Evo mene nakon mjesec dana skrivanja, odrastanja u skrovištu koje je mama Ježuljka odabrala nakon što je pekinezer Medo i njegova subraća navalila na naše skrovište, a gazda nas spasio. Mama nas je odvela u gustiš, među koprive, trnje, divlje kupine koje psi niti mačke nisu mogli proći.
I evo me, sada sam momčić od mjesec dana. U sumrak sam se šuljao oko stare trešnje, rovao i naišao na mladu zmijicu. Mljac, mlac!
I kada sam ju počeo jesti naišao je gazda s mačkom koji boluje od epilepsije pa se drži gazde jer kad padne ovaj ga nosi na sigurno. I tako su njih dvojica pokupila i mene, u pol obroka. Morao sam pozirat za niz fotki, a kada mi je dojadilo smazao sam preostali dio one zmijice i jasno im dao do znanja kako bih išao kući. I tako, gazda me je vratio pod staru trešnju, a ja sam nastavio rovati i skitati se iako je mrak već pao, a to je vrijeme kada mi ježevi šalabazamo po vrtovima i umištavamo štetočine.
Iako je ovo moglo biti objavljeno i prije godinu dana, na ovaj čin ponukalo me je prelistavanje raznoraznih WEB portala i pronalaženje mojih tekstova i fotki za koje nitko nikada nije tražio dopuštenje. U tome osobito prednjače neki od hrvatskih vodećih portala koji objavljene tekstove prerade po sistemu "što gor to dol i obrnuto", a kradljivac se mirne duše potpiše svjestan da mu nitko ništa ne može. A autoru ostaje gorčina i pokradeni višednevni (nekad i višetjedni) trud. S fotkama je drugačije, jer u slučaju tužbe valja dokazati autorstvo, dakle originalnu fotku, s fotićem kojim je ufotkana, datumom...
Zato izdvajam svojedobnu uljedbenu zamolbu urednika CH Hrvatskog internet portala u Švicarskoj koji me je zamolio da s bloga prenese moj uradak o pjesniku Dragutinu Tadijanoviću. Naravo, nisam imao ništa protiv, nemalo iznenađen kulturnim odnosom u šumi bezakonja koje caruje Internetom.
CH Hrvatski internet portal u Svicarskoj
Ivica Kitanović je nervozno grickao nokte, brisao znoj sa orošenog čela, huktao, puhao i s vremena na vrijeme zastenjao. A kako i ne bi kada je prije desetak minuta primio mail od urednika Zdravka Sodome.
- Ivane, šalješ mi radnike, seljake, deložacije, dječje prvake i ostale pizdarije. Tko to još čita? 'Oću da zaviriš u krevete, pod krevet, tko koga jebe, vara, ćuška, pljuska…Lezi ispod, ponesi vode i hrane i dežuraj pod krevetom. 'Oću mrtve, osakaćene, raspolućene… Krvi do kolje, razumiješ li? Dosta mi je tih tvojih hvalospjeva i oda životu. Učenici iz informatike-prvaci svijeta. Boli kurac prosječnog čitatelja što su tamo neki klinci iz Prnjavora Donjeg bolji od Amera, Engleza, Kineza… Hoću krv i suze. Traži, pronađi… boli me k… ali ako nešto uskoro ne pronađeš kupi krpice. Razumiješ li?
Ivica Kitanović, zvan Kita, besciljno je lutao gradom, a pred očima su mu titrala slova razljućenog Sodome. – Jebote, prijeti mi otkazom- znojio se Kita svjestan da upozorenje nije nimalo bezazleno. Tako raspamećen stigao je kući i zatekao majstora T-Coma kako im postavlja ADSL. – Morate biti oprezni, jer ako je ovo dugme uključeno postoji mogućnost da vam neki mangup dođe pod prozore, bežično se ušalta sa leptopom i na vaš račun skida filmove i glazbu – savjetovao je majstor staroga Kitu.
Čuvši majstorove riječi, mladom Kiti odjednom kao da je svanulo. Sretno je poskočio, sjeo za kompjuter i odmah počeo pisati: „ U gradiću L. u modi je skidanje filmova preko tuđih ADSL-ova. – Mi se noću prikrademo, vidimo koji ADSL radi, prištekamo bežično naše laptope i na gazdin račun skidamo, filmove i glazbu sve dok rade baterije ili gazda ode na spavanje i isključi uređaj – priča K. Lj. (17) jedan od mladih hakera gradića iz jebene provincije. To su potvrdili I.V. (16), M. P. (20) itd…“
Ivica je još jednom iščitao tekst, fotkao svoje prste na tastaturi, i Sodomi odmah poslao uradak. Iste večeri radosno je kriknuo jer je na Internetu vidio svoj tekst, načisto razvaljen preko dvije stranice sa naslovčinom: KLINCI PREKO ADSL-a KRADU FILMOVE I GLAZBU. Podnaslov: Uzbuna u gradiću L. A sve je grafički dopunjeno sa šest okvira i „izjava“ sudionika krađe s kojima je razgovarao spretni reporter.
