Općenito se volimo tješiti da u svakom zlu ima ponešto i dobroga, pa onda po istom kanonu možemo promatrati ovo divljanje cijena nafte na svjetskom tržištu kao konačan trenutak za poticanje i uvođenje nekih novih riješenja, suvremenih načina iskorištavanja "humanijih" i drugačijih oblika energije.

Naravno, brojni eksperimenti i istraživanja provode se već godinama, desetljećima čak, ali eto, zbog raznoraznih razloga, prvenstveno zbog utjecaja moćnih energetskih lobija do današnjih dana ta riješenja nisu uspjevala izboriti svoje mjesto pod suncem.

Stoga nije čudno da ćemo pojmove poput hibridnih vozila, bio-dizela i mnoge mnoge slične još, slijedećih godina usvajati i upoznavati puno brže nego što smo recimo prije desetak godina "učili" kako poslati SMS poruku...

Najveći dio svjetske trgovine još uvijek se odvija morem, a tako će zasigurno biti i u budućnosti. Upravo ovog trenutka, morima i oceanima Plavog Planeta plovi na stotine tisuća velikih trgovačkih brodova koji bez obzira na to prevoze li kontejnere iz Europe u Kanadu, žito iz Amerike u Japan ili recimo skupocjene igračke, igle i lokomotive iz Kine all over the world, za svoj pogon troše enormne količine teškog goriva. Eto idealne prilike da se čak i naoko sitnim inovacijama i poboljšanjima ostvare značajne uštede.

Nakon što smo jedra kao najčišći i najekonomičniji pogon napustili prije o-ho-ho godina i sveli ih samo na idealan način rekreativnog i gustozog načina plovidbe, ovih se dana dogodilo nešto revolucionarno, ili kontrarevolucionarno, ovisi od kuta gledišta.

Naime, upravo danas, na prvo komercijalno putovanje kreće brod "Beluga Skysails" koji osim običnog, standardnog pogona, zamislite ima čak i jedro, bolje rečeno padobran, kao "pomoćni motor".





Eto, neki bistri momci se jednostavno skontali koliko je dva i dva, pa su na osnovama kite-surfinga imali snage i volje tu ideju povezati i primjeniti na velike čelične grdosije.

Možda na prvi pogled ovo izgleda čak i malo redikulasto, ali u svakom slučaju je i efektno i efikasno. Princip je u stvari jednostavan. Za razliku od klasičnih jedrenjaka koji za pogon koriste vjetar neposredno iznad površine mora, u ovom slučaju, jedro-padobran se vine u visine gdje je vjetar znatno jači i bez turbulencija. Nema previše smisla da vas ja kao ubogi bloger amater sa blagim natruhama brodograditeljima profesionalca obasipam informacijama koje ne zanimaju "širu javnost", ali u svakom slučaju, na ovim stranicama ćete naći mnogo više.



E sad, poželjno je uzeti u obzir da svaki cigo svoga konja hvali pa su možebitne negativne strane ovog koncepta još uvijek skrivene i zamumuljene u moru manje ili više korisnih podataka. Kod tehničkih inovacija i poboljšanja uvijek se nešto dobije, a nešto bome i izgubi. Kako se u ovo područje ipak nekog vraga razumijem, živo me zanima kako se ovim čudom jedri kontra vjetra u "orcu" i kako je riješen problem stabiliteta.

Neću sad umišljat kako je ova ideja i meni pala na pamet, ali dobro znam da smo prije nekoliko godina, dok sam još bio mladi i nadobudni trener jedrenja, moja «dičina» i ja, izveli vrlo sličan eksperiment. Znate li šta je spinaker? To vam je ono veliko bublasto balunasto jedro koje se obično onako lipo napuše kad se jedri «niz vitar». To jedro povezano je sa «tangunom» za jarbol i manje više kompliciranim sustavom konopa i konopčića za potezanje, otpuštanje i korekciju. E sad, jednom nam je, slučajno ili ne, palo na pamet da probamo jedriti bez tog famoznog "tanguna"

Što se dogodilo? Spinaker nam je poletija u zrak, upravo ovako kao ovaj padobran na "Belugi". Isprva nismo skrivali svoje oduševljenje postignutom brzinom, ali zato smo totalno izgubili stabilnost i nakon nekoliko trenutaka jednostavno ali spektakularno se izvrnuli na bok. Izvrnili smo se brodom koji se teoretski ne bi smija izvrnit!

Iako vrime nije ni približno bilo za kupanje, nije bilo druge nego – skači u more, otpusti sve te silne konope, skupi spinaker nazad u vriću i nadaj se da je ovaj eksperiment vidilo šta manje ljudi!
Jer, jedriličari se međusobno znaju i te kako "štucigavat", pa se ovakvi događaji prenose godinama u "stručnim" krugovima. Naravno, pri tome, svako doda i izmisli nešto novo, pa takve priče poprime epske razmjere, ali o tome za sad nećemo...

Eto, kad ovakvi izumi ugledaju svijetlo dana, onda je vrlo česta reakcija "običnog puka" u stilu "pa kako se toga nitko ranije nije sjetio!?". Ma sjetio se sigurno netko i ranije, ali nije imao mogućnosti to provesti u djelo. Pomalo me i žalosti da mnoge pametne ideje u našim glavama ostaju zarobljene, jer živimo u društvu koje nema sluha, snage i "resursa" kako voli reći naš predsjednik Fleishmann, da se ta kreativna energija oslobodi poput duha iz Aladinove svjetiljke.

Možda je to dijelom i zbog toga što smo nekako previše "stisnuti", na ovim našim prostorima smo uvijek u nekakvim predratnim, ratnim i poslijeratnim vremenima kad kao nije vrijeme za kreativce jer ima "ozbiljnijh" problema za rješavanje.
E sad, najlakše je ne radit ništa i očajavati kako smo ovakvi i onakvi, ali mislim da bi nam bilo puno bolje da pustimo mašti na volju pa tako da pokušavamo u nekakvom manje ili više kolektivnom "brain stormingu" doći do novih ideja.

Mašta radi svašta!



Maštajte ljudi, maštajte, to vam ništa ne košta!