Da, tako vam je to! Zamislite danas, taman kad mi je bilo u planu napraviti velike poljoprivredne zahvate, ponešto vlastitim snagama a više računajući na suradnju i angažman mojega traktorića, točnije rečeno motokultivatora, eto ti kiše! I to one prave zimske, sive, dosadne, one koja ne staje danima. Motokultivator ostade bidan besposlen u podrumu, pa sam naposljetku bio primoran kultivirati neke druge stvarčice. Ostaje mi samo da se tješim činjenicom da su sve kiše koje su padale, od kada je svijeta i vijeka, ubrzo i prestale, a što se mene tiče, neka ova pada još čitav dan i noć, ali u nedilju ujutro ima stat, jer nema teorije da nam pokvari sutrašnju feštu na Mosoru.

I sad, šta radit po ovakvom vrimenu? Ne smim uopće ni razmišljat o tome da ovog trena, dok nama na moru pada kiša, u kontinentalnim dijelovima Hrvatske sigurno pada snig.
Nema većeg gušta nego gledat kako pada snig! Stojiš u toploj sobi vrhom nosa sljubljenim s prozorskim staklom i gledaš. Samo gledaš. I slušaš onu tišinu.
Ne postoji ugodnija tišina od one koja zavlada uz sniježne pahuljice. Milina jedna…

A ništa, kad već ne mogu ništa pametnoga radit vanka, a nema ni skokova sa novogodišnje turneje, ostajem u toplome, preda mnom je hrpa novina, odnosno - tiskovina kako se to moderno danas kaže. Ma dobro narod govori, novine su se nekad čitale s guštom, a ove današnje tiskovine proletiš pogledom za najviše pet minuti. Sve je kao senzacionalno, spektakularno, fenomenalno, a kad malo bolje pogledaš – ništa naročito. Osamdeset posto tiskovina – reklame, osmrtnice i crna kronika.
Eh da, nemojmo zaboraviti ni “žutu” kroniku…

Vidim da našim medijima sada akutno nedostaje jedan aktualan par “celebritija” koji bi činija škerce, škandale, dežgracije, barufe...
Vlatka i Dikan su definitivno “out”, sažvakana tema, o kojoj se više nema šta pametno reć. Ma vidi mene, kao da se i prije oko toga pametno govorilo…
I tako, čitajući veleumne tiskovine, ne odolih znatiželji pa saznajem da su lijepa misica Lejla Šehović i popularni glumacTarik Filipović u “strogoj tajnosti” ozakonili ljubav na samu staru godinu
Ma pogledaj, baš su bezobrazni taj Tarik i njegova Lejla! Ma, ko je to vidija da tako “glamurozan” par napravi vjenčanje “u strogoj tajnosti”? Bez novinara, foto-reportera, bez prisustva “javnosti”! Ajmeeee
Skandalozno, stvaaaarno!

I onda još za ne falit, na samo novogodišnje jutro, vrli novinar “Slobodne” zove Tarika na mobitel da priupita, naravno ne samo u svoje već u ime cjelokupne znatiželjne kako hrvatske tako i inozemne javnosti je li to istina šta se priča, međutim vrlo brzo ostane zgranut, čak i osupnut načinom na koji mu je do jučer najpoželjniji hrvatski neženja skresao u brk da nije najsretniji takvim načinom razgovora.
A šta mu je Tarik trebao poručiti? Da je neizmjerno sretan i radostan time da ga razni novinari salijeću pitanjima dok se još nije diga iz postelje nakon prve bračne noći? Ako su njih dvoje imali dobrog razloga to napraviti daleko od očiju javnosti, onda je u najmanju ruku to potrebno poštivati.

Lejlu Šehović i Tarika Filipovića ne poznajem osobno, o njima pojedinačno, pa ni o njima kao paru, ne znam ništa više nego što zna bilo koji prosječni konzument “tiskovina” i elektronskih medija u “lijepoj našoj”.
Iskreno govoreći, za moj pojam, ovako "iz daljine" i Lejla i Tarik su sasvim OuKej!!!

Kod Lejle mi se sviđa to što je imala snage suprotstaviti se “zločinačkoj organizaciji” skrivenoj pod “javnim” imenom “Izbor za miss Hrvatske” i to sada već prilično daleke 1998. godine kad je “pogreškom” i “nesmotrenošću” “časnog suda” najveći broj bodova dobila upravo djevojka “sumnjivog i nezgodnog” imena i prezimena. Da, ta 1998. godina iz današnje perspektive doima se jako dalekom, a to na svu sreću i jest tako, jer su mnoga tadašnja razmišljanja i standardi ponašanja “demokracije u pelenama” danas uvelike “passé”. Naravno, u mnogim se glavama još uvijek ništa nije značajnije pomaklo od tog vremena, ali tješim se, potrebno je imati strpljenja.

Tarik Filipović koji je paradoksalno ili ne, manje poznat kao glumac a više kao voditelj “Milijunaša”, koliko je meni poznato, nikad nije upadao ni u kakve afere, skandale, tučnjave i štatigajaznam još šta sve ne. Imam dojam da je Tarik pametan momak koji je u jednom trenutku objeručke zgrabio priliku koja mu se ukazala i jednostavno – uspio!
Eeeee, možda je to problem! Ljudi su uspjeli, heeeeej!
I to bez politike, rodijaka, kumova i stričeva…

I ono što mi je bila izuzetna fora – način na koji su javnost “obznanili” svoju vezu – u veljači, sada već prošle godine, na dodjeli “Večernjakovih” nagrada “Ekran”, Tarikovu nagradu je na opće čuđenje sviju u dvorani, na pozornicu došla preuzeti upravo – Lejla! Svaka čast na ideji!
Postoji još nekoliko dobrih razloga zbog kojih podržavam ovo dvoje ljudi, ali ću ih, barem za sada, zadržati za sebe. Jednostavno, ne da mi se ulaziti u polemiku sa najezdom "fundamentalista" koji bi me u tom slučaju salijetali...

U trenucima auto-skepticizma često pomislim na vlastitu “dubokoumnu” misao kako nema tako velike ljubavi koje brak ne može “oladit”, ali se ipak toplo nadam da u ovom primjeru to ipak tako biti neće.
U svakom slučaju za Lejlu i Tarika – palac gore!