DivanSkitnje

srijeda, 05.11.2014.

PROPAST AKCIJE „CROA-SAN“

Protekli tjedan na ovim prostorima bit će upamćen po munjevitoj jutarnjoj akciji, kodnog naziva CROA-SAN, državnih organa zaduženih za sigurnost i blagodat države. Kirurškom preciznošću su skoro na spavanju, u njenom domu u mjestu V. iznenadili Jacu B. poznatu dilericu vrućih uštipaka, kroasana, savijača, kiflica, pita i pitica…
- - Hrvoje, dal si pronašao što? - stenjao je viši inspektor Jerko rujući ispod pećnice tražeći skrivene kroasane
- -Jesam! – slavodobitno je uzviknuo inspektor Hrvoje pokazujući vreću sa 25 dekagrama brašna.
- - Spremi vrećicu u našu vreću – zapovjedio je viši inspektor Jerko metući mrvice ispod štednjaka. Posao je obavljao metodično ne ispuštajući malu metlicu iz ruku. Iznad njega stajao je mlađi inspektor Stjepan pomno promatrajući što radi šef.
- - Šefe al' što će nam tih 25 deka brašna? Pa od njega se ne može napraviti ni pet poštenih kroasana koje ja sam pojedem s bijelom kavom – pitao se inspektor Hrvoje poznat po tome što se ponekad posluži i vlastitom glavom..
- - Možda se ne može napraviti kroasana al' može uštipaka – objasnio je viši inspektor Jerko pokazujući zbog čega je najviše rangirani dužnosnik. Inače, viši inspektor imao je sigurne dojave da je osumnjičenica poznati diler proizvoda od tijesta i da se kod nje u kući svakoga vikenda održavaju pravi derneci u jelu i piću. A tko je u ovo doba recesije vidio da se održavaju takvi derneci?! To nisu sigurno čista posla. A postoje čvrste indicije da se ti uštipci, a naročito kroasani, pite makovnjače, pa čak i orahnjače iznose izvan kuće i dilaju po svatovima, karminama, svadbama, rođendanima pa se čak koriste i prilikom babinja!!! Doduše, nakon poduljeg praćenja pa čak i prisluškivanja (preko plota) moglo se zaključiti da se roba iz kuće iznosi u manjim količinama. Onako na tacnama kako ne bi bilo sumnjivo. A da nisu čista posla vidjelo se prije par dana kada je susjeda Stana donijela osumnjičenici pod rukom kokoš graorku. Dojavljivač Anto zabilježio je kako je Stana viknula osumnjičenici:
- - To ti je za one kroasane što si mi ispekla za svatove!
- Nakon toga alarmiran je državni represivni aparat jer je bilo očito kako se država potkrada i da državi od kokoške pripadaju barem jajca. Koja bi snijela. Ako sumnjivac od nje prije toga ne napravi juhu. A imao je viši inspektor u tome iskustva. Još uvijek je neopjevana ona poznata akcija „Ajvar“ kada su u suradnji s oklopljenim specijalcima na djelu uhvatili baba Maru gdje neovlašteno prodaje dvije tegle ajvara. Među službenicima se šapuće kako je Jerko provalio i onu dvojicu što su prodavali svete slike i pritom svaki od njih zaradio po 57,45 kuna, a da državi nisu platili porez. Pa akcija „Popuši“ kada su uhvatili baba Milku s tri kilograma duhana te priveli i trojicu kupaca kod kojih su našli u džepovima po 300 grama sitno narezane hercegovačke škije. E, nema majci, državi državno, Bogu božje, tajkunu tajkunovo, a tebi babo zatvor.
- .- Šefe, ovo ne radi- oglasio se i pripravnik inspektor Vinko pokušavajući uključiti pećnicu. Škljocao je prekidačima, provjeravao kabel, utičnice, napon ali jok. Pećnica nije radila.
Viši inspektor Jerko stenjući se osovi na koljena pazeći da glavom ne drmne u spuštena vratašca štednjaka. Pogleda s nevjericom mladog kolegu:
-Kako ne radi? Pa mora raditi, kako će peći te uštipke, kiflice, kroasane i ostalu inkriminiranu robu od koje ta okorjela dilerica vjerojatno mjesečno zaradi i par stotina kuna?! – čudio se viši inspektor gurajući u hlače potkošulju i košulju, koje su se izvukle dok je puzao ispod štednjaka.
- Što ćemo sada šefe? – očajničkim troglasom zavapili su inspektori Hrvoje, Vinko i Stjepan.
Viši inspektor Jerko zbunjeno se češkao po glavi zagledajući štednjak sa svih strana ne bi li otkrio dal' rerna, iliti pećnica uistinu ne radi ili je to samo podvala da se zamete trag. No, velika rupa na limu i nagorjele žice neumoljivo su pokazivale kako pećnica nije u uporabi već dulje vremena.
Nema kroasana, uštipaka, pita i pitica, savijača, nema brašna, nema pećnica, nema dokaza, morao je na kraju samom sebi priznati viši inspektor Vinko. Skrušeno je uzeo svoju metlicu i zapovjedio povlačenje u bazu. Iako je, onako visok i autoritativan dostojanstveno napuštao inkriminirano mjesto, u sebi je kiptio od bijesa: Hajd što je akcija CROA-SAN propala, al što je onoj dilerici onako temeljito pomeo kuhinju s malom metlicom to si još dugo neće oprostiti.

