Sinoć sam proša ulicama moga Trogira...
Đir priko rive
Pa kroz Pasike...





Nigdi nikoga
Ma niti pasa!
Maške...
Njanci pantagane!

Nigdi žive duše
Uvuka se grad u se ka prstac u kamen







Zviždi bura kroz kalete
Tek pokoja kap kiše





Samo toplo svitlo ferala
I sjaj u njezinim očima





Sve me podsjeća na nju...