DivanSkitnje

petak, 19.06.2009.

KAD JE KITU KRENULO

Ivica Kitanović je nervozno grickao nokte, brisao znoj sa orošenog čela, huktao, puhao i s vremena na vrijeme zastenjao. A kako i ne bi kada je prije desetak minuta primio mail od urednika Zdravka Sodome.
- Ivane, šalješ mi radnike, seljake, deložacije, dječje prvake i ostale pizdarije. Tko to još čita? 'Oću da zaviriš u krevete, pod krevet, tko koga jebe, vara, ćuška, pljuska…Lezi ispod, ponesi vode i hrane i dežuraj pod krevetom. 'Oću mrtve, osakaćene, raspolućene… Krvi do kolje, razumiješ li? Dosta mi je tih tvojih hvalospjeva i oda životu. Učenici iz informatike-prvaci svijeta. Boli kurac prosječnog čitatelja što su tamo neki klinci iz Prnjavora Donjeg bolji od Amera, Engleza, Kineza… Hoću krv i suze. Traži, pronađi… boli me k… ali ako nešto uskoro ne pronađeš kupi krpice. Razumiješ li?
Ivica Kitanović, zvan Kita, besciljno je lutao gradom, a pred očima su mu titrala slova razljućenog Sodome. – Jebote, prijeti mi otkazom- znojio se Kita svjestan da upozorenje nije nimalo bezazleno. Tako raspamećen stigao je kući i zatekao majstora T-Coma kako im postavlja ADSL. – Morate biti oprezni, jer ako je ovo dugme uključeno postoji mogućnost da vam neki mangup dođe pod prozore, bežično se ušalta sa leptopom i na vaš račun skida filmove i glazbu – savjetovao je majstor staroga Kitu.
Čuvši majstorove riječi, mladom Kiti odjednom kao da je svanulo. Sretno je poskočio, sjeo za kompjuter i odmah počeo pisati: „ U gradiću L. u modi je skidanje filmova preko tuđih ADSL-ova. – Mi se noću prikrademo, vidimo koji ADSL radi, prištekamo bežično naše laptope i na gazdin račun skidamo, filmove i glazbu sve dok rade baterije ili gazda ode na spavanje i isključi uređaj – priča K. Lj. (17) jedan od mladih hakera gradića iz jebene provincije. To su potvrdili I.V. (16), M. P. (20) itd…“
Ivica je još jednom iščitao tekst, fotkao svoje prste na tastaturi, i Sodomi odmah poslao uradak. Iste večeri radosno je kriknuo jer je na Internetu vidio svoj tekst, načisto razvaljen preko dvije stranice sa naslovčinom: KLINCI PREKO ADSL-a KRADU FILMOVE I GLAZBU. Podnaslov: Uzbuna u gradiću L. A sve je grafički dopunjeno sa šest okvira i „izjava“ sudionika krađe s kojima je razgovarao spretni reporter.
Ujutro u novinama, sve je to još pompoznije izgledalo. Dopisnici ostalih medija bili su zbunjeni:
- Gdje je to Kita pronašao?-pitali su jer je to za njih bio prvi glas.
Kita je sa društvom pio piće. Pričali su o hakerima i hakiranju. U jednom trenutku Mile Prč im ispriča kako porniće mogu gledati i na info-punktovima koje je Grad postavio kako bi se ljudi mogli lakše snalaziti. – Nema zaštite i možeš raditi što hoćeš- brbljao je Mile. Kiti je odmah sijevnula nova ideja. Čim se smračilo, a broj prolaznika i šetača se prorijedio, na info-punktu preko puta gradske mrtvačnice preko Googla pronašao je porno stranicu, fotkao ju, snimio video uradak i odmah odaslao Zdravku Sodomi. Istu večer na WEB-u je osvanuo naslov: GRAĐANI GRADA L. NA INFO PUNKTU PORED MRTVAČNICE GLEDAJU PORNIĆE! Kita je za zadovoljstvom promatrao tekst, fotku i video uradak. U tom zazvoni mobitel: - Mile Sodoma ovdje, vidiš Ivane da možeš. Te stvari se traže. Samo šalji.
E, tad je Ivana načisto krenulo. Teme su nadolazile same od sebe. Za dva koraka bio je ispred ostalih dopisnika koji su bili na rubu živčanog sloma baš kao i glavni gradski informatičar koji zbog pornića i što nije postavio zabrane umalo izgubio posao. Kita je slao teme, sugovornike s inicijalima koje nitko nije znao, a Zdravko Sodoma sa zadovoljnim osmjehom pravio je novinske šlagere od Kitinih tekstova. Pisao je Kita o homoseksualcima, družio se s njima, o silovanim ženama, o maloljetnicama koje se prodaju vremešnim muškarcima za bocu Coca cole. I svi sugovornici imali su samo inicijale, a Vlado Glavonja – urednik lokalnih novina, na jednoj je prepoznao svog fotića (osvjedočeni ženskar) snimljenog s leđa kako u pajdinom guznom džepu drži ruku.
Ivica Kitanović postao je glavna faca u gradu i njegovu zadovoljstvu nije bilo kraja. Tvrdio je kako njegove tekstove čita i do pet milijun ljudi dnevno! – Jebote, toliko ljudi ne pročita sav dnevni balkanski tisak – gunđao je Đuka Prc dopisnik najvećih dnevnih novina u zemlji, srčući svoju kavu, pokušavajući promrzlim usnama povući dim cigarete dok je zaogrnut jaknom pušio svoju cigaretu ispod svoda kafića, gledajući kišu koja je nemilosrdno padala. Jeb'o je sve po spisku. Kiši, hladnoći, zakonu o nepušenju i Kiti koji izmišlja tekstove.
Kitinom zadovoljstvu nije bilo kraja. Napredovao je, Sodoma mu je povećao plaću, postali su skoro frendovi. No, jednoga dana Kitino lice se smračilo. Sodoma je otišao na drugo radno mjesto, a naslijedio ga je Ilija Gomora koji je Kiti poslao mail: Dragi kolega, vaše reportaže i istraživačko novinarstvo je super. Samo, ubuduće molim Vas da mi dostavite puno ime i prezime osoba na koje se pozivate (naravno identitet moramo kriti) ali ima izvora koji sigurno neće imati ništa protiv da ih fotkate i potpišete punim imenom i prezimenom. Srdačno, Gomora.
Ivica Kitanović je opet počeo nervozno grickati nokte, brisati znoj sa orošenog čela, huktati, puhati, a s vremena na vrijeme je i zastenjao.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv