Marketing
Jež Miško
Evo mene nakon mjesec dana skrivanja, odrastanja u skrovištu koje je mama Ježuljka odabrala nakon što je pekinezer Medo i njegova subraća navalila na naše skrovište, a gazda nas spasio. Mama nas je odvela u gustiš, među koprive, trnje, divlje kupine koje psi niti mačke nisu mogli proći.
I evo me, sada sam momčić od mjesec dana. U sumrak sam se šuljao oko stare trešnje, rovao i naišao na mladu zmijicu. Mljac, mlac!
I kada sam ju počeo jesti naišao je gazda s mačkom koji boluje od epilepsije pa se drži gazde jer kad padne ovaj ga nosi na sigurno. I tako su njih dvojica pokupila i mene, u pol obroka. Morao sam pozirat za niz fotki, a kada mi je dojadilo smazao sam preostali dio one zmijice i jasno im dao do znanja kako bih išao kući. I tako, gazda me je vratio pod staru trešnju, a ja sam nastavio rovati i skitati se iako je mrak već pao, a to je vrijeme kada mi ježevi šalabazamo po vrtovima i umištavamo štetočine.
Post je objavljen 27.06.2009. u 00:45 sati.