Danas je 8.ožujka i ako ste slučajno zaboravili, međunarodni Dan žena. Ne trebate se plašit, nemam namjeru sada razglabat o Klari Zetkin i povijesnim činjenicama, ali baš me zanima na kakav će se način obilježit ovaj dan u Lijepoj našoj.

Siguran sam da će se opet javiti mnogi tupamarosi i potcjenjivački tvrditi kako se tu i nema što obilježavati, jer je današnji dan samo okamina komunističkog sistema i da su danas žene kao i više nego ravnopravne i kako nema nikakvog smisla uopće se baviti tim pitanjima. Da tupamarosi! Preblago sam ih nazva!

Još jedna nebulozna stvar se događa zadnjih godina, a ona je na istom tragu sa ovim prethodnim razmišljanjima. Pokušava se uporno nametati Valentinovo kao svojevrsna zamjena za Dan žena, pa smo tako nedavno imali prilike vidjeti kako je onaj redikul poznatiji kao "najbolji nogometni trener svih vremena", na ulici ispred kamera naravno, dijelio cvijeće za Valentinovo ženama i djevojkama na zagrebačkim ulicama. Pa kakva je to glupost! Ako je to dan zaljubljenih, onda ste zaljubljeni u jednu ženu (pretpostavljam), a ne u sve slučajne prolaznice!
Valentinovo je jedno, a Dan žena sasvim nešto drugo. Majčin dan opet nešto treće.



Unatoč svim mukama i problemima i još uvijek dominantnim razmišljanjima kako žena mora biti uvijek lijepa, dobra majka, uzorna domaćica, vjerna supruga, čedna i svašta nešto još,
ipak mislim da općenito položaj žena u našem društvu, danas na početku 21. stoljeća, nikad nije bio bolji. Čekajte malo lipe moje, nemojte se odmah mrštit! Za to su zaslužne upravo žene, jer su se same izborile za to. Ali to ni u kojem slučaju ne znači da je to dovoljno i da je ravnopravnost spolova zaista i ostvarena.

Evo banalnog primjera. Pa još prije svega dvadesetak godina, žena za volanom je bila manje-više neobična pojava i predmet sprdnje "pravih" vozača sa brčinama i zamazanom gubicom od "pečenog". Ne moram uopće ni tražiti statistike o prometnim prekršajima, svi mi koji vozimo dobro znamo da vrlo rijetko, gotovo nikad, ne susrećemo žene koje divljaju na cesti.

Koliko su danas žene uistinu ravnopravne? Na papiru sve je jasno, ravnopravnost je zagarantirana, u ustavu i zakonima sve je divno i krasno...

Pogledajmo činjenice. U ovoj općoj nezaposlenosti, ženama je definitivno teže dobiti posao. I to generalno, svih obrazovnih profila i stručnih sprema. One su u prosjeku obrazovanije od muškaraca, ali malo im je koristi od toga. Ako i imaju posao, teže napreduju. Poznata mi je ta logika kad se razgovara o kadrovskim pitanjima. Uvik se nađe sto razloga zašto žena ne može napredovat. Ili se udala, ili se nije udala, možda će na porodiljni, možda će puno više izostajat sa posla, ma nađu mudre face sto i jedan razlog ...

A zar je toliko nemoguće omogućiti ženama koje imalu malu dicu fleksibilno ili skraćeno radno vrime? Evo sad je u tijeku kampanja u kojoj se ističe da su prve tri godine života djeteta najvažnije.
Izuzetno je važno da najmlađi u najranijoj dobi dobiju šta više roditeljske ljubavi. Točno, slažem se. Ali je bitno i da suvremena žena ne izgubi korak sa zbivanjima u svojoj struci. Može li se to pomiriti?
Vjerojatno može, ako postoji dobra volja.
Neću ni spominjat koliko je žena danas prisiljeno radit za nikakvu plaću, na crno ili sivo, ispod razine ljudskog dostojanstva. Ali to je već tema za neku drugu priču...

Znam da se ništa značajnog ne postiže preko noći, ali sam uvjeren da ima i te kakvog prostora za napredak. A zašto ne i istaknut koliko upravo naš blog pridonosi svijesti o ženskim pitanjima. Pa pogledajte, tu na blogu sve pršti od women-power!

Oprostite muškardini moji, ali žene na blogu su daleko iskrenije i hrabrije u iznošenju svojih problema, želja i maštanja od nas. I ne srame se, ne pate od sindroma "ajme, šta će svit reć", već "pucaju" direktno u bit problema. Možda nama to koji put izgleda kao besmisleno "kokodakanje", ali puno puta je bolje tako izrazit sve šta te muči, nego kupit u sebi.

Djevojke, žene, moje drage kolegice blogerice, svaka vam čast! Tija sam reć, svaka vam dala, ali vi to okrenite kako vam najbolje odgovara.

Da ovu priču neki ne bi krivo shvatili, nije mi ni u kojem slučaju namjera idealizirati čitavi ženski rod. I žene su samo ljudi, zar ne?
Ima žena i ovakvih i onakvih, ali o onima "onakvijima" danas nećemo.

Jesmo li mi muškarci ugroženi ženskom ravnopravnošću i emancipacijom? Naravno da nismo! Šta su naše žene jače, to je samo i nama prilika da malo "evoluiramo".
Pravo muško se nikad ne boji prave "ženske". Jer ona će ga motivirat da i sam postane bolji.

Upravo zbog toga, danas čestitam od srca svim pripadnicama ljepšeg spola, djevojkama, ženama, majkama, bakama, ali isto tako i svim pravim muškarcima.
Netko je mudro jednom rekao: "Živjele razlike među spolovima"!
E!

Danas ne plaćam piće, nego darujem po jednu kiticu ljubičica za svaki komentar.