Gola Carla i dežurni moralisti

27.03.2008.


Relativno često se u posljednje vrijeme upitam – u kojem mi to stoljeću živimo!?
U trenucima optimizma naivno pomislim kako smo ukupno gledajući kao društvo,
napredovali u nekim idejama, pogledima i razmišljanjima, a onda me kao toljagom po glavi opandrče neke sitnice ili krupnice, koje me vrlo brzo vrate u surovu realnost.

Udarna vijest u svim medijima jučer je bila, ne toliko službena posjeta francuskog predsjednika koji je uzeo pinklec na rame pa se uputio preko kanala oliti male bare, koliko način na koji su Nicolas Sarkozy i njegova supruga Carla dočekani su u Velikoj Britaniji.

Naime, u nekim tabloidima objavljena je petnaest godina stara fotografija obnažene francuske prve dame. Skandalozno!
Gospođa predsjednikovica je gola!



Autor ove «skandalozne» fotografije je Michael Comte, a prikazana je u stilu neoimpresionista Georgesa Seurata. Kad bi zatvorili oba oka, onda bi mogli reći kako je puka slučajnost da je ta umjetnička fotografija objavljena upravo na dan posjeta najfriškije gospođe Sarkozy, već isključivo radi toga što će upravo ova slika za kojih mjesec dana biti stavljena na dražbu aukcijske kuće Christie's. Oh da, kako ne!
Navodno se očekuje postizanje cijene od nekoliko tisuća dolara.
Ne’š ti cijene!



E sad, meni jučer nisu uopće bila toliko zanimljiva međusobna bockanja Francuza i Engleza, ali u oko mi je upalo nešto drugo – način na koji su voditelji dnevnika naših dalekovidnica s nacionalnim koncesijom, dramatično i senzacionalistički prezentirali ovu vijest.

Pri tome ni u kom slučaju ne mislim na našu predragu i premilu super turbo zanimljivu Novu TV (uzgred budi rečeno, koristim priliku da srdačno pozdravim sve divne ljude sa “Farme”). Naime, na tamo nekoj - nije važno kojoj - televiziji, urednik dnevnika (inicijalima S.K.) obratio se uznemirenoj javnosti sa začudnom kombinacijom sladostrašća i prijekora, te nije propustio upozoriti prvu damu Francuske kako njeni razlozi za ljutnju i nisu odveć opravdani, jer da je i te kako morala paziti što je radila “u mladosti”.

A zamislite što je radila – slikala se “ko od majke rođena” pokrivajući rukama samo najintimnije dijelove tijela (citat urednika S.K.)…

Ajme meni!
Pustimo sad činjenicu da mi je ovaj notorni izraz “ko od majke rođen(a)” oduvik bija glup, odvratan i degutantan, ali eto, u ovoj prilici mi je očito odlično doša ka ključni “okidač” na koji sam naprosto po3.14zdija…

Eto nas svih zajedno u blaženom 21. stoljeću kako se još uvik bavimo pitanjima moralnosti golotinje. Golo ljudsko tijelo još uvijek izaziva javnu sablazan…
Tako jon i triba, nu! Došla maca na vratanca, a šta ona misli, da će proć nekažnjeno
Lijepo, lijepo, nema šta…

Djevojke i momci, pogotovo vi koji ste sada u najluđim godinama, molim vas da dobro pripazite! Mislim, čvrsto sam uvjeren da ste svi vi dobro odgojeni u najboljoj tradiciji našeg naroda kao što sam siguran da nikada ne bi pali u iskušenje da se nedajbože slikate goli. Pa taman i u umjetničke svrhe!
Ali, vragu nije za virovat, danas svatko ima foto-aparatić i može vas uhvatiti bilo kad i bilo gdje. A naravno – nikada ne znate hoćete li u bližoj ili daljoj budućnosti imati prilike postati “prva dama” ili “prvi gospodin”. Morate misliti na sve!

Ah da umalo zaboravih, za nekoliko dana nam dolazi naš omiljeni, uvaženi i veleštovani Đuro the GRM zajedno sa svojom jedinom suprugom Laurom.
Pripreme su u punom tijeku, sve se odvija u najboljem redu a za tu povijesnu priliku ćemo morati izdvojiti kojih desetak milijuna kuna iz džepova poreznih obveznika.
Prava sitnica! Ali…ne dolazi svaki dan president of jueseja-a!

Kakve sad veze ima Đuro sa Carlom?
Ne, ne, ma ne smijem niti na trenutak pomisliti na to kako postoji i najmanja mogućnost da se gospođa Laura Bush, u vrijeme dok je još bila mlada učiteljica i knjižničarka (dok se prezivala Welch), ikada dala slikati “ko od majke rođena” nekom nadobudnom fotografu.

Možete li zamisliti scenu da na dan dolaska voljenog Predsjednika u svim našim medijima na naslovnicama osvanu “umjetničke fotografije” njegove gospođe!?
Hmmm…



U kojem mi ono stoljeću živimo…

<< Arhiva >>