Koliko god su mi dragi i ugodni vikendaški izleti stazama, putevima i stranputicama diljem "lijepe naše" i okolice u društvu mojih vrlih i dičnih planinara, pa odvijali se oni po suncu, kiši, ledu ili inim vremenskim uvjetima, posebnu draž imaju i naša svakotjedna neformalna druženja u i okolo prostorija HPD "Mosor" u Sinovčićevoj ulici broj 2. Prihvatili smo dobar običaj iskusnijih "mosoraša" da se svake srijede navečer, okvirno oko 20 sati, u društvu "nešto događa".
Osim standarnih ćakula u stilu "di, ko, s kim, kad, kamo, odakle i zašto", vrlo često se organiziraju jako zanimljiva predavanja i to vrlo respektabilnih kolega i prijatelja, sa raznolikim spektrom tema, ali uvijek vezano za planinarenje, prirodu, ekologiju i još mnogo oku, uhu i nepcu ugodnih stvari.

Tako je i ove srijede, naša Milena Šijan, jedna od članica alpinističke ekspedicije na CHO OYU 2007, inače po struci profesorica biologije i kemije te inženjer zaštite okoliša., održala predavanje na temu "Klimatske promjene i globalno zagrijavanje".



Mada su pojmovi poput tog famoznog globalnog zagrijavanja, ozonskih rupa i efekta staklenika već poodavno ukorijenjeni u našoj kolektivnoj, pa i pojedinačnoj svijesti, imam osjećaj da ih prihvaćamo tek tako, deklarativno i površno, uopće ne razmišljajući o tome što oni zaista znače i općenito ne razumijevajući njihove posljedice.
Najlakše je razmišljati u stilu, kao ono - nije to moj posal, pa možda globalno zagrijavanje čak i nije toliko loše, u svakom slučaju bolje da nam je toplije nego da smo okovani ledom...

Za sada, najvidljivije posljedice globalnog zagrijavanja događaju se daleko od nas, u nešto "ekstremnijim" područjima, kao što su Arktik i Antarktik, velikim planinskim lancima i masivima. Međutim, nemojmo se zavaravati, ako te pojave i nisu najvidljivije u našoj sredini, ni u kom slučaju ne znači da nisu i te kako prisutne.
Polako ali sigurno, tope se velike ledene mase na polovima i oceanima, nestaju ledenjaci u planinama. Granice vječnog snijega i leda sve se više pomiču prema gore. Ako se ovakvi trendovi nastave, na našem kontinentu nakon 2050. godine neće više biti niti jednog ledenjaka!
Dobro, sigurno će te se zapitati – pa šta nam ti ledenjaci uopće znače!?



Ledenjaci u ovom slučaju imaju ulogu svojevrsnog lakmus-papira koji nam ukazuje na niz daleko ozbiljnijih posljedica. Za razliku od ljudi koji mogu relativno normalno živjeti i funkcionirati i na minus dvadeset i na plus četrdeset stupnjeva celzijusa, mnoge biljne i životinjske vrste nisu takve sreće. Zahvaljujući i relativno malim oscilacijama, ugrožene biljke i životinje ne uspjevaju se prilagoditi i jednostavno nestaju sa lica Zemlje. Brzina kojom danas nestaju čitave biljne i životinjske vrste, tisuću je puta veća nego što je bila prije samo stotinjak godina!

Kod nas u Hrvatskoj, nema ledenjaka, nema čak ni santi po Jadranskom moru, ali posljedice globalnog zagrijavanja, pregrijavanja ili podgrijavanja, kako god hoćete, najviše su vidljive u činjenici da je "vrime skroz poludilo!"
Ekstremne meteorološke situacije, iznenadni udari neočekivanih nepogoda sve su češći. Tako nam postaje relativno normalno da možemo bez problema skakati u more početkom svibnja ili sredinom listopada, a opet s druge strane, znamo navlačiti duge rukave već i u prvim danima kolovoza. Usko povezano sa svim već navedenim, odvijaju se promjene u vegetacijskom pokrovu, a sve su učestaliji i požari sa katastrofalnim posljedicama.

Znam, sve znam, uza sve naše svakodnevne probleme koji nas okupiraju, već su nam na vrh glave došle sve te katastrofičarske najave, pa nam dođe nekako najlakše samo odmahnuti rukom pa pritom uvjeravati sebe i sve oko nas – ma što se to nas tiče?
Kakav uticaj imam ja kao pojedinac na to famozno globalno zatopljavanje, pa ja tu ne mogu ništa!
Vjerovali ili ne – možete!

Ako kliknete na ovu dražesnu sličicu,



link će vas odvesti na stranice Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja, točnije do brošure nazvane "Prihvatite izazov težak jednu tonu!"
Možete je jednostavno skinuti i doći ćete do mora korisnih podataka i savjeta kako doslovce svatko od nas može svakodnevno poduzimati niz naoko sitnih i beznačajnih radnji, ali i te kako značajnih i korisnih. Vjerujte mi, nije ništa strašno i revolucionarno, ali opet ponavljam – jako, jako, korisno. U svakom slučaju, ostat će vam više kunića u džepovima, a istovremeno ćete se osjećati i više nego dobro. Ne samo zbog ušteđenih šoldi!

Pretpostavljam da će tijekom čitanja ovog posta neke od mojih vjernih čitatelj(ic)a kolutati očima i diskretno me upozoriti da sam opet previše ozbiljan, pa eto samo zbog njih, možemo vidjeti da globalno mikrovalno zračenje ima i ponekih zgodnih efekata.



U svakom slučaju postoji mnogo mnogo izvrsnih metoda kako čak i u ovim šućmurastim, sivim danima, zagrijati duh i tijelo na pravi način, "iznutra". A zamislite, nisu vezane uz iće i piće!
To je, čini mi se, puno bolje nego zagrijavati zrak oko nas!
Nema čekanja, idemo u akciju!