Vežite se, polijećemo!
Već nekoliko mjeseci blogovi su moje omiljeno štivo. Gotovo svakodnevno bacim oko na nekoliko najzanimljivijih. A ima ih stvarno dosta dobrih.I vjerujem da gotovo svi koji ih samo čitaju prije ili kasnije pomisle - hej, pa zašto ne bih i ja!?“ I onda se ta buba skrije negdje u glavi i svaki put se iznova aktivira pri svakom posjetu na www.blog.hr. Ali, o čemu pisati? Hoće li to što pišem biti dovoljno zanimljivo?

Ali, prije svega, kakvo ime uzeti? Stotinu pitanja, a malo odgovora. Brod... mogao bi brod biti u naslovu. Volim brodove, gradim brodove, živim od njih. Da, definitivno mora biti brod Ali kakav? Ima ih stotine tipova. Veliki, mali, jedrenjaci, motorni... Gledam postoji li neki slični naziv, Šipak ! Evo ga – brod.blog.hr već je zauzet. Moram staviti nešto drugo. Tišina me okružuje, tražim neki CD da je malo razbije. Oliver je uvijek negdje blizu. I onda nakon nekoliko pjesama čujem: „Ko brod u boci putujem , a neću stići nikamo... „Brod u boci! Hej, pa to je to ! Stalno imam osjećaj kao da sam kao brod u boci. Uvijek željan prostranstva , dalekih mora i obala, a opet zarobljen u nekakvim nevidljivim bocama. Odlično, idemo – brod u boci – i to je to . Brodovi u boci su lijepi , možda i ljepši od onih pravih, ali opet nikada se ne sastanu s morem .

Blogosfero, zastani malo, stižem i ja!!!