Glavni događaj proteklog tjedna i top tema svih priča u Splitu i okolici, začudo nije bila vezana za upis dionica T-HT-a, ili pak uz nogometnu utakmicu koja se nekada nazivala vječnim derbijem, već uz dugo očekivano otvaranje najvećeg trgovačko-poslovnog kompleksa u Hrvatskoj, Kerumovog mega centra "Joker".

Stoga nije ni previše čudno da vas ovih dana nitko ne pozdravlja sa "dobar dan", "evala" ili "ćuš tovare" već uz obvezatno pitanje - "jesi li bija u Jokera?"



Skrušeno priznajem da zbog poslovnih i privatnih obaveza još nisam bio u prilici hodočastiti novu splitsku katedralu potrošačkog duha i neobuzdanog konzumerizma, ali u svakom slučaju, imam u bliskoj budućnosti najozbiljniju namjeru, jer mi je više dosadilo na gornje postavljeno pitanje odgovarati negativno.

Jer...ja vam obožavam velike trgovačke centre! Kao prvo, možeš parkirat auto ka čovik, bez bojazni da će iz nekog skrivenog zakutka ili podivljalog ispišanog grma iskočiti nadobudni službujući djelatnik "Hvidre d.o.o." u fluorescentnom prsluku i na licu mjesta opaliti harač na vašeg ubogog limenog ljubimca.
U mega centrima sve je puno sjaja i blještavila, čitavo more šarenih stvarčica koje život čine ljepšim ili barem stvaraju takvu iluziju. U kafićima sa strane nude između ostalog dvadesetak vrsta vruće čololade.
Dok lagodno i opušteno ispijate veliku kaffu s mlijekom uz koju ste dobili prigodni keksich ili čak nešto još bolje, možete uživati u pogledu na beskrajnu rijeku zombi-potrošača naoružanih velikim kesetinama, a oko njih po rukama, nogama i glavama vise razmažena dječica koja obavezno vrište i kriče jer ovaj put nisu uspjeli nagovoriti hranitelje da im kupe najnoviju verziju Batmana ili Ekšn mena...





Opijeni tom atmosferom nekog boljeg života, svaki put se nađete u čudu kad se vratite okrilju doma svoga, pa otkrijete da ste opet kupili masu nepotrebnih stvari, poput električnog aparata za kokice, stolnog usisivača uglednog kineskog proizvođača za samo 199 kuna ili pak najnoviji fensi-šmensi set plastičnih posuda sa posebnim čepovima za vakuumiranje u koje možete utrpati brdo hrane kad odete nekamo na izlet.

Ipak lijepo je u mega trgovinama.
Duša mi se razgali kad se samo sjetim brojnih nagradnih igara u kojima možete dobiti skuter sa Taiwana ili laserski printer iz Bangladeša! A tek svih pogodnosti plaćanja! Ako ste stalne mušterije, imate pravo dobiti karticu i skupljati bodove. Ah kako je to lijepo!
Priznajem, ostao sam zatečen kad mi je prije nekoliko godina, friško zblajhana blagajnica ponudila svoju Piku.

- Mooooolim? – zbunjeno sam se zagrcnuo širom razrogačenih očiju
- Želite li našu Piku? – inzistirala je blagajnica koja ne želi ići na more
- Vašu Piku?
- Da, samo ispunite ovaj listić i ostavite kolegici na info-pultu.

I da, stvarno sam ispunio listić i dobio Pika karticu koja sad leži sama i zagubljena negdje u kartonskim kutijetinama koje svakih nekoliko mjeseci premještam iz garaže u podrum i obratno. Nikad nisam iskoristio svoju Piku, eto kakav sam...

Međutim, vidim da je ovaj post odlutao u neželjenom smjeru, jer danas uopće nisam imao namjeru pisati o trgovačkim centrima, već o novoj "stazi zdravlja" koju sam gotovo slučajno otkrio na svojim putešestvijama.

Stoga neka vas ne čude ove fotografije koje blage veze nemaju sa Mercatorom, Ipercoopom ili Ke-roomom.
Zasigurno vam je poznato kako ono meštri lakolovci u Hollywoodu najprije naprave neki film, pa zatim objave soundtrack sa pjesmama iz tog filma, pa na koncu snime film o tome kako se snimao film.

E pa evo nešto u sličnom tonu, danas vam prezentiram kako nastaju fotke u mojim postovima. Naime i u stvari, upravo je moja bolja polovica autor nemalog broja slika na ovom blogu, samo se ona ne želi «medijski eksponirati» pa onda upravo ja besramno i prilično nezasluženo dobijam vaše pohvale. Oboružani svatko svojim digitalcem "borimo" se za što bolji kadar, što bolji motiv. Timski rad...
Eto vidite, ova slika je nastala ovako.





A ova ovako!





Doduše, u stvaralačkom zanosu "a la Lupino" ova lanterna je neželjeno dobila izgled nalik kosom tornju u Pisi, ali u ljubavi i umjetnosti, navodno je sve dozvoljeno. Pa vas stoga lijepo molim da zanemarite možebitni falusoidni oblik na prethodnoj slici jer on u prirodi izgleda otprilike ovako.



Mada smo zakasnili nekoliko dana za obilježiti svjetski dan pješačenja, nadam se da će nam biti oprošteno, jer smo ovaj put zdušno
propješačili i preko nekoliko kilometara, ispucali stotinjak sličica, dobrih ili manje dobrih.

Na kraju, sve bi bilo idealno da mi moja bolja polovica nije predložila nemoralnu ponudu
- Šta misliš o palačinkama?
- Neeee, nikako! Ne može!
- Zašto?
- Pa vidiš koliko smo se borili, pješačili, izgubili smo barem po pet grama...kako ću sad požnjopat palačinke?
- Sa orasima!?
- Neeee. Dosta, nemoj više!
- Samo po dvi palačinke!?
- Aaargghhhh...može, ajmo ća!

Šta'š se borit kad će te nagovorit.....