Ujutro u novinama, sve je to još pompoznije izgledalo. Dopisnici ostalih medija bili su zbunjeni:
- Gdje je to Kita pronašao?-pitali su jer je to za njih bio prvi glas.
Kita je sa društvom pio piće. Pričali su o hakerima i hakiranju. U jednom trenutku Mile Prč im ispriča kako porniće mogu gledati i na info-punktovima koje je Grad postavio kako bi se ljudi mogli lakše snalaziti. – Nema zaštite i možeš raditi što hoćeš- brbljao je Mile. Kiti je odmah sijevnula nova ideja. Čim se smračilo, a broj prolaznika i šetača se prorijedio, na info-punktu preko puta gradske mrtvačnice preko Googla pronašao je porno stranicu, fotkao ju, snimio video uradak i odmah odaslao Zdravku Sodomi. Istu večer na WEB-u je osvanuo naslov: GRAĐANI GRADA L. NA INFO PUNKTU PORED MRTVAČNICE GLEDAJU PORNIĆE! Kita je za zadovoljstvom promatrao tekst, fotku i video uradak. U tom zazvoni mobitel: - Mile Sodoma ovdje, vidiš Ivane da možeš. Te stvari se traže. Samo šalji.
E, tad je Ivana načisto krenulo. Teme su nadolazile same od sebe. Za dva koraka bio je ispred ostalih dopisnika koji su bili na rubu živčanog sloma baš kao i glavni gradski informatičar koji zbog pornića i što nije postavio zabrane umalo izgubio posao. Kita je slao teme, sugovornike s inicijalima koje nitko nije znao, a Zdravko Sodoma sa zadovoljnim osmjehom pravio je novinske šlagere od Kitinih tekstova. Pisao je Kita o homoseksualcima, družio se s njima, o silovanim ženama, o maloljetnicama koje se prodaju vremešnim muškarcima za bocu Coca cole. I svi sugovornici imali su samo inicijale, a Vlado Glavonja – urednik lokalnih novina, na jednoj je prepoznao svog fotića (osvjedočeni ženskar) snimljenog s leđa kako u pajdinom guznom džepu drži ruku.
Ivica Kitanović postao je glavna faca u gradu i njegovu zadovoljstvu nije bilo kraja. Tvrdio je kako njegove tekstove čita i do pet milijun ljudi dnevno! – Jebote, toliko ljudi ne pročita sav dnevni balkanski tisak – gunđao je Đuka Prc dopisnik najvećih dnevnih novina u zemlji, srčući svoju kavu, pokušavajući promrzlim usnama povući dim cigarete dok je zaogrnut jaknom pušio svoju cigaretu ispod svoda kafića, gledajući kišu koja je nemilosrdno padala. Jeb'o je sve po spisku. Kiši, hladnoći, zakonu o nepušenju i Kiti koji izmišlja tekstove.
Kitinom zadovoljstvu nije bilo kraja. Napredovao je, Sodoma mu je povećao plaću, postali su skoro frendovi. No, jednoga dana Kitino lice se smračilo. Sodoma je otišao na drugo radno mjesto, a naslijedio ga je Ilija Gomora koji je Kiti poslao mail: Dragi kolega, vaše reportaže i istraživačko novinarstvo je super. Samo, ubuduće molim Vas da mi dostavite puno ime i prezime osoba na koje se pozivate (naravno identitet moramo kriti) ali ima izvora koji sigurno neće imati ništa protiv da ih fotkate i potpišete punim imenom i prezimenom. Srdačno, Gomora.
Ivica Kitanović je opet počeo nervozno grickati nokte, brisati znoj sa orošenog čela, huktati, puhati, a s vremena na vrijeme je i zastenjao.
Medo je gazda u svom dvorištu. Sa svojih 30-tak cm u hrbatu bio je najveći pekinezer od čopora od pet pekinezera koji su čuvali gazdino dvorište. No, Medo, iako je u borbama izgubio vid skoro na oba oka (na jedno vidi 30%, a na drugo je slijep) sa svoje dvije godine starosti bio je strah i trepet kako u dvorištu, tako i van njega.
S toga je nemalo bio iznenađen kada je kroz vrt prošetala ježica koja nimalo nije hajala za njega. Krenuo je za njom i onako začuđen -pa i zapanjen, otkrio je kako ježica ima mlade. Od sreće je zalajao, okupio društvo kojem se pridružilo i šest mačaka i zajedno su krenuli u napad na njeno gnijezdo. No, odjednom se stvorio gazda i zajeb'o situaciju. Rastjer'o društvo, i smjestio ježicu s mladima na sigurno.