ponedjeljak, 03.11.2014.

Dan poslije; Nosač uspomena

Sjedim na hladnom, nadgrobnom kamenu umoran od svih smrti koje su se očešale o mene u posljednjih pet godina. One od 1991/95. i ne računam, one su u nekom od foldera moždanih vijuga i iskaču kad one hoće, a ne kada ja to želim. Da je po mojoj volji taj folder nikada više ne bi više bio otvaran. A ove posljednje. Jedna za drugom, brzo i stalno. U nekoj ubitačnoj konstanti. Nekom paklenom, preciznom rasporedu. Sve dok ne ostadoh skoro sam. Ostaviše me kao posljednjeg nosača svijeća i cvijeća, i prokletstva uspomena. Ili blagoslova. Nisam siguran.

Ma nisam baš sam, nisam posljednji. Ima pokoja i mlađa osoba ali one – osim sina moga, drže do viših razina meni pomalo nedokučivih. I dok oni kažu da su u mislima s njima ja nosim vodu, perem ploču i kamen, brišem slova, berem cvijeće iz vrta jer držim da oni to cvijeće više vole od onoga umjetnoga i kupovnoga. Iako nije tako raskošno. I užgam svijeću i pozdravim se s njima barem jednom tjedno. A one ostale dane mislim na njih. Bez obzira na datume. I prekrižim se, pa čak pokušam promrmljati i molitvu. Započnem ali ju ne dovršim. Nerazumljiva je ali se uzdam da onaj kome je upućena to razumije. I zna ju dovršiti. Oduvijek sam bio slab s moljenjem.

Nisam se pomolio ni kada sam ja umro. Nisam ni imao vremena. A i da jesam imao vremena ne bih se molio jer to nisam ni znao. Čak se i ne sjećam da sam bio mrtav. Zbog čega su me vratili, pitam se već godinama. Dal' su me svojim životima otkupili meni najdraže osobe? Ako i jesu često puta pomislim da im je žrtva bila uzaludna. Ili nije? Ostaviše me kao svoga posljednjeg nosača svijeća i cvijeća, i prokletstva uspomena. Ili blagoslova. Nisam siguran.

subota, 27.09.2014.

AH, TA SVETA KLARA

„Ah, ta Sveta Klara“-pisao je Emil Cipar u travnju i lipnju na SBplusu i Hrvatskom Glasu Berlin opisujući sadnju vinograda u Stupničkom brdu na predjelu nazvanoj po ovoj svetici koja je prije 800 godina, zahvaljujući velikom obiteljskom bogatstvu, imala sve preduvjete da bude član ondašnjeg jet seta. Umjesto toga izabrala je boravak i samostan, molitvu i rad, pomoć siromašnima, a napose siromašnim djevojkama. I zajedno s Franjom Asiškim osnovala 1212. jedan od najstrožih crkvenih redova klarise.
Ovoga rujna, tu nedaleko kapelice Svete Klare koja je, kažu, u više navrata spasila od tuče stupničke vinograde opet su se okupili Jurčići, Kauzlarići, prijatelji, susjedi…Ne na sadnji već u berbi. Svi su tu osim Emila Cipra. On je negdje u osječkim i brodskim bolnicama ali na samo jednom odjelu, Odjelu za život.
– Super je danas, ne boli ništa. Dal' su Jurčići berbili, dali je bilo što?- pitao je preko mobitela.
Berbili jesu, al berbe skoro da i nije bilo. Sve je bilo završeno za par sati. Urod sa 1500 trsova brzo je sakupljen u kašete, izmuljan i ostavljen da čeka na daljnju obradu. Najviše vremena utrošili smo na ručak, juhu s domaćim rezancima, pohanu piletinu, svinjetinu, pečenu janjetinu, orahnjače i makovnjače, raznorazne salate i umake što su spravile vrijedne ruke Slavičine. I naravno prošlogodišnje vino, dobro crno vino Sirac ostavljeno za ovakve prigode - iz podruma Slavice i Ivana Jurčića.


Vino za prijatelje je vino s dušom – rekao bi Emil
-Ma, urod je manji barem za 40 posto. Najmanje desetak posto još je uništila trulež koju nismo mogli zaustaviti zbog vremena i kratkih rokova. Da smo berbili dan-dva kasnije štete bi bile još veće – govori Ivan Jurčević.
- A dobro je da smo dobili i ovo. Kvaliteta će biti prosječna. Neće biti puno vina, ali za rodbinu i prijatelje će biti dovoljno- sa dobroćudnim smiješkom na licu priča Ivan dok prebire po, meni do tada nepoznatom, grožđu Syrah (Shiraz, Sirac, Sirah, Balsamina) ili kako ga sve ne krste od Australije do Južne Amerike. Kod nas je to relativno rijetko zastupljena vrsta i još nije dobila pravo građanstva koje itekako zaslužuje.
-Eheeej, ma to vino diže, ma diže iz groba- veselo tumači Mika Jurčić(69) iz nedalekog Jurčića dola, inače zvonar kapelice Svete Klare, dokazujući svojom živošću i blagoglagoljivošću da u njegovim riječima ima itekakve istine. Kao i u vinu.
I tako u Brodskom Stupniku poznatom po graševini koju je prvi donio i na ove brežuljke zasadio općinski bilježnik Ivan Alinjak rodočelnik poznate brodske obitelji Alinjak koja je iznjedrila više značajnih članova koji su udarili svojevrsni pečat kulturnom i športskom životu Slavonskoga Broda – na predjelu Sveta Klara pravo građanstva postupno stječe grožđe „Širak“.
Da, umalo zaboravih napisati da su Jurčići berbili doslovce između dva pljuska. Dok berba nije završena nije pala ni kap kiše. Prije i poslije je padalo. Ah, ta Sveta Klara.



OKVIR
Syrah je crna vinska sorta koja je na naše prostore inrtoducirana 1971. godine iz Francuske, u prvom redu zbog dobre rodnosti, ali i zbog kvalitete vina koja se dobiju preradom njenog grožđa (jaka obojenost, ugodna aroma, visok sadržaj ekstrakta), zbog čega se upotrebljava za sljubljivanje s vinima kojima ova svojstva nedostaju. Najviše se uzgaja u zadarskom vinogorju i na lokaciji Nadin, gdje ga je uz Grenache, Carignan, Ugni blanc, Cincaulet i neke druge sorte po prvi puta uveo dr. Nevenko Fazinić zajedno sa suradnicima. Otuda se polako, ali sigurno širi i po ostalim vinogorjima. Osim u Primorskoj regiji, uzgaja se i na kontinentu, no ondje ne zauzima značajne površine kao ni bitnu ulogu u proizvodnji vina.


OKVIR
Vina proizvedena od Syraha obično su vrlo aromatizirana s izraženom punoćom okusa. Raznolikost mirisnih nota i okusa ovisi o podneblju u kojim se Syrah uzgajao, kao i o tehnikama koje je vinogradar primjenjivao prilikom uzgoja. Aroma Syraha može uključivati bilo koje grimizno voće: borovnice, crni ribiz, višnje, damaške šljive, šljive. ..
Syrahova temperatura posluživanja je 18 oC. Vina dobivena od Syraha najbolje odgovaraju uz jela s roštilja, bifteke, divljač, suhomesnate proizvode (npr. kobasice od divljači), plavu ribu, mekane sireve..

ORASI

Piše: muž ispod oraha, 27. Rujna 2014.



I tako, kažu meni: - Nema ni oraha.

-Kako nema?!

-Pa lipo, luda godina. Nema grožđa, nema rajčice, nema ni oraha. Samo je paprici godilo.

- Nema grožđa al' ima oraha - tvrdoglavo ću.

-Ma gdje ima?

-Ima kod mene.

-Ako i ima onda su polutruli i nikakvi.

To me malo pokolebalo. Nisam ih kupio, nisam ih drobio pa ne znam, ali znam da Medo, Bubili i Simba marljivo prevrću lišće i krcaku orahe. I pritom raspoloženo vrte repićima. Pa valjda nisu truli. Nisu životinje blesave. Ako ne znaju što je, znaju što će.

-Jok, zdravi ko dren – opet ću ja tvrdoglavo

- I što ćeš s njima?

-Ništa, propast će kao i oni od prošle, pretprošle, i one godine iza pretprošle….

Jest da sam obećao Sabini. Onoj iz Gline, Bos. Broda, Zenice…Al' nema ona vremena. Mora spašavati Svijet, a bolan i okolicu kako Svijet ne bi, nedajbože, ostao sam na ovom svijetu. Svijet bez svijeta i nije neki Svijet. Obećao sam još nekima. Besplatno. Al one(e) bi stucane, očišćene, pokupljene, osušene…Ma mogu ja i to, pogotovo tucati, al neću. Nek' odmaraju od odmora. Eee gadno je to kad se umoriš od nerada. Nikome ne bih poželio da se odmara od odmora.

-Pa daj, mi ćemo pokupiti i podijeli. Jel' može?

-Može.

- I dođoše s dvije kante od Jupola. Uzeh i ja jednu onako iz razonode. Uz zajebanciju nakupiše oni te dvije kante onako izvrom. Nakupih i ja, onako iz zajebancije, trifrtalja svoje kante. I još ubacih desetak dlanova oraha u njihove kante.

-Ajmo dijelit-rekoše.

-Pa podijelili smo, Vas dvoje dvije kante, ja sam skoro jedna kanta, a ostalo je još oraha i bit će ih jer nisu svi ni popadali.

-Zajebavaš“

Ne, nosite to je vaše. Ovo je moje, a ima još jedna vreća od krumpira od prošle godine. Nisam ju ni otvorio. Ima još 2-3 vreće od one pretprošle godine. S tim ću na zimu vatru ložiti. Koji će mi klinac kad ionako kolače i baklave dobijem od tebe.

Ipak, sačuvat ću nešto oraha pa možda se Sabina, ona iz Gline Broda i Zenice, umori od spašavanja Svijeta pa dođe u Slavonski Brod po orahe. I kod mame i brata. Zbog baklava koje obećava i mota. Ili mama njena. Jebiga, nisam siguran.

(muž)

srijeda, 17.09.2014.

MJESEC NAD PODVINJEM

-Znaš li ti mladiću gdje mjesec najljepše sja, gdje ga vidiš u punoj njegovoj ljepoti? - pita mene Tadija (Dragutin Tadijanović) dok smo davno, davno sjedili na stubama podvinjske osnovne škole (danas Dječji vrtić).

On, bard hrvatskog pjesništva i pisane riječi, ja seoski đilkoš koji se u njegovu društvu našao samo zbog toga što je on kod moje bake Lize i djeda Pave kao dječarac ostavljao kaljave čizme ili bakandže i navlačio čiste kako bi uredan stigao u Slavonski Brod u školu.

Znao me kao njihova unuka i na nekoj književnoj večeri u Podvinju, prepoznao me i pozvao da zajedno odmorimo na stubama podvinjske škole. Plašio sam se da me pita za neke svoje pjesme jer niti jednu nisam znao napamet, a kamo li ju izrecitirati.

No, ništa od toga, pitao je kako baka, kao djed, kao zemlja, rodi li i može li se od toga živjeti. Prisjećao se svojih dolazaka od Rastušja do naše kuće u Čavličkom kraju.

Nije to zaboravio ni tridesetak godina kasnije kada je Đurinoj (tvornica Đuro Đaković op. ur.) menzi obilježavao 100-ti rođendan. Spazio me i kroz mnoštvo što ga je okruživalo, svojim čvrstim, jasnim glasom viknuo:

-Ti, e, baš ti, priđi bliže!

Ja, zbunjeni pedesetogodišnjak primakao sam se i prije nego sam mu uspio promucati neku stereotipnu čestitku, okrenuo se svojoj pratnji i …tada se meni tako činilo …zavikao:

-On, vidite ga, on zna o meni više nego svi vi zajedno!

Razvukao sam usta u nekakav, siguran sam, blesavi osmjeh, pitajući se je li me zamijenio s nekim dok su me uvaženi akademici i lokalni kulturnjaci gledali sa zanimanjem.

A, nije da se nismo susretali. I na rođendanima. Govorio je:

-Ti, samo ti ćeš me odvesti do Sovskog jezera što dobi ime po sovama, jer tamo nisam bio pedeset godina. Tamo su se rađale sove. Znaš li to?

