Piše: muž ispod oraha, 27. Rujna 2014.
I tako, kažu meni: - Nema ni oraha.
-Kako nema?!
-Pa lipo, luda godina. Nema grožđa, nema rajčice, nema ni oraha. Samo je paprici godilo.
- Nema grožđa al' ima oraha - tvrdoglavo ću.
-Ma gdje ima?
-Ima kod mene.
-Ako i ima onda su polutruli i nikakvi.
To me malo pokolebalo. Nisam ih kupio, nisam ih drobio pa ne znam, ali znam da Medo, Bubili i Simba marljivo prevrću lišće i krcaku orahe. I pritom raspoloženo vrte repićima. Pa valjda nisu truli. Nisu životinje blesave. Ako ne znaju što je, znaju što će.
-Jok, zdravi ko dren – opet ću ja tvrdoglavo
- I što ćeš s njima?
-Ništa, propast će kao i oni od prošle, pretprošle, i one godine iza pretprošle….
Jest da sam obećao Sabini. Onoj iz Gline, Bos. Broda, Zenice…Al' nema ona vremena. Mora spašavati Svijet, a bolan i okolicu kako Svijet ne bi, nedajbože, ostao sam na ovom svijetu. Svijet bez svijeta i nije neki Svijet. Obećao sam još nekima. Besplatno. Al one(e) bi stucane, očišćene, pokupljene, osušene…Ma mogu ja i to, pogotovo tucati, al neću. Nek' odmaraju od odmora. Eee gadno je to kad se umoriš od nerada. Nikome ne bih poželio da se odmara od odmora.
-Pa daj, mi ćemo pokupiti i podijeli. Jel' može?
-Može.
- I dođoše s dvije kante od Jupola. Uzeh i ja jednu onako iz razonode. Uz zajebanciju nakupiše oni te dvije kante onako izvrom. Nakupih i ja, onako iz zajebancije, trifrtalja svoje kante. I još ubacih desetak dlanova oraha u njihove kante.
-Ajmo dijelit-rekoše.
-Pa podijelili smo, Vas dvoje dvije kante, ja sam skoro jedna kanta, a ostalo je još oraha i bit će ih jer nisu svi ni popadali.
-Zajebavaš“
Ne, nosite to je vaše. Ovo je moje, a ima još jedna vreća od krumpira od prošle godine. Nisam ju ni otvorio. Ima još 2-3 vreće od one pretprošle godine. S tim ću na zimu vatru ložiti. Koji će mi klinac kad ionako kolače i baklave dobijem od tebe.
Ipak, sačuvat ću nešto oraha pa možda se Sabina, ona iz Gline Broda i Zenice, umori od spašavanja Svijeta pa dođe u Slavonski Brod po orahe. I kod mame i brata. Zbog baklava koje obećava i mota. Ili mama njena. Jebiga, nisam siguran.
(muž)
-Znaš li ti mladiću gdje mjesec najljepše sja, gdje ga vidiš u punoj njegovoj ljepoti? - pita mene Tadija (Dragutin Tadijanović) dok smo davno, davno sjedili na stubama podvinjske osnovne škole (danas Dječji vrtić).
On, bard hrvatskog pjesništva i pisane riječi, ja seoski đilkoš koji se u njegovu društvu našao samo zbog toga što je on kod moje bake Lize i djeda Pave kao dječarac ostavljao kaljave čizme ili bakandže i navlačio čiste kako bi uredan stigao u Slavonski Brod u školu.
Znao me kao njihova unuka i na nekoj književnoj večeri u Podvinju, prepoznao me i pozvao da zajedno odmorimo na stubama podvinjske škole. Plašio sam se da me pita za neke svoje pjesme jer niti jednu nisam znao napamet, a kamo li ju izrecitirati.
No, ništa od toga, pitao je kako baka, kao djed, kao zemlja, rodi li i može li se od toga živjeti. Prisjećao se svojih dolazaka od Rastušja do naše kuće u Čavličkom kraju.
Nije to zaboravio ni tridesetak godina kasnije kada je Đurinoj (tvornica Đuro Đaković op. ur.) menzi obilježavao 100-ti rođendan. Spazio me i kroz mnoštvo što ga je okruživalo, svojim čvrstim, jasnim glasom viknuo:
-Ti, e, baš ti, priđi bliže!
