Potpuno zaokupljeni izuzetno značajnim događajima koji ovih dana potresaju našu malu zemlju za velike budalaštine, u javnosti je gotovo nezapaženo prošao izvanredan uspjeh Blanke Vlašić koja je lanjskoj tituli svjetske prvakinje u skoku u vis, pridodala i ovaj najnoviji – «iza zatvorenih vrata». Biti najbolji na svijetu u bilo kojoj ljudskoj djelatnosti priznat ćete – nije baš mala stvar, ali kad takav uspjeh postigne netko «naše gore list», tada u pravilu možemo očekivati širok spektar reakcija – od euforičnih hvalospjeva do filozofskog razmišljanja dežurnih ignoranata koji će na sve to samo odmahnuti rukom i zaključivati kako i nema baš prevelikog smisla čitav život posvetiti tako jednostavnoj stvari kao što je preskakanje savitljive letvice.

Meni se ipak čini da osvajanje naslova svjetske prvakinje u dvorani – najgora stvar koja se mogla dogoditi Blanki Vlašić!
Zašto?
Pa, možete li zamisliti da se sa nekog od slijedećih natjecanja Blanka vrati bez pobjede!?
Asti mande – odma će bit – pa kako to nije pobijedila, o znam ja - umislila se, pa se zaljubila, pa se odljubila, nije to više to i tako dalje i tako bliže.
Takav je naš svit, šta ćemo...

Vengo, ja sam danas mislija pisat o nečem drugom. Oni koji su me upoznali zadnjih par godina, vjerojatno bi teško mogli zaključiti kako se iza mojeg današnjeg «stabilnog» izgleda nalik na «Labinprogresov» dizel-motokultivator ili pak valjka za nabijanje makadama, krije nekada izuzetno perspektivan spotski duh koji - iako multitalentiran, pukim slučajem nije ostvario veće uspjehe prvenstveno zbog činjenice da se nikako nije mogao odlučiti koji mu to od brojnih sportova kojima se bavio najviše leži...
Kako bi rekli oni nesretnici koji ispadaju iz «Najslabije karike» - pala mu je koncentracija...

Bez obzira na to, što se moja malenkost voli smatrati multidisciplinarnim igračem, a uz to i vrhunskim poznavateljem preko nekoliko sportova i sportskih igara, nevoljko moram priznati da ispod ovog našeg sunca zlatnoga postoji znatan broj sportova koji blago rečeno – nemaju smisla!

Pritom ne mislim na nekakva egzotična natjecanja kao što su ronjenje na dah u blatnjavom potoku, pljucanje u dalj u punom trku, gađanjem pomidorima u zadanu metu i još mnoge slične, već na ozbiljne, etablirane, olimpijske sportove...
Eto na primjer...

1.Brzo hodanje

Možda sam ja teška naivčina, ali nekako mi izgleda logično da bi bavljenje bilo kakvim sportom, prije svega ljudima trebalo predstavljati zadovoljstvo. Ono – da je i svakom papanu sa vrha tribina jasno da čovik u tome gušta.
A pogledajte na primjer brzo-hodače. To su patnici par-excellance! Bidni ljudi imaju tako napaćeni izraz lica dok onako neprirodno mrdaju bokovima vamo-tamo dok prolaze ulicama, ka da ih je da prostite uvatija proliv, pa se panično nastoje dočepat prvog weceja...
I tako, hodaju oni, hodaju, dvadeset kilometara, trideset kilometara, četrdeset kilometara i taman kad je cilj već na vidiku, uleti im sa strane iznebuha sudac sa zastavicom i brutalno ih diskvalificira s obrazloženjem da su imali istovremeno obje noge u zraku!

Un'ti jarca, neš ti meni ovđe dizat noge u ariju, nu! Mrš vanka!

Nakon nekoliko trenutaka šoka i nevjerice, brzi hodači izbezumljeno sjedaju na rub pločnika i počnu neutješno plakati i ridati dok ih slučajni prolaznici nastoje utješiti tapšući ih po ramenima...
Ma mislim se – čemu taj sport, pa to brzo hodanje kao način kretanja uopće nije logično. Ako je čoviku negdi priša, potrčat će, neće non stop mišat kukovima, nije li tako!?
A ako baš ne žele da dižu obe noge u zrak, onda im suci mogu kao zatvorenicima iz pržuna vezat noge lancima i čeličnim kuglama pa goniiiii rode...


