Oh da!
Post koji upravo čitate, kronološki je trebao biti objavljen prije nego onaj iznenadni jučerašnji, s temom pod radnim nazivom «slučaj pekar(n)ice sa ruba grada».
Vidim da su mnogi od vas jaaaako znatiželjni jesam li i na koji način riješio hamletovsku dilemu, ali morat ću vas danas ipak malo razočarati i ujedno zamoliti dopuštenje za izvjesnu dozu tajnovitosti.

Iako sam rođen u horoskopskom znaku pod stručnim imenom - Pisces, ipak nisam pi..., pardon, nisam tako lakoma i proždrljiva riba koja će se istog trena pomamiti na ješku pa taman bila zamamna i primamljiva. Imam i ja svojih metoda «kontranapada», tajnom na tajnu, pa bumo vid'li, morti se tu kak i zgodi, ne...
U svakom slučaju, možda tu bude štofa i za neku pikantnu pričicu ponešto dužu od prosječnog posta.





Olovnosivo, natmureno nebo puno kumulusa opet nam je i ove nedjelje drastično smanjilo planirani radijus kretanja, ali nismo ni mi baš sazdani od cukra, griza i čokolina. Za divno čudo, za planinarske aktivnosti nisu svaki put neophodni visovi orlovih gnijezda, atraktivne vertikale kao ni hedonističke horizontale. Mala ali hrabra družina, ove se nedjelje odlučila na jednu, u zimskom razdoblju, nepravedno zapuštenu aktivnost, a da sad vi ne bi pomislili kako je to nešto totalno bezveze, smislio sam i prigodni, ultraatraktivan suvremeni izraz – škraping.





Vjerovali ili ne, škraping nije novi pojam. Naime na otoku Pašmanu se već niz godina odvijaju natjecanja u škrapingu u kojima sudjeluju sasvim ozbiljni ljudi. Cilj je naravno, u što kraćem vremenu, hodajući trčeći i skačući po škrapama tik uz obalu moru prevaliti udaljenost od mjesta A do mjesta B.
Kako smo tek na samom početku bavljenja ovom aktivnošću, namjerno nismo za prvi trening željeli nabiti jaki ritam da ne bi eventualno došlo do demotivacije i kontraefekta.
Ah ne, nemojte ni slučajno pomisliti da je to bila tek neobavezna šetnjica uz more, osluškivanje zvuka valova i slične romantične tričarije. Za divno čudo, već na prvom treningu odškrapirali smo obalu čak dvije županije, Splitsko-Dalmatinske i Šibensko-Kninske.





Otkrili smo puno lipih stvari, ali ne smin reć!
Ma da, kako ne, pa nije svrha bloga mi moga tajanstvenost i zatiranje tragova, već upravo poticanje uspavanih čitatelja prečesto usidrenih u udobnim foteljama ispred različtih vrsta svijetlećih ekrana na blago rečeno – mrdanje dupetom ili mooving kako vam god bilo drago.

Na samom početku našeg vrludanja i tumaranja škrapama, markintama i žalima, naišli na jednu zanimljivu špilju koja je nekada davno, vjerojatno bila idealno stanište i obitavalište Monachus monachus, oliti po naški - sredozemne medvjedice. Kako je posljednjih desetljeća u blizini ove pod(morske) spilje izgrađeno nekoliko monstr-vikendaško-apartmanskih naselja, tako su šanse da Adriana ponovno zapliva ovim vodama vrlo vjerojatno upravo onolike kolike su moje da osvojim Nobelovu nagradu za ekonomiju.







Konstantno odmičući pogled sa zaista užasnih građevina kojima ni uz najbolju volju ne mogu odrediti ni svrhu ni smisao, nismo ni primjetili kako smo progutali preko nekoliko kilometara obalne crte. Otkrili smo čak i nekoliko mikrolokacija za određene ljetne radosti koje ipak u ovom trenutku nije pristojno spominjati.
Jadranski susreti treće vrste...

Bilo kako bilo, najtoplije vam preporučujem škraping kao vrlo atraktivnu vikend aktivnost. Na stranicama ovog bloga već je bilo govora o blagotvornim učincima aerosola i morske pjene, ali ne bi bilo suviše pametno zanemariti i opasnosti koje mogu izazvati ne otrovni poskoci već nespretni doskoci i smotani preskoci.
Zato triba pomalo...vrag odnija i prišu, jedan je u Kaštile prišija pa je nogu slomija, e!