Ja, zbunjeni pedesetogodišnjak primakao sam se i prije nego sam mu uspio promucati neku stereotipnu čestitku, okrenuo se svojoj pratnji i …tada se meni tako činilo …zavikao:
-On, vidite ga, on zna o meni više nego svi vi zajedno!
Razvukao sam usta u nekakav, siguran sam, blesavi osmjeh, pitajući se je li me zamijenio s nekim dok su me uvaženi akademici i lokalni kulturnjaci gledali sa zanimanjem.
A, nije da se nismo susretali. I na rođendanima. Govorio je:
-Ti, samo ti ćeš me odvesti do Sovskog jezera što dobi ime po sovama, jer tamo nisam bio pedeset godina. Tamo su se rađale sove. Znaš li to?
Nisam znao.
Naravno da sam mu obećao, ali godine su učinile svoje i svaki puta mi je govorio:
-Na godinu ćemo otići. Na godinu. Sada sam malo i umoran.
I ta godina nikada nije došla i Tadija nikada nije otišao do Sovskog jezera. Otišao je zauvijek.
I da se vratim 40-ak godina nazad, na one školske stube na kojima smo sjedili bez jastuka, novina, kartona… Onako na golom, hladnom betonu i pričali kao stari pajdaši.
-Znaš li gdje mjesec najljepše sja? …ponovio je Tadija.
Blesavo sam gledao u njega, a on ne čekajući moj odgovor, jer je znao da nemam pojma, odgovorio:
-Nad Metrincem! Nad Metrincem i Glogovicom podno podvinjskog groblja, uz staru mlin.
Brže bolje sam potvrdio kao da sam znao odgovor, a Tadija me pogledao, stavio ruku na moje rame i kroz smijeh rekao:
-Znaš ti vražju mater. Kada si prolazio Metrincem po mjesečeni nisi bio sam. Il si bio s društvom il s alkoholom ili s NJOM. A tada se mjesec s takvim društvom i u tvojim godinama ne vidi. Zna Tadija. I Tadija je bio mlad. Nego diži tu stražnjicu i idemo nazad u kino dvoranu jer narod čeka da vidi poznatog pjesnika. I još k tome iz Rastušja što je išao tu u podvinjsku školu i zavidio gospodični učiteljici što je sa visokih stuba gledala glazbu dok prolazi prašnjavim putem ka crkvi sv. Ante Padovanskog.
Dobro jutro dušo moja,
ljubi me
sada ,kada zora
krije tragove
Nemam draga namjeru ulaziti u tvoj svijet niti gaziti po njem kako ne bih porušio tvoje, tako pažljivo, matematičkom točnošću poredane životne priče. Poput lego kockica. Niti želim remetiti tvoja zadovoljstva, meni sitna, a tebi tako značajna i golema. Niti ulaziti u tvoj spokoj i uzbudljivu samoću. Ne želim gasiti sjaj u tvojim plavim (ah, opet plave) očima niti skidati osmijeh s tvojega lica. Ne, uistinu ne želim ulaziti u tvoj svijet. Želim samo na prstima navratiti i tiho izaći. I ostaviti tvoje lego kockice nedirnutim.
Ali vrata neću za sobom zatvoriti.
Tebe pitam, skrivena u klasju
Napusti zrnje tu ti mjesto nije
Raznesi se potocima, vidicima,
zaiskri u jutru što rađa nove muze i pjesnike.
Nevažno je gdje u njemu da se postaviš.
Sa svakog mjesta isti beskraj ostavljaš.
aš.