2. Dizanje utega

Još jedan besmisleni sport u kojem natjecatelji imaju užasan izgled lica je dizanje utega.
Nikako mi ne ide u glavu čemu služi taj sport. Mislim ono stvaaaaaarno, najprije se pitam kojega vraga dizači utega moraju oblačit one redikulaste trikoe iz kojih im redovito ispadaju ponos, predrasude a i još ponešto. Doduše lipo ih je vidit kako ono cool puni samopouzdanja stupaju na binu, ruke uvaljaju u nekakvo brašno, prilaze dostojanstveno spravama...
Ali čim se ufate utega – ajmeeee majko!

U trenutku kad započne dizanje utega, oči im izlete na federe u offside, a guzica u korner, krupne kapi znoja u sekundi navale na lice, obrazi se zacrvene, a iz usta se prolome neartikulirani zvuci. Uvik me straj da će u tom užasnom grču, dizač pustit jednog vjetrovitog goluba u eter. Možete li zamislit kakva je to muka!? Ajme kad se ono bidni deru, urlaju, kriče... Na koncu zavrljače one utege doli na pod, čuje se samo boing-boing, cili se pripadnem da ih slučajno teški utezi ne opandrče po nožnim prstima.
I stvarno ne razumim u čemu je tu baza. Digni uteg, spusti uteg i...šta sad???

Jeste li još primjetili kako su dizači utega mali? Niski, oću reć...
Čoviče, ja sam za njih košarkaš! A kako neće bit mali kad se od naranije mladosti bore sa onim silnim čeličnim krugovima koji ih pritiskaju silom gravitacije eF jednako eM puta Ge.
I ajde, budi lola pa izađi kao pobjednik iz te bitke!
Ne ne ne, dizanje utega definitivno mogu ubrojit u blesave sportove!

3. Sanjkanje u paru



Idemo malo na zimske radosti. I na zimskoj olimpijadi ima puno lipih sportova – skijanje, klizanje, skokovi, hokej, bob, biži, fažol, fažol s manistrom, fažol s nogicama, fažol s buncekom...

Postoji i sanjkanje. To je potpuno u redu. Sanjkanje je isto tako sasvim logična aktivnost. Mnogi od nas, svakodnevno se sanjkaju i bivaju nasanjkani. Gušti su gušti...
Protiv sanjkanja kao takvog nemam ništa.
Ali sanjkanje u paru?
U paru heeeeej!?
Božemiprosti, kad ih vidim onako kako leže jedan na drugome, pa je pri tome jedan uvik puno veći od onoga drugoga, meni to izgleda isto ka da se skakavci seksaju!
Ili pak bubamare...
Bubašvabe čak!
E, šta se čudite?

Mislim se, ako može sanjkanje zašto ne postoji i skijanje u paru?
Skijaški skokovi u paru?
Kamena s ramena?
Po toj logici, svaku sportsku disciplinu bi mogli imati u single i double verziji.
Pa ako već imamo istospolne parove, zašto ne bi imali i mješovite?
Pa onda - zašto samo u paru? Može se i u troje, četvero, grupno...
Možete li zamisliti čitavu nogometnu momčad na jednim sanjkama!?
Nikad kraja!


4. Baseball

Američki sportovi su mi enigma samo takva. Dobro ajde, košarka svaka čast, hokej isto tako, ali onaj američki football nikako ne mogu provarit. Čovječe, pa ja stvarno ne razumim šta je tu interesantno? Pola ure se vrte okolo, dogovaraju, muvaju se bezveze, ulaze - izlaze, miljun igrača, dvi milijarde trenera, svi sa slušalicama, mikrofonima....
I nakon dugog čekanja konačno krene akcija koja traje jušto tri i po sekunde. A publika pada u afan od sriće...Svašta!

