Razum, osjećaji, strast...

23.01.2008.

Unatoč bljuzgavim, bljakavim, bljesavim i bljentavim vremenskim prilikama koji su i te kako imale utjecaj na našu psihu, noćne ormariće i krevete čak, dobro je..
Dobro je već iz tog razloga što smo pregrmili navodno najdepresivniji dan u godini, pa uz to još i noć punog mjeseca koji su se gle čuda, stisnuli jedno uz drugog kao sijamski blizanci.

U ugodnoj toplini doma mi moga, fjakasto prevrćem neke časopise, leksikone, enciklopedije za djecu i omladinu, magazine za odrasle... Ne, ne "one" magazine za odrasle, već...ma nema veze...Dok ja to sad objasnim...



U moru manje ili više zanimljivih slika i sličica, u lijevo oko mi upadne nešto neobično.
Na onim mnogo puta viđenim slikama evolucije tek sad primjećujem kako je homo sapiensu prethodio homo erectus.
Hm...znači...prije razumnog čovjeka bijaše uspravan čovjek!
Najprije erectus pa onda sapiens. Paaaa, kad malo bolje promislim, ima nešto u tome, u svakom slučaju kad je erectus u pitanju, nema baš mjesta razumu, zar nije tako?

U stvari, što nas danas najviše određuje kao ljudska stvorenja? Sudeći po mnogim primjerima, teško bi se dalo zaključiti kako je "umni" čovjek jedina vrsta ljudi koja danas nastanjuje planetu Zemlju. Neandrtalaca, kromanjonaca, australopiteka, pitekantropusa ima gotovo na svakom koraku. Pa neka, nije ni to loše, neka cvjeta tisuću cvijetova, uostalom, živimo u pluralnom društvu u kojem svatko zaslužuje svoje mjesto pod suncem.



Kad ogolimo ova pitanja do srži, kao skuše ili inćune kad želimo napraviti carpaccio, ostaju nam dvije osnovne stvari – razum i osjećaji.

Da, ako je homo sapiens zaista uman i razuman čovjek, pitam se je li to dovoljno?
Imamo li mi pojedinačno dostatno razuma da nas vodi kroz život?
Teško!
Uostalom, čak i da imamo, kakav bi to život bio?
Apsolutna prevlast razuma vjerojatno bi nas odvela do bića sličnim robotima, kompjutera bez virusa, spam poruka i nelicenciranih softvera. Živjeli bi život bez pogrešaka, bez zabluda.
Razum rules....Oh kako da ne!
Razum nas ponekad može i sputavati.



Na svu sreću imamo i osjećaje kao korektivan faktor. Ponekad su dobri, ponekad loši, ali uglavnom tu su, poput puNKtokaza i markacija na planinarskim stazama. Možete li zamisliti život bez osjećaja? Bez ljubavi, prijateljstva, nade, sreće, zadovoljstva, ravnodušja, tuge, ljutnje, zavisti, ljubomore, mržnje, straha...
Pa što bi to bilo, kao zlato bez sjaja, kao more bez soli...

S druge strane opet, ne bi bilo pametno prepustiti se samo i isključivo osjećajima.
Potpuna prevlast osjećaja nad razumom vodi nas u – STRAST.
Ne mora strast svaki put biti dramatična, možemo biti recimo mirni i pouzdani, ali ipak strastveni skupljači salveta, značaka, poštanskih maraka. Ali, eto nam upravo dokaza kako strast nema veze sa razumom. Pa koji će nam klinac pedeset tisuća salveta u kući??? Sto tisuća maraka!? Poštanskih heeeej, ne onih bivših njemačkih...
Strast ipak najčešće volimo zamišljati u ljubavnom, erotičnom smislu, ali nažalost postoji i zločin iz strasti koji je opet ekstremno i brutalno nasilje bez ikakve veze sa ljubavi i erotikom....

Ipak, potpuna odsutnost strasti odvela bi nas u apatiju, ali ne onu kakvom je danas shvaćamo, u smislu ravnodušja.
Kod starih Grka apatija je bila temeljni pojam ideala unutarnje slobode, neovisnost od
svakog strastima prouzročenog nemira. Prema stoičkom učenju apatija nije pasivnost ni odsutnost, nego početak razumnog djelovanja, slobodnog od uznemirujuće prisutnosti osjećaja. Hmm...ima nešto u tome, ali ne sviđa mi se!
To nas opet dovodi do onog famoznog robota…

Izgleda da se čitav život vrtimo u tom začaranom krugu razuma i osjećaja, a taj krug opet nije pravilan sa konstantnim radijusom, više je eliptičan, čak i nepravilan, pun neobičnih putanja, krivulja, zavoja, serpentina, uspona i padova. Koliko nas razum, a koliko strast vodi pri donošenju važnih životnih odluka, odabira zanimanja, odabira partnera? Bilo bi poželjno znati uroniti u idealnu ravnotežu, kao što za vrućeg ljetnog dana uranjamo u duboko morsko plavetnilo, umjeti pronaći harmoniju i mir. Teško je to, znam.
Tražeći harmoniju i idealnu kombinaciju akorda, morat ćemo najprije razgrnuti kakofoniju sazdanu od zvukova heavy metala, cajki, popa, roka, bluesa, buke vlakova, aviona i gradskog prometa, blejanja stada ovaca, rere i šijavice...

Na koncu, što nam preostaje?
Strasno osjećati razum, ili...
Razumom osjećati strast...
Odaberite svoju opciju...


<< Arhiva >>