Wanda wanda, kao mantra, wanda wanda, kao zvuk nekih dalekih afričkih bubnjeva, tamo na rubovima prašuma i savana crnog kontinenta, tako mi to odjekuje...
Nije to bilo tako ni davno a zamislite - još se sjećam kad bi upravo ovo wanda wanda zabljesnulo poput svijetleće reklame, ali ne u Las Vegasu već na vrhu cool liste najomiljenijeg nam blog servisa, za tren oka nastala bi prava pomama. Svi bi smjesta požurili na wandalusia.blog.hr da vide što je to novoga danas napisala Wanda, zasigurno jedna od (po mom skromnom mišljenju) najjačih faca blogosfere. Nije bilo dileme, iako se za čitanje njezinih postova tribalo izdvojit najmanje slijedeća tri kvarta od ure. A pisala je gotovo svaki dan. Teme naizgled vrlo jednostavne – život, svakodnevne brige, lepeza likova, Malo Dite koje tek kreće u školu, Veliko Dite na pragu puberteta, pa onda onaj njezin vrlo bivši muž, njeno Ćeće - velika ljubav, traženje posla, srnica Majka, lately zajedljivi Pape, prijateljice, Guzićka, kaffe i sto raznih čuda...

Wanda je najtipičnija predstavnica udarne postrojbe «girl-power» generacije blogerica, čiji su se redovi danas na žalost, prilično prorijedili.
Pametne, duhovite, samosvjesne i neodoljivo goropadne žene, bez dlake na jeziku, pisale su o temama koje su mnogima bile tabu, jasno, glasno ali bez vulgarnosti i jeftinog podilaženja «širokim masama».

Emotivna i iskrena, strastvena i kad plače i kad se smije, puna stila i fenomenalnog ritma rečenice, osvojila me već kod prvih čitanja.
Na samim počecima mog pisanja, nije mi padalo na pamet ostavit joj neki komentar, ne znam, činilo mi se da ponekad ima jedan malo «bitchy» stav, onako s visoka, o znala je ona itekako spremno udijeliti «odjebakise» nekim pametnjakovićima koji joj ne bi šmekali.
Ali eto, malo pomalo, Wandalusia i Brod su se našli nekako na istim valnim duljinama, pa su počeli komentari, međusobno komplimentiranje i tako već kako to ide.
Nakon pustih miseci razmjenjivanja e-mail poruka i SMS-iranja, što je uzgred budi rečeno potpuno razumljivo, budući da živimo međusobno udaljeni skoro dvadeset kilometri e; i kad smo se konačno našli uživo u četiri oka, nismo prestajali bla-bla-bla laprdat satima. Ko dvi babe jebate...Ili točnije rečeno ka baba i dida, ali lajavi dida...
U međuvremenu, neke su stvari ostale iste, a neke se bome i prominile, piči život dalje ka blesav, ne moš ga uvatit ni za glavu ni za rep.

Inšoma dela šoma, i danas smo dobri, iako se ne vidimo baš često, čujemo se malo više, uglavnom – razumimo se. To je jedna od najlipših stvari bloganja – upoznaš neke ljude za koje inače ne bi bilo ni minimalnih šansi da se ikad sretnete. I ono šta je najbolje od svega – Wanda je «u stvarnosti» upravo onakva kako piše. Ma autentična, totalno!
Muški dio čitateljstva vjerojatno najviše zanima kako Wanda izgleda.
E nu! Mislite da ću vam to reć samo tako...
Ajde, samo pinkicu....
A šta ću vam reć, izgleda Mrak!!!
Samo je šteta da nije moj tip, ha ha!
Sorry, sorry, regina...

Ima bloganje i manje dobrih stvari. Blogosfera prebrzo «jede svoju djecu».
Dođe do nekog zasićenja, osjetite se prazni, kao da nemate više šta reć, a pored svega ovoga, pojave se tu i tamo nekakvi čudnovati likovi koji iz samo njima znanih razloga počnu kopat, činit dišpete i kako to već ide...

E sad, zašto sam se ja danas opet uvatija Wande? Za sve one koji je nisu nikad čitali, a pogotove za one kojima je bila draga, imam ekskluzivnu vijest.
Wanda opet piše!
Na žalost, ne u našoj «matičnoj kući», ali nema veze, nekadašnja vrhunska blogerica postala je zamislite – kolumnistica!!! Znate kako joj se zove kolumna?
S Wandom u krevetu! Wow!!!
I zato neću više svirat u diple, niti udarat u tambure, predlažem vam da skoknite na modele!
Go Wanda, go!!!!
!
Go Wanda, go!!!!