Na samom početku današnjeg posta želim iskreno zahvaliti mojim komentatorima, "subložnicima". A šta ste me nahvalili, čisto mi je neugodno. Naravno drago mi je da moja trabunjanja ne odlaze u vitar, lipo je vidit da ima ljudi koji na sličan način razmišljaju. Nakon samo dva mjeseca moga "blogiranja" ovo je bila već treća naslovnica. Moja bolja polovica me zeza da me uredništvo bloga protežira, ipak se nadam da to nije tako.

Nije bilo lako na samom početku, poznata vam je ta situacija, blog vam proleti kroz fresh listu za sat vrimena i ako ga netko vidi, dobro ga vidi, a naravno ogroman broj čitatelja ga uopće ne primjeti. Nikakva čitanost, nema komentara ... Ipak mislim da se upornost i iskrenost isplati, treba vjerovat u sebe, pa te onda s vremenom više ljudi i čita i podržava.

U današnjem postu donosim samo dvije slike trogirske rive. Slikane su gotovo sa istog mjesta, jedino je vremenski razmak veći od sto godina. Prvu sliku sam uspija nekako iskopat (hvala B(l)ogu na skenerima) i onda sam ovih dana pokušavao uhvatiti isti kadar.

Morat ćemo zadužiti nekoga od mlađih blogera da napravi ovakvu istu sliku i 2106 godine. Samo se nadam da te 2106. godine sa ovih starih zidina neće drečati natpisi „APARTMANI“