Volite li muziku? Pardon, volite li glazbu...
Naravno da volite! Negdje je lijepo zapisano da je glazbena umjetnost jedinstvena po tome što je jedina od (koliko ono umjetnosti?) koja nas doslovce dodiruje, preko onih čudnovatih kanalića, stremena, bubnjića, čekića i nakovnja u našem audio-sustavu. Vjerojatno je moguće da ćemo ponekad proći pored nekog vrhunskog umjetničkog djela iz domene slikarstva ili kiparstva kao «pored turskog groblja», ali isto tako teško je zamisliti da ćemo na muziku ostati nezainteresirani. Bila ona dobra ili ne, bilo da nam je uhu ugodna ili pak iritirajuća, u svakom slučaju izazvat će našu reakciju.

Naravno, nije svaki glazbeni uradak umjetnost, niti je to uopće i potrebno. Sto ljudi, sto ćudi, o ukusima se ne raspravlja, zar ne? Pjesma koja će mene oduševiti, vjerojatno će Mati iz Labina Dalmatinskog izazvati reakciju «pihhhh» i obratno, pa tako nema smisla ulaziti u rasprave tko je ili što je bolje.

Eh sad, zašto ovo pišem? Mada sam posljednjih godina prilično pasivan u ulozi slušatelja i ne pratim aktivno sva događanja na glazbenoj sceni, ne mogu se oteti dojmu da je novih, friških pjesama sve manje i manje.
Naprosto mi dođe da zavapim kao onaj lik na mostu u legendarnoj slici Edvarda Muncha – "di su nove pisme????"

Imam osjećaj da se stalno vrte reciklaže starih, nekakvi remixi, megamixi, multimixi, sufiksi, prefiksi....
Ma sve je to u redu, nemam ništa protiv starih dobrih pjesama, ali opet kažem, kao da novih jednostavno – nema!



Nekih davnih godina, još u osnovnoj školi, imali smo udžbenik iz glazbenog koji se zvao «Sedam nota – sto divota»
Priznajem, oduvijek me fasciniralo kako skladatelji iz tih «samo sedam nota» (dobro ajde, ipak ih ima malo više!) mogu izvući ne sto, ne tisuće, nego na milijune divota.
Uzimajući u obzir da je većina matematičkih kombinacija nota besmislena jer, ne možete samo tako slagati note bez veze, čini mi se da je danas gotovo nemoguće posložiti melodijsku liniju koju do sada već netko nije «otkrio».
Je li skladateljima ponestalo inspiracije, ili su zaista iscrpljene sve moguće «kombinacije»?
Stoga nije ni čudno da je klasičnih melodija sve manje, a moderna hip-hop «urbana» glazba je i tako više «recitiranje» uz ritmičku pozadinu nego pjevanje.

Dakle, što smo imali prilike slušati ove godine?
Osim reciklaža i reparature po sistemu «50 lipa», našlo se ipak tu i nešto novih stvari.
Nije puno, ali čovika veseli!
Od onoga što se meni sviđa, recimo Jinxi, Pipsi, Hladno Pivo, Elemental...
«Galeriju Tutnplok» od TBF-a priznajem, još nisam «percipirao a bome ni anticipirao» kako bi rekao «trener nad trenerima» i ujedno «ludaš nad ludašima», legendarni Ćiro....
I to je čini mi se manje-više sve, iako ima i nekih novih lica za koje se nadam da neće ostati samo «one-hit band»...

Ipak, ima jedna pjesma na koju se redovito «smrznem» - Tošina «Igra bez granica». Nevjerojatno emotivna, istovremeno i bolno proročanska...
Šta ti je život....
Vengo fantažija...

Po kojim pjesmama će te vi dragi moji, pamtiti ovu dvijetisućeisedmu?