Ako je suditi po reklamama, divan je osjećaj imati svoju banku. Naravno ne u doslovnom smislu, već imati račun u pouzdanoj banci koja će se brinuti o vašim financijama, plaćati račune trajnim nalozima, lišiti vas čekanja u redovima, pokloniti vam dragocjeno vrijeme koje onda možete iskoristiti na razne druge načine, eto na primjer – piskaranjem bloga.

Sa televizijskih ekrana i jumbo plakata smiješe nam se zadovoljni ljudi i poručuju - Ako svoj novac povjerite našoj banci, sunce će vam vječno sjati, ptice na granama oko vaše kućice u cvijeću veselo cvrkutati, zubi će vam biti zdravi i bijeli poput bisera, vaša djeca će iz škole donositi same petice, sve će biti jednostavno kao u bajci...

Osokoljen tim šarenim svijetom radosti i svekolike sreće, odlučih i ja oraspoložiti svoje bankare pa pun samopuzdanja i vjere u sretnu budućnost prijeđoh sjajni uglancani prag jedne prave tipične, originalne domaće «made in Croatia» Reifferstuhleokradeestesdishewiener banke, a sve s namjerom da se elegantno riješim jednog kredita.

Zakoračivši suvereno preko magične diskrecijske linije priđem čang-šlang dotjeranoj službenici koja me ljubazno dočeka s osmijehom broj tri:

- Dobar dan, dobar dan...
- Znate, ostalo mi je još samo pet rata kredita, paaaa...mogu li ja to sad sve uplatiti odjednom?
- Hmmm, naravno da možete, ali u tom slučaju morate još platiti izlaznu naknadu...
- Mooolim?
- Izlaznu naknadu...
- Kolika je ta izlazna naknada?
- Pričekajte, samo da pogledam....tip, tiiip, kuc, klik-klak...evo ga - tristotineosamdeset i sedam kuna...
- Ali gospođo, pa ja vam nudim svih preostalih pet rata odjednom, sada, heeej, želim se riješiti kredita, razumite, ja vama lovu na sunce pet miseci prije roka, kredit otplaćen, ja sritan, vi zadovoljni, sve pet, di ćeš bolje...
- Upravo tako, ali ipak morate platiti izlaznu naknadu....

A čovječe...
Ništa, na koncu platim ja četiri rate, a onu zadnju ću im platiti zadnjeg dana, zadnjeg sata, zadnjeg minuta, ali neću iz principa plaćat bilo kakvu izlaznu naknadu- e!

Pa ljudi moji je li vama to normalno!?
Ne znam ko je ovde lud!
Oni meni posude lovu - svaka čast, fala im lipa na tome i kažu mi – morate vratiti do datuma tog i tog. Ja im dođem ne sa zakašnjenjem, nego pet mjeseci prije dogovorenog roka i kažem – evo vam vaša lova, fala vam puno. A oni meni da moram još nadoplatit «izlaznu naknadu!»

Ne znam, u ekonomiju se razumijem kao Bushman u konstrukciju iglu-a, pa pretpostavljam da su u ovom slučaju bankari ipak u pravu. To što meni neke stvari nisu jasne, očito je moj problem.

U svakom slučaju, vidim da većina tih banaka posluje jako uspješno, možda dobrim dijelom zahvaljujući ovakvim ili sličnim metodama «obrtanja sredstava».
Stoga smatram kako ne bi bilo loše da se ovakve izlazne naknade primjene u još nekim slučajevima.

Recimo, otiđete na utakmicu vašeg omiljenog nogometnog prvoligaša, kluba čiji ste dres sanjali još od svojih prvih koraka. Danas stvari u balunu izgledaju ipak znatno drukčije pa je vrlo vjerojatno da će vas gledajući utakmicu HNL-a , uhvatiti muka u želucu, izbiti prištevi po licu kao da ste opet pubertetlija, a tlak stremiti prema plus minus beskonačnosti. Stoga postoji mogućnost da ćete poželjeti otići s tribina i prije posljednjeg zvižduka glavnog suca.

Na izlaznim vratima stadiona, dočekati će vas portiri sa bijelom trakom oko desnog rukava na kojima velikim slovima piše REDAR, koji će vam uljudno kazati:
- Ako namjeravati izlaziti prije završetka utakmice, morate platiti izlaznu naknadu!
- Ali, ja sam uredno platio ulaznicu, evo vidite – pokazujete im onaj batrljak od karte
- Žalim, to je za ulaz, oni koji izdrže čitavu utakmicu ne moraju ništa plaćati, samo vi i vama slični koji demonstrativno izlazite ranije...

Očekujem da će sličnu politiku prihvatiti i u kinima, kazalištima lutaka, kocertnim dvoranama, muzejima voštanih figura i brojnim drugim institucijama.
Nema labavo kume moj, ako si platija kartu za ulaz, imaš sve odgledat do kraja, inače ti ne gine izlazna naknada....

Stoga vas molim dragi čitatelji, ukoliko imate namjeru izaći sa bloga mi moga prije nego ste još jednom pročitali svih mojih 320 dosadašnjih postova, da kao izlaznu naknadu ostavite tračak sunca u ovom ludom škuroburnom danu, zrnce optimizma ili barem jedan mali komentarić na ovaj, morate priznati - vrckavi i turboduhoviti post, usudio bih se reći - dostojan jednog «insajdera» iz svinjca i kokošinjca, ili pak nekog supercool blogera koji kroči crvenim tepihom...
Hvala!