- Jebeš takav život- zareža Medo i ode pod orah na spavanje.
Stepan Vokić (62) domar Osnove škole I. Brlić Mažuranić već 16 godina vodi brigu o rodi slomljenog krila
SLAVONSKI BROD – Ili leti ili umri! – ponavljam Stipine riječi dok pužemo po krovu put dimnjaka i rodina gnijezda u kojem su se šćućurile tri mlade rode stare mjesec dana.
- Ne stenji, već se hvataj 've konzole il orahove grane. Bit ćeš sigurniji. A i sporije ćeš padati - smije se Stipa (62), osvrćući se provjeravajući jesam li još iza njega.
- I pad je let!-dodaje.
Stipa, neblaka mu, zar se mi u ovim godinama moramo verat po krovovima – dašćem.
- Nisam te ja tjer'o da se vereš. 'Tijo si vidit i uslikat male rode, a ja ti gnjizdo ne mogu snit dolje. Nije to vrebac! Pa gnjizdo je teško sigurno jednu tonu.
Šutim. Što je-je. U pravu je.
- Eto vidiš da nije teško - ne prestaje pričat Stipa dok grčevito grlim dimnjak, hvatajući se grana kojima je gnijezdo isprepleteno. U njemu tri bijela klupka, a iznad njih mati, roda zvana Malena, kojoj su talijanski lovci prije 16 godina na kobaškim livadama prostrijelili krilo. Stipa Vokić, domar brodske OŠ „Ivana Brlić Mažuranić“ ju je spasio i donio kući. Malenu su pregledavali najbolji veterinari, ali spasa krilu nije bilo. Zauvijek je ostavila nebeske visine i afričke divljine, te se skrasila kod Stipe gdje uz peć provodi slavonske zime čekajući mužjaka da se u proljeće vrati iz Afrike.
- Devet godina gledam kako dočekuje mužjaka i svaki put zasuzim. Takve ljubavi nema. U sat zna kad će doći. Popne se ovom „uzletnom stazom“ koju sam joj sagradio jer ne može letjeti do gnijezda - i čeka ga. Ove je godine kasnio četiri dana. Nevrijeme ga omelo. Malena nije ni jela, toliko je bila nervozna, a iz gnijezda nije izlazila. Kad doleti, tad sreći nema kraja. A tek kad se počnu volit onda i grane frcaju iz gnjizda. Tog ni u filmovima nema – priča Stipa dok gleda Malenu koja raširenog krila bdije nad mladuncima.
- Vidi linčina. Siti su pa samo spavaju. Ajde, poguraj jednoga, mort se podigne.
- A što ako me roda klepne kljunom?
-Onda ćeš vidit sve zvizde. Znam to iz vlastitog iskustva – opet me kroz smijeh tješi.
Guram jednog mladunca dok ispod oka pogledavam na Malenu i njen dugi crveni kljun. Dižem mu glavu ali on ne haje. Isto je i sa ostalima. Spavaju „k'o topovi“.
- Koliko si im danas upecao ribe?
- E, nekoliko kila, pojeli su dva ampera babuški i cvergla. Ma to ti mužjak sve pojede, preradi i onda donese u gnjizdo i 'nako samljeveno, preradito, izbaci iz sebe. E, da vidiš onda što je gozba. Ne staju dok sve ne pojedu. Tako će biti još mjesec dana, a onda će mužjak preuzeti i ulogu učitelja: učit će ih letjeti (jer Malena ne može) i pripremati za let do Južnoafričke Republike. A kad krenu srce mi se kida gledajući Malenu kako ih iz gnijezda ispraća. Kunem ti se da sam vidio kako plače. Znaš li ti koliki je to put? Prošle godine ih je puno nastradalo u iračkim močvarama koje je Sadam isušio. Ma da se voziš avionom, dojadilo bi ti.
Dolje, pod orahom, priča Stipa kako je u gnijezdu bilo pet jaja. Jedno je bilo „falično“, a kod drugog mladunče nikako nije uspijevalo probiti opnu. Stipa mu je pomogao, hranio ga, ali su ga rode izbacile iz gnijezda. – Tu nema pomoći. Priroda je neumoljiva: opstaju samo najzdraviji.
- Al' ti si ju uspio prevarit.
- E, nitko nije htio rodu slomljenog krila. Malenu godinama nitko od mužjaka nije ni pogledao. A ona je tugovala. Sve dok se prije devet godina nije pojavila ova skitnica i udomila se. U tih devet godina za Afriku je s ovoga krova odveo 32 mladunca. A ako Bog da, još će ih odvesti toliko – zamišljeno će Stipa.
