Trogirska riva jedan je od najljepših dijelova moga grada. Prije desetak godina je temeljito obnovljena. Dugo je ta obnova trajala , za nas domoroce i predugo . Najprije su je čitavu raskopali , pa je poduzeće koje je izvodilo radove otišlo u stečaj, nakon toga je sve stalo, a prestravljeni Trogirani su samo kroz ruzinavu žičanu ogradu mogli gledati ogromnu rupu tamo gdje je nekada bila omiljena šetnica. Ipak, povuci - potegni na kraju je sve dobro prošlo i sada naša riva blista ko Fani Čapalija na izboru za miss svijeta . I nautičarima je to omiljeno mjesto za vez. Među vlasnicima ovakvih "brodića" je pitanje prestiža vezati se upravo tu. Mnogi turisti, a i domaći promatraju sve te ploveće ljepotice i obavezno se raspituju tko je vlasnik i koliko vrijedi. Često i meni postavljaju ta pitanja jer se ja kao razumijem u brodove. Ma baš me briga koliko koštaju ! Važno je da su tu i neka ih bude šta više .

Eto, naša riva je puna, počela je sezona , čini mi se da ima dosta turista po gradu ali nisam siguran da baš mogu puno uživati. Vrime je koma , promjenljivo , uglavnom s lošega na gore . Nema kupanja a kako je krenulo .... Možda su ipak ove današnje tri šestice u datumu svemu kumovale.