O svome Trogiru uvijek nastojim pisati afirmativno. Ima toliko krasnih stvari u mom gradu koje želim predstaviti čitateljima. Mnogi Trogirani s neskrivenim ponosom ističu kako je to UNESCO-ov grad. Stara gradska jezgra je više nego zasluženo upisana u registar svjetske kulturne baštine. Svi domaći i gosti slažu se u jednom – Trogir je prekrasan!

Na žalost, medalja uvijek ima dvije strane. A u ovom primjeru, dvije strane trogirske medalje su tako brutalno različite da ta činjenica doslovce nanosi fizičku bol svima onima koji ovaj grad nose u srcu. Iza sjajne fasade, predivnoga staroga grada krije se otužno, užasno devastirano naličje. Trogir je grad bio prije više od dvadeset stoljeća. Osnovali su ga stari Grci došavši sa otoka Isse u 3. stoljeću prije Krista.

Što je Trogir danas? Gradić od kojih petnaestak tisuća stanovnika, sa užom okolicom oko dvadeset i pet tisuća. Gradić- to je onako umiljato rečeno. Oni realniji bi rekli – selendra.
Provincijska selendra. A to nikako nije smio postati. Urbana jezgra i ruralna okolica. Prometni i urbanistički kaos, višedesetljetna lažna obećanja "političara" da će se sagraditi taj toliko potreban novi most za otok Čiovo. Odsutnost bilo kakvih urbanih elemenata. Ulice s nogostupima, semafori, trgovi, dječja igrališta, rekreacijski sadržaji – to su totalno nepoznati pojmovi u mome gradu. Potpuno zapušteni park "Garagnin" udaljen nepunih dvije stotina metara od Radovanovog portala, samo je mali neslavni dio čitave lepeze odvratnih prizora. Imam ogroman broj fotografija koje bi vam vjerno dočarale o čemu se tu radi. Međutim, nemam ih srca objaviti...

Ali to i nije najgore u cijeloj priči. Najgore je opće stanje duha današnjih stanovnika. Koliko je sposobnih i pametnih ljudi otišlo jer se nisu mogli nositi sa malograđanskom, defetističkom atmosferom! I onda ostaju oni koji su sposobni samo osvariti svoje privatne interese, beskrupulozni diletanti kojih se ne bi posramila ni Cosa Nostra. Vladaju gradom u maniri šerifa s divljeg zapada. Baš me briga koja će stranka vladati, ako ima ljude koji su spremni uložiti sve svoje snage za boljitak ovoga grada. A ovdje imamo tri kategorije lokalnih kvazi političara. Loše, gore i užasne. Vjerojatno smo ih takve zaslužili...

U proteklih petnaestak godina, na vlasti su se izmijenile gotovo sve političke opcije. Možda su se razlikovali jedino u poštenju. Ali da su se isticali sposobnošću – to je već nemoguća misija. Doduše, ima nekih pomaka, ali to je toliko sporo i traljavo, da sve više izgleda kao izvlačenje nogu iz blatne kaljuže.

Sadašnja vladajuća garnitura je stvarno biser nad biserima. Nema novca za uređenja ulica i infrastrukturu, ali zato ima za "velebne" manifestacije kao što su Radijski festival i koncerti Dražena Zečića koje možemo, na opću radost, besplatno gledati. To što će Dražesni Bunny spremiti u svoj džepić oho-ho tisuća eura – pa neka, zaslužio je. Nemamo novaca za dječja igrališta, ali zato imamo nogometni klub na prvom mjestu treće lige-jug. Kako smo ponosni zbog toga! Parkiranje u Trogiru se plaća od 7 do 15 kuna na sat. Tko kontrolira taj golemi prihod? Boss nad bossevima, capo ti tutti capi, neformalni šef HVIDRE, Torcide, "Kulturno- navijačke skupine Malari" i tko zna čega još sve ne. Ne znam zašto, ali kad ugledam njegovu impozantnu figuru, odmah mi asocijacije vuku na čudnovatog kljunaša, himalajskog jetija, betonski mikser i balvan revoluciju. Stvarno ne znam zašto...

Ipak nisu oni tako nesposobni. Za politički marketing su stvarno majstori. Prodavanje magle u luksuznom pakovanju...

Nedavno je na lokalnoj televiziji TV Jadran počelo emitiranje emisije "Trogirska panorama" u kojem se prezentiraju događaji iz grada i okolice. Ide nedjeljom oko 21 sat i reprizno srijedom oko 15. Odlično, svi smo je dočekali sa radošću. Neka se malo vidi i čuje što se događa. Otvorili su oni i svoj blog trogirskapanorama.blog.hr gdje najavljuju slijedeće emisije. Posjetim ja njihov blog i ostavim slijedeći komentar:

Vrlo mi je drago što postoji ovakva emisija, ali ipak mislim da nije u Trogiru sve tako divno i krasno. Vi ste ipak novinari, ukazujte i na probleme, a ne da budete "glasnogovornici" vladajuće stranke u gradu. Srdačan pozdrav
To je bio moj komentar...

I jučer posjetim opet ja tu stranicu da vidim jesu li mi slučajno nešto odgovorili.
I gledam tamo "svoj" komentar i ne vjerujem vlastitim očima. Piše sve uredno brod u boci i ispod ovakav komentar.

Vrlo mi je drago što postoji ovakva emisija, neka se napokon čuje nešto i iz našeg Trogira, neka se vidi kako Trogir u ovo malo vrimena toliko ide naprid, a problemi koji su za neke bili godinama nerješivi sad su na jednostavan način rješeni. Srdačan pozdrav.

Pa oni su izmijenili moj komentar! Nevjerovatno! Ako im se baš nije sviđao, zašto ga nisu izbrisali?!
Žalosno, kakvim se metodama služe. A neš'ti, običan komentar na blogu. I jučer sam im odmah uputio drugi sa porukom neka se srame što rade. Taj su u roku od nekoliko sati uredno obrisali...

Eto, to je stanje duha u kojoj danas živi ovaj provincijski gradić.
Mogao bih sada nabrajati na desetke primjera nebuloza koje se ovdje događaju, i to da taj grad, UNESCO-ov grad, nema niti svoju službenu web stranicu i još mnogo mnogo toga. Ali jednostavno nemam volje, i samo pisanje ovoga teksta mi je stvorilo mučninu. Zar je zaista nemoguće naći desetak pametnih i sposobnih ljudi da ovaj grad izvuku iz blata?
Sve bi bilo lako, da toliko ne volim svoj Trogir. Ne bi me bilo briga....

>