Ima li utjehe u vodi...

02.12.2007.


Kad počnete pisati blog, odmah na samom početku, ali i kasnije u toku razvijanja vašeg skribomanskog čeda, da ne kažem mutanta, imate jednu osnovnu dilemu.
Biti ili ne biti...anoniman.
Ne, možda anoniman i nije pravi izraz, ali mislim da uglavnom razumijete što je pjesnik htio reći. Hoće li se znati «javno» tko je autor bloga ili neće.
I jedna i druga solucija imaju svojih prednosti i mana.
O manama za sada neću, ali jedna od bitnih prednosti kad ste ovako «javni» i poznati i kad čitavo društvo oko vas zna da ste upravo vi potpisnik ekološko-hedonističkog bloga, da vrlo često bivate čašćeni, hvaljeni i naravno pozivani na raznorazne manifesticije, a sve u cilju njegovanja i razvijanja kulture duha i tijela.

Tako sam i današnji dan proveo vrlo sadržajno, na svojevrsnom team-buildingu, u režiji poznate opaljene informatičarske ekipe iz Tesline ulice broj 4. Tema eventa bila je – pečenje rakije. Da, u ovakvim danima kad je sunca malo i kad se živa u termometru nemilice stiska, a kiše, juga, bure i tramontane ima i preko glave, postoji li išta bolje od dobrog društva okupljenog oko tople vatrice?



Mjesto radnje je naravno kaštelansko polje, točnije rečeno Ivanov ranč, koji nam prilično često zna poslužiti kao idealna «destinacija» za gurmanske i ine eskapade.
Vino od prošle jematve, već odavno zrije u bačvama, a od ostataka mošta ili «dropa» kako ga nazivamo, destilacijom se dobiva rakija – lozovača.
Inače, ne mogu se pohvaliti da sam neki osobit štovatelj tog napitka, ali mi je izuzetno drag onaj miris u zraku koji me trenutno odvede u djetinjstvo, u čiovske kale. Još kad se prisjetim da je naša «loza» bazni sastojak orahovice, rogačuše, višnjevače i još mali milijun aromatičnih napitaka za koje je najvažnije ono što vrlo često spominjem, a to je onaj famozni – osjećaj za mjeru.



Ulogu glavnog meštra kotla, maestralno je odigrao naš direktor Frane. Pod budnim okom ravnatelja čitavog projekta, domaćina Ivana, frapantnom brzinom usvojio je mnoge fine detalje i cakice ovog izuzetno osjetljivog posla. Od održavanja idealne temperature u kotlu, do postizanja ravnomjerne brzine s kojom plemeniti destilat puni bočice, barba Frane je još jednom dokazao kako je pred njim sjajna budućnost.





Naravno, tu je i neizbježni tajni agent Rascho, čija je uloga u ovom projektu prilično nejasna, pa iako se nismo usuđivali pitati za koga trenutno radi ovaj vrhunski profesionalac, bili smo prilično zadovoljni njegovim doprinosom. Pogotovo zbog toga što smo ga držali podalje od CD plejera, pa nas nije uspjevao utlačiti njegovim osebujnim glazbenim ukusom.

Tajna agentica Chimoza, inače ozbiljan kandidat za ministricu prometa i veza u budućoj vladi pa ma tko je sastavljao, čitavu je večer provela zagonetno se smješkajući. Naravno, znajući za ozbiljnost situacije nismo postavljali suvišna pitanja, ali smo još jednom tajnom agentu Ćiru stavili u zadatak da do iduće godine osmisli algoritam za izradu softvera za pečenje rakije, koji bi znatno smanjio mogućnost neželjenih posljedica za sve sudionike u radnom procesu.

Jer, mora se priznati, postoji vrlo realna opasnost da se zbog prekomjernog izlaganja uticaju alkoholnog isparavanja, određene stvari pobrkaju, s posebnim naglaskom na moć racionalnog prosuđivanja i upravljanja centrom za ravnotežu.

Koja je moja uloga bila u čitavom projektu?
Oh, pa to se zna!



Gradele su moj omiljen instrument, pa se u mnogim prilikama, vrlo rado prihvatim te izuzetno odgovorne zadaće. Naravno, svake gradele sviraju na svoj specifičan način, stoga je potrebno neko vrijeme za ugađanje žica, ali kad se postigne željeno savršenstvo akorda, onda fešta može početi. Još kad se karnivarski užici uspješno kombiraju sa ovakvim mega-salatama, kud ćeš bolje!



Mislim, da sam unatoč svemu, ovaj post prilično uspješno doveo do kraja, ali vjerujte mi – nije bilo lako!
Hik....



Imam osjećaj da ću večeras prilično dobro spavat...


cryidem ja prati zube mouthwash

<< Arhiva >>