U noći s petka na subotu, izmučen višegodišnjom borbom sa opakom bolešću, umro je Janez Drnovšek. Bivši predsjednik predsjedništva Jugoslavije, predsjednik i premijer Republike Slovenije, državnik i političar, ali iznad svega – ČOVJEK...

Janez Drnovšek je s pravim značenjem te riječi - velikan, potpuno atipična pojava u svijetu takozvanog postkomunizma, čovjek koji unatoč svim tim silnim dužnostima koje je obavljao, za svoga života nije ni iz daleka doživio priznanja koja je zaslužio. Oh, pa vidjet ćete slijedećih dana što će se događati u medijima – svi će pisati hvalospjeve, klanjati se do poda, o mrtvima sve najbolje, zar ne? Ma baš se mislim zašto mi misli sada odlaze prema Ivici Račanu? Zašto mi sada misli odlaze i prema Mihajlu Gorbačovu? Doduše, on je još uvijek živ, ali već sada nezasluženo zaboravljen i marginaliziran...

Zašto neki ljudi za svog života ne dobiju zasluženo priznanje nego li ih se proglašava kolebljivcima, nedovoljno odlučnima, ovakvima ili onakvima...
I to samo zbog toga što izbjegavaju radikalan način «riješavanja» problema, što vjeruju u mogućnost dijaloga, za razlliku od onih koji preferiraju paralelne monologe...

Janez Drnovšek je tip čovjeka i političara za kakvim naprosto vape ovi prostori. Miran, uljuđen, odmjeren. Nikada niste mogli vidjeti Drnovšeka da sa neke govornice urla, prijeti, nervozno gestikulira, očajnički traži podršku širokih masa...
Što mase znaju...

Ne, za razliku od mnogih zapjenjenih ratnih huškača s ovih prostora koji su postali «heroji a ne zločinci» u svojim duhovno sirotinjskim, beznačajnim gubernijama i pašalucima, Janez Drnovšek je bio političar koji je gledao i vidio mnogo dalje od «susjedovog plota»

Čovjek koji je svojih 39 godina postao Predsjednik Predsjedništva bivše SFRJ, bio je jedan od ključnih ljudi zaslužnih za jačanje istinske demokratizacije, čovjek koji je konačno, svoju zemlju usmjerio prema budućnosti.
Čovjek koji je toliko toga još mogao dati, ali u svakom slučaju čovjek koji će bez sumnje ostati inspiracija mnogima.

Napisao je i knjigu «Misli o životu i osvješćivanju» imajući namjeru da potakne promjene u svijesti pojedinca i društva u cjelini, koja je već prevedena na osam jezika.

Na stranicama Dvostruke duge možete pročitati čitav intervju a ovdje ću prenijeti samo odgovor na jedno od pitanja:

Zelena Tara: Što je po vama osnovna svrha života svakog čovjeka?
Janez Drnovšek: Da stvarno živi svoj život, da ga osjeća, da je svjestan. Da ga živi na pozitivan način jer ako to nije tako onda uopće ne živimo. Potrošili smo život uzalud. Prilika koja nam je data kao ljudskim bićima je da razvijamo svoju svijest maksimalno jer to nas čini ljudima.

Nisi život živio, ni potrošio uzalud, počivaj u miru, veliki čovječe!