Da samo znate kako nestrpljivo iščekujem ovaj petak! Ma ne, nije to zbog toga što sam jedan od onih sretnika kojima petak označava kraj radnog tjedna. Nije čak ni razlog taj što u petak navečer imam randevouz s jednom zanosnom plavušom u crnom komplet'ću.
Postoji čak nešto bolje od toga
Točno u ponoć,...sa petka na subotu...
Počinje predizborna šutnja!

Jedina dobra stvar u kampanji prerade šećerne repe, uh pardon, u izbornoj kampanji je
predizborna šutnja.
Oh Đizs, ja bih onome koji je izmislio tu šutnju smjesta dodijelio Nobelovu nagradu.
Za kemiju. Može i fiziku!
Ili ekonomiju.
Svejedno!
Samo je šteta da ta šutnja tako malo traje.
Ja bih šutnju uveo svakog tjedna.

Ma brate, napunili su mi glavu. Iskaču iz svakog kantuna, ne možeš uključit ni radio ni televiziju ni internet, ma ništa pod milim Bogom a da te ne zaskoče dobro znane face s pjace.
Ne možeš ih izbjeć nikako.
Kakofonija na djelu.
Preludij za klavir i orkestar u G-njus molu...

Bla, bla, bla...pa opet bla,bla,bla...
Pljušte riječi sa svih strana.
Potoci, bujice, rijeke riječi!
Riječi, riječi, riječi...
Ubiše nas prejake riječi!
Kako se ono kaže – "što trijezan misli, pijan govori".
Izgleda da su političari u vrijeme predizborne kampanje u sličnom stanju

Svega će bit.
Mostova, cesti, tunela, zaštićenog pojasa, ribe u moru, kukuruza na kopnu, kula u zraku...
Blago nama!
Sve je to show business.
No business like show business....

Šalu na stranu, pokušat ću biti malo ozbiljan. Sve znam, dosadili su nam. Stvarno su nam dosadili. Toliku količinu prepucavanja, međusobnih optužbi, pametovanja i glupovanja, teško se da izdržati. Ali, sve u svemu ipak mislim da možemo biti zadovoljni. Mi svi zajedno, još učimo živjeti demokraciju. Tek smo izašli iz pelena. Sada nam predstoji dječji vrtić, pa niži razredi osnovne škole, a di je tek pubertet, da punoljetnost i ne spominjem! Još nismo uzeli "stvar u svoje ruke", još uvijek puštamo da netko drugi odlučuje umjesto nas.

Gdje god postoji skupina ljudi, bilo kakva organizacija ili institucija, postoji i politika. Politika je zanat. Politika je vještina. Osnovni cilj svih koji se bave politikom je moć.
Moć da svoje mišljenje nametnu drugima. Moć je slatka, opija bolje od najboljeg vina, moć je afrodizijak...

Stoga nije čudno da mnogi čeznutljivo hrle u zlatne dvorce moći u čijim se kulama kriju vile Ravijojle. Jer i vile Ravijojle vole "moćne"...
Kad vam netko kaže da je apolitičan – nemojte mu vjerovati.
Ako imaš svoj stav, kako možeš bit apolitičan!?
Drugi je par postola, ako se tvoj stav ne poklapa s stavovima niti jedne od političkih stranaka koje se nude na "tržištu". Izaći na izbore i ostaviti nevažeći listić, također je legitiman stav.

Iako živimo u društvu ogrezlom u lopovluk, korupciju i primitivizam, doslovce katastrofalnim stanjem u nekim ključnim institucijama sustava, naša je obaveza da ne ostajemo pasivni. Nemamo pravo na to!

Parlamentarna demokracija je igra koja ima svoja pravila.
Ako želiš igrati nogomet, moraš se učlaniti u neki nogometni klub.
Ako se želiš baviti politikom, moraš se učlaniti u neku političku stranku.
Tako to ide...
Samo, za razliku od nogometa u kojem su pravila jasna i u kojem pobjeđuje ona ekipa koja postigne više golova, u politici nije baš tako. Pravila su vrlo rastezljiva, vrlo često teško razumljiva.

Demokracija u kakvoj mi danas živimo, samo je privid demokracije.
No, ne morate se brinuti, nije to tako samo kod nas.
Ima raznih demo(n)kracija...
Zato su mi sve ove naše kampanje pomalo smiješne.
Sve mi ovo sliči na borbu pijetlova.
Pijetlići se šepure, prave se snažni, nasrću jedan na drugog u ringu ne bi li protivniku zadali smrtonosan udarac.
Međutim, "gazde" ovih pijetlića su izvan ringa. Njima je manje-više svejedno. Oni će i tako nakon borbe otići na zajedničko piće...

Kad će više taj petak!
U ponoć.
Blažena šutnja....