Nisam znao.

Naravno da sam mu obećao, ali godine su učinile svoje i svaki puta mi je govorio:

-Na godinu ćemo otići. Na godinu. Sada sam malo i umoran.

I ta godina nikada nije došla i Tadija nikada nije otišao do Sovskog jezera. Otišao je zauvijek.


I da se vratim 40-ak godina nazad, na one školske stube na kojima smo sjedili bez jastuka, novina, kartona… Onako na golom, hladnom betonu i pričali kao stari pajdaši.

-Znaš li gdje mjesec najljepše sja? …ponovio je Tadija.

Blesavo sam gledao u njega, a on ne čekajući moj odgovor, jer je znao da nemam pojma, odgovorio:

-Nad Metrincem! Nad Metrincem i Glogovicom podno podvinjskog groblja, uz staru mlin.

Brže bolje sam potvrdio kao da sam znao odgovor, a Tadija me pogledao, stavio ruku na moje rame i kroz smijeh rekao:

-Znaš ti vražju mater. Kada si prolazio Metrincem po mjesečeni nisi bio sam. Il si bio s društvom il s alkoholom ili s NJOM. A tada se mjesec s takvim društvom i u tvojim godinama ne vidi. Zna Tadija. I Tadija je bio mlad. Nego diži tu stražnjicu i idemo nazad u kino dvoranu jer narod čeka da vidi poznatog pjesnika. I još k tome iz Rastušja što je išao tu u podvinjsku školu i zavidio gospodični učiteljici što je sa visokih stuba gledala glazbu dok prolazi prašnjavim putem ka crkvi sv. Ante Padovanskog.

<	studeni, 2014
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

za povijest

PRIČE

Barun Franjo Tenk - priče,by Divan-Skitnje

1.Barun Franjo Trenk

Otmica Đule Ređepove,
Ratnik, pustolov, ljubavnik,
Pjesma i ples,
Kako je harambaša Ivo riješio zagonetku o tri rupe na 'rastovu stolu
Đulin let,
Kakovu Hrvati djecu jedu,
Trenkov dvorac danas

2. Čaruga

Kako je Čaruga za nos vukao starog doktora,
Kako je Čaruga opljačkao Najšlos,
Mica trocijevka,
Kako je Čaruga u Podvinju galamio na žandare,
Na današnji dan 27. veljače


3. RAT

Jeka,
Maslenica-Kašić I,
Maslenica-Kašić II,
Mladosti kojoj nisu dali odrasti,
Siniša Glavašević,
Mjesec kada su ubijali djecu,
Kijevo '91 I,
Kijevo '91 II,
Četnici u Posavlju-dr.Lj. Boban,
Kako je započeo rat u BIH,
A. Izetbegović-fonogram,
E, moj druže haški,
Roditelji,
U predvorju pakla
Pozdrav iz Like,
Umjesto Božićne priče,
Rat prije rata u BIH,
Zločin i kazne(e),
Pismo,
Pir I,
Pir II,
Pir III,
Pir IV,
Pir V,
Pir VI,
Pir VII,

4. DIVANI

Divani o Šimi,
Živ sam,
Malena,
Crnogorci raketirali Podvinje,
Kako su 'tjeli otrovat naftom,
Nakurnjak1,
Nakurnjak 2,
Mata 1,
Mata 2,
Mata 3,
Obljetnica,
Ćuko,
Buna seljaka brodskog Posavlja I,
Buna II,
Buna III,
Buna IV,
Martin,
Kajo, moja Kajo,
Povratak Rodana,

5. ZAVIČAJNICI

Ivana Brlić Mažuranić,
Dragutin Tadijanović,
Mia Čorak Slavenska,
Tomo Skalica-prvi Hrvat koji je oplovio svijet I,
Tomo Skalica II,
Krešo Blažević (Animatori),
prof. Vuk Milčić,

6. SKITNJE

Stari običaji u novom ruhu
Glagoljica i Lovčić selo,
Jankovac- Biser gornje Slavonije,
Običaji,
Čijalo,
Antina spilja,
Skitnje Vinodolom,
Dilj Gora krije 100 milijuna tona ugljena,
Ovdje se rađala Europa,
Dani dudove svile i divana,
Vinkovo,
Crni Potok,
Kosovarska,
Panonsko more na vr' Dilja,
A zvona, zvone li zvone,
Građevinci-arheolozi,
Naušnica,