Ali, od američkog nogometa još mi je blesaviji baseball. Tamo u nogometu, barem je jasno koja momčad napada, a koja se brani. A u baseballu, ništa ne razumim...
Ko tu koga, jel...
Onaj koji baca lopticu je izgleda - obrambeni igrač, a onaj koji je nastoji o3.14zdit drvenom paličetinom je kao napadač! Onda ovi šta kao napadaju je li, trče okolo ka muve bez glave, drugi igrači vataju balun, publika vata balun, redari vataju balun, opća vika, cika skrika, iznered...
Pa koja oprema!?
Izrigane gaće, palice, kacige sa jednim uvom, kacige sa dva uva, kapa za igrače u polju, kapa za igrače na klupi, kapa za trenera, kapa za navijanje, kokice, hot-dog, hamburgeri...
A di su tek one spike o baseballu?

- Sićaš li se ti kako je Joe di Maggio ijadu devesto tridesete napravija peterostruki home-run?
- Sićam se sićam, a sićaš li se ti kako je ono George di Napolitano u Čikagu tuka svojom palicom?
- A kako se ne bi sića?
- E...

Baseball – totalna enigma, stvaaaarno!

5. Moderni petoboj



Jeste li ikada čuli da se netko bavi modernim petobojem?
Niste!
Jeste li ikada čuli za nekakvo natjecanje u modernom petoboju?
Niste ni to!?

Usprkos činjenici da nitko nikada u povijesti čovječanstva još nikoga nije vidio da se ozbiljno bavi s tim sportom, to ipak nije prepreka da se moderni petoboj redovito pojavljuje na Olimpijskim igrama.
Ukoliko niste znali, Moderni petoboj se sastoji od natjecanja u pet različitih sportova: mačevanju, streljaštvu, jahanju, plivanju i trčanju. Zbrajaju se rezultati iz svih sportova te se tako dobije konačni plasman. Naziv moderni je dodan stoga da se ovaj sport jasno razlikuje od atletskog petoboja, koji uključuje posve različite discipline.
Tako bi mogli napravit petoboj od bilo kojih raznoraznih disciplina.
E sad, zašto je sport o kojem nitko nema pojma još uvijek na programu svih olimpijskih igara?

Upravo zato jer je «otac» tog sporta nitko drugi nego Pierre de Coubertin, osnivač modernih Olimpijskih igara. Šjor Pjero je zamislio da ovaj sport prikazuje vještine idealnog vojnika iz tog vremena, pa tako moderni petoboj simulira vještine vojnika iz konjičkog odreda koji se nekim čudom našao iza neprijateljskih linija pa se sad mora nekako iskobeljat iz te situacije, i to jašući po nepoznatom terenu, boreći se mačem i pištoljem, a normalno – mora trčati po poljima, plivati po jarugama i močvarama, svašta nešto još...

Ma kakvi su to ratovi, kakvi su to vojnici! Vidi se da šjor Pjero nije imao blagog pojma kako i mi ovdje na brdovitom Balkanu «umemo da se bijemo», pa da posloži nekakav realniji sport u kojem će najviše do izražaja doći osobine i atletske sposobnosti stamenih brkatih momaka iz dinarskog krša...

I sad se još pitam, a zašto mi ne bi bili malo aktivniji pa predložili sportove koji nama odgovaraju. Eto, umjesto ovog dosadnog modernog petoboja, zašto ne bi progurali sinjsku Alku!?

Pa da vidimo koji će to još junaci, osim naših naravno, imati oko sokolovo i junačku desnicu ruku!

Ili, ako već postoji curling na zimskoj olimpijadi, a šta to fali našim balotama?
Balote ili boćanje svejedno kako ga nazivali, ma nema na svitu toga ko bi nas pobjedija!

Svi znamo za odbojku na pijesku. I to je olimpijski sport koji se rado gleda, baš se pitam zašto...E, ali i tu mi konja za utku imamo....
Jerbo, di ćeš lipšeg, zdravijeg i atraktivnijeg sporta na pijesku i u plićaku od picigina?
Picigin – pa to je ludlo brale, najbolji smo na svitu, e!

Ma čekaj, idem sad još jednom ovaj tekst preobličit i malo ušminkat pa ću poslat službeni prijedlog MOK-u!
Alka, balote, picigin – olimpijski sportovi!
Nu!