog pišanja može ponekad, ali samo ponekad imati čak i dobrih strana.
Recimo, ako želite porazgovarati sa svojim šefom ili direktorom o redovitom toku proizvodnje, ponekim inovacijama u tehnološkom procesu ili recimo o podjeli izvanredne stimulacije, za to nema prikladnijeg mjesta od zahoda! Mislim, možete vi s direktorom razgovarati i u njegovom uredu, ali takve face su u pravilu uvijek zazuzete ili su na nekakvim važnim sastancima, a i kad nisu, ona agresivna čivauva koja iz ne znam kojega razloga obnaša dužnost tajnice njegovog veličanstva, bijesno reži na vas i ni u ludilu ne dozvoljava da uopće promislite prijeći prag direktorskih dvora.
Stoga, kad vidite da je diša ušao u WC – smjesta za njime!
Spremno zauzmete susjedni pisoar pa tako kao usput u srdačnom i prijateljskom razgovoru iznesete svoje ideje zahtjeve i prijedloge. Direktor u WeCeju nije direktor nego je običan smrtnik kao i vi kojemu se samo malo pripišalo i u takvim trenucima dok drži svoju čunu u rukama, zasigurno nije u stanju izigravati autoritetnog predatora s vrha društvenog hranidbenog lanca…





Asti mande, o čemu ja ovo danas pišem???
Ma ništa, to mi se sigurno zamutilo u glavi od mirisa piture budući da već tri dana piturajem li ga piturajem… N’ti jarca, više i pituri, na grlo će mi više izać…

A za pravo reć, samo sam tija objavit ovih par “nebeskih” sličica a kako sam i zašto uopće doša do zahodske problematike, nemam blage veze…
Sutra će bit bolje!