(muž)
< | rujan, 2014 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
tenushm@gmail.com
Mail - Divan skitnje
O AUTORU
Željko Mužević (1951.-2015.) bio je poznati brodski novinar i kolumnist. Karijeru je započeo davne 1973.. u informativnoj ustanovi „Brodski list i Radio Brod“. Nakon duljih sukoba s tadašnjim direktorom, politikom i međuljudskim odnosima u kući, 1981. odlazi u tadašnju SOFK-u, a 1989. ponovno se vraća u „Brodski list i Radio Brod“. Kroz sve to vrijeme, od 1973. bavi se novinarstvom: Brodski list, Sportske novosti, Večernji list, Arena, Radio Brod, Vikend…Demokratske promijene zatekle su ga na mjestu novinara „Brodskog lista i Radio Broda“. U lipnju 1991. samoinicijativno odlazi u opkoljeno Kijevo i praktički postaje prvim brodskim ratnim izvjestiteljem. U listopadu 1991. postaje pomoćnikom zapovjednika 108. brodske brigade za IPD. Vrijeme uglavnom provodi na novogradiškom ratištu da bi ga, nedugo potom, Upravi odbor Brodskog lista imenovao odgovornim urednikom radio Broda (studeni 1991.). Za vrijeme najvećih napada na Slavonski Brod, otvara vrata svoje obiteljske kuće u kojoj se seli čitava radio stanica i iz koje se emitira radio program. Od 1995. postaje izvršni urednik. Pet godina kasnije postaje urednik brodskog dopisništva Jutarnjeg liste. Godine 1998. izaje knjigu "Mars u brodskom sazviježđu.
Njegovu priču "Jeka" 2006. je Miljenko Jergović uvrstio u zbirku „Najbolje hrvatske priče 2006"
Copyright©divanskitnje
Svi tekstovi i fotografije zaštićeni su ovim znakom i nije ih uputno objavljivati bez dogovora s autorom
PRIČE
Barun Franjo Tenk - priče,by Divan-Skitnje
1.Barun Franjo Trenk
Otmica Đule Ređepove,
Ratnik, pustolov, ljubavnik,
Pjesma i ples,
Kako je harambaša Ivo riješio zagonetku o tri rupe na 'rastovu stolu
Đulin let,
Kakovu Hrvati djecu jedu,
Trenkov dvorac danas
2. Čaruga
Kako je Čaruga za nos vukao starog doktora,
Kako je Čaruga opljačkao Najšlos,
Mica trocijevka,
Kako je Čaruga u Podvinju galamio na žandare,
Na današnji dan 27. veljače
3. RAT
Jeka,
Maslenica-Kašić I,
Maslenica-Kašić II,
Mladosti kojoj nisu dali odrasti,
Siniša Glavašević,
Mjesec kada su ubijali djecu,
Kijevo '91 I,
Kijevo '91 II,
Četnici u Posavlju-dr.Lj. Boban,
Kako je započeo rat u BIH,
A. Izetbegović-fonogram,
E, moj druže haški,
Roditelji,
U predvorju pakla
Pozdrav iz Like,
Umjesto Božićne priče,
Rat prije rata u BIH,
Zločin i kazne(e),
Pismo,
Pir I,
Pir II,
Pir III,
Pir IV,
Pir V,
Pir VI,
Pir VII,
4. DIVANI
Divani o Šimi,
Živ sam,
Malena,
Crnogorci raketirali Podvinje,
Kako su 'tjeli otrovat naftom,
Nakurnjak1,
Nakurnjak 2,
Mata 1,
Mata 2,
Mata 3,
Obljetnica,
Ćuko,
Buna seljaka brodskog Posavlja I,
Buna II,
Buna III,
Buna IV,
Martin,
Kajo, moja Kajo,
Povratak Rodana,
5. ZAVIČAJNICI
Ivana Brlić Mažuranić,
Dragutin Tadijanović,
Mia Čorak Slavenska,
Tomo Skalica-prvi Hrvat koji je oplovio svijet I,
Tomo Skalica II,
Krešo Blažević (Animatori),
prof. Vuk Milčić,
6. SKITNJE
Stari običaji u novom ruhu
Glagoljica i Lovčić selo,
Jankovac- Biser gornje Slavonije,
Običaji,
Čijalo,
Antina spilja,
Skitnje Vinodolom,
Dilj Gora krije 100 milijuna tona ugljena,
Ovdje se rađala Europa,
Dani dudove svile i divana,
Vinkovo,
Crni Potok,
Kosovarska,
Panonsko more na vr' Dilja,
A zvona, zvone li zvone,
Građevinci-arheolozi,
Naušnica,