< | lipanj, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
tenushm@gmail.com
Mail - Divan skitnje
O AUTORU
Željko Mužević (1951.-2015.) bio je poznati brodski novinar i kolumnist. Karijeru je započeo davne 1973.. u informativnoj ustanovi „Brodski list i Radio Brod“. Nakon duljih sukoba s tadašnjim direktorom, politikom i međuljudskim odnosima u kući, 1981. odlazi u tadašnju SOFK-u, a 1989. ponovno se vraća u „Brodski list i Radio Brod“. Kroz sve to vrijeme, od 1973. bavi se novinarstvom: Brodski list, Sportske novosti, Večernji list, Arena, Radio Brod, Vikend…Demokratske promijene zatekle su ga na mjestu novinara „Brodskog lista i Radio Broda“. U lipnju 1991. samoinicijativno odlazi u opkoljeno Kijevo i praktički postaje prvim brodskim ratnim izvjestiteljem. U listopadu 1991. postaje pomoćnikom zapovjednika 108. brodske brigade za IPD. Vrijeme uglavnom provodi na novogradiškom ratištu da bi ga, nedugo potom, Upravi odbor Brodskog lista imenovao odgovornim urednikom radio Broda (studeni 1991.). Za vrijeme najvećih napada na Slavonski Brod, otvara vrata svoje obiteljske kuće u kojoj se seli čitava radio stanica i iz koje se emitira radio program. Od 1995. postaje izvršni urednik. Pet godina kasnije postaje urednik brodskog dopisništva Jutarnjeg liste. Godine 1998. izaje knjigu "Mars u brodskom sazviježđu.
Njegovu priču "Jeka" 2006. je Miljenko Jergović uvrstio u zbirku „Najbolje hrvatske priče 2006"
Copyright©divanskitnje
Svi tekstovi i fotografije zaštićeni su ovim znakom i nije ih uputno objavljivati bez dogovora s autorom
PRIČE
Barun Franjo Tenk - priče,by Divan-Skitnje
1.Barun Franjo Trenk
Otmica Đule Ređepove,
Ratnik, pustolov, ljubavnik,
Pjesma i ples,
Kako je harambaša Ivo riješio zagonetku o tri rupe na 'rastovu stolu
Đulin let,
Kakovu Hrvati djecu jedu,
Trenkov dvorac danas
2. Čaruga
Kako je Čaruga za nos vukao starog doktora,
Kako je Čaruga opljačkao Najšlos,
Mica trocijevka,
Kako je Čaruga u Podvinju galamio na žandare,
Na današnji dan 27. veljače
3. RAT
Jeka,
Maslenica-Kašić I,
Maslenica-Kašić II,
Mladosti kojoj nisu dali odrasti,
Siniša Glavašević,
Mjesec kada su ubijali djecu,
Kijevo '91 I,
Kijevo '91 II,
Četnici u Posavlju-dr.Lj. Boban,
Kako je započeo rat u BIH,
A. Izetbegović-fonogram,
E, moj druže haški,
Roditelji,
U predvorju pakla
Pozdrav iz Like,
Umjesto Božićne priče,
Rat prije rata u BIH,
Zločin i kazne(e),
Pismo,
Pir I,
Pir II,
Pir III,
Pir IV,
Pir V,
Pir VI,
Pir VII,
4. DIVANI
Divani o Šimi,
Živ sam,
Malena,
Crnogorci raketirali Podvinje,
Kako su 'tjeli otrovat naftom,
Nakurnjak1,
Nakurnjak 2,
Mata 1,
Mata 2,
Mata 3,
Obljetnica,
Ćuko,
Buna seljaka brodskog Posavlja I,
Buna II,
Buna III,
Buna IV,
Martin,
Kajo, moja Kajo,
Povratak Rodana,
5. ZAVIČAJNICI
Ivana Brlić Mažuranić,
Dragutin Tadijanović,
Mia Čorak Slavenska,
Tomo Skalica-prvi Hrvat koji je oplovio svijet I,
Tomo Skalica II,
Krešo Blažević (Animatori),
prof. Vuk Milčić,
6. SKITNJE
Stari običaji u novom ruhu
Glagoljica i Lovčić selo,
Jankovac- Biser gornje Slavonije,
Običaji,
Čijalo,
Antina spilja,
Skitnje Vinodolom,
Dilj Gora krije 100 milijuna tona ugljena,
Ovdje se rađala Europa,
Dani dudove svile i divana,
Vinkovo,
Crni Potok,
Kosovarska,
Panonsko more na vr' Dilja,
A zvona, zvone li zvone,
Građevinci-arheolozi,
Naušnica,