Branitelj

Čemu žurba, nama je raditi ono što nam je dano da radimo i to najbolje što umijemo, vrijeme nam ne smije biti imperativ, jer sve što radiš, radiš u ime 'dobra', a to je za vječnost, i to 'dobro' ostavlja svoj trag. Ne zamarajmo se trenutnim praktičnim stvarima, netko će se jednom pojaviti tko će posložiti kockice, i to u trenutku kada za to bude najbolje vrijeme. O vlastitoj važnosti i slavi nemojmo razbijati glavu, budimo tihi crvi koji pripremaju zemlju i ta zemlja će jednom dati obilan plod. A koliko je važna naša rabota, navodim jedan citat iz propovijedi biskupa, Ratka Perića sa proslave Sudamije 2008 u Splitu.


[…I kako su se brojni novokrštenici bili zagrijali za kršćanstvo, tako su se sada neki stali hladiti i vraćati na poganske običaje i zablude. Sve po načelu one čudne prirodne pojave: Kad se žaba ubaci u vrelu vodu, ona, oparena, odmah iskoči da se spasi. Ali kad se stavi u mlaku vodu pa se voda stupnjevito zagrijava, prije će se žaba posve skuhati negoli iz lonca iskočiti, jer ne osjeća granicu. Slično tomu: kad progon bukne, vjernici se bude. A kad se u kotlu ovoga svijeta ugrijavaju i grijehu prilagođavaju, izgore a da ni ne primijete. Odreknu se identiteta u diktaturi relativizma. Tako se i za cara Dioklecijana događalo kršćanima. Potrajalo tako oko 18 godina. Da je ostalo još 18, brojni bi se ugrijali i rastočili. No pod Dioklecijanovom upravom razbuktao se progon dotada neviđenih razmjera…]

Kako moja malenkost da odgovori na ovu nepravdu i laži koje nam se bez ikakvog Božjeg srama bacaju u lice. Bog mi je dao ovu spravu i mogućnost da prenesem tuđe riječi onih koji su u tome više vješti. Apostoli su nama prije 2000 godina prenijeli na isti način Isusove riječi, najmanje je što možemo da njegov duh istine, dobrote i ljubavi širimo dalje. Kako su mediji sa visokom tiražom i gledanošću u nekim drugim rukama, [kako i zašto je do toga došlo, druga je priča] na nama je da istinu širimo na način koji nam stoji na raspolaganju.

Za sada prenosim tekst iz 'Hrvatskog lista' od 1. svibnja, 2008. god. koji prenosi stav udruge "NGO ISTINA", autorici ću se zahvaliti osobnim mailom.

NGO ISTINA
prva nevladina internet-udruga hrvatskih građana i hrvatske dijaspore

Logor Jasenovac nastavio je punom parom sa svojim jezivim radom inakon 8. svibnja 1945. jer je tada postao stratištem zarobljene i razoružane, iscrpljene, izmučene ondašnje hrvatske vojske. Nju je partizanski komunistički režim, po kratkom postupku, usred već postojećih strojeva za ubijanje, bez ikakvog suda kažnjavao smrću, kao svoje – političke i ideološke protivnike. Poslijeratni logor Jasenovac radio je punim kapacitetom od svibnja 1945. godine pa sve do proljeća 1948. godine.


Predsjedniče moje Republike Hrvatske, zahvaljujem Vam na tome, što ste neki dan i u moje ime položili vijenac za žrtve Jasenovca, na mjestu gdje je na najzvjerskiji način za vrijeme Drugoga svjetskog rata pobijeno mnogo Srba, Židova, Roma i svih onih, koji se iz raznih razloga nisu svidjeli ustaškom poretku, vladajućem u ono tužno, ratno vrijeme. Jer, za mene žrtva ostaje uvijek žrtvom ako je ubijena samo zbog svoje različitosti, a zločinac uvijek ostaje samo zločinac, i ničiji se zločin ne smije ni zataškavati, a niti opravdavati, iz bilo kojih razloga. Tako mislim i umrijet ću u tom uvjerenju pa me zato užasnula činjenica da današnji predsjednik moje Hrvatske misli – drukčije. Jer, Vi ne želite znati da ste neki dan vijenac položili ondje ne samo za srpske i židovske, već i za sve hrvatske žrtve, pobijene ondje od strane krvavih komunističkih koljača – nakon završetka Drugog svjetskog rata. Premda njih, iz nekih samo Vama shvatljivih razloga, ne držite ni jasenovačkim žrtvama, a niti žrtvama uopće – jer ih ni u jednom trenutku niste spomenuli.

Žrtva je uvijek žrtva

Tako je ispalo da ste neki dan na Spomen-području Jasenovac samoga sebe prigodno javno nazvali i svrstali među one gadove, koji i 63 godine nakon jednog, najvećeg zločina ikada izvršenog nad hrvatskim narodom, isti opravdavaju – drugim zločinom, izvršenim ranije od strane vlasti NDH.

Sami ste sebe time svrstali u one gadove, koji – umjesto da nakon tolikih proteklih desetljeća djeluju na razotkrivanju istine – potpune, cjelovite, čitave istine o spomen-području Jasenovac, te o krvavim strahotama koje su obje onomad zaraćene strane radile po Jasenovcu – i danas aktivno sudjeluju na skrivanju povijesne istine, na guranju pod krvavi komunistički tepih onih posljedica, na temelju kojih i danas gadovi takve sorte dijele hrvatski narod na tobože 'crne' i tobože 'crvene', samo da bi njime - lakše vladali.
Zato oštro protestiram u ime svih onih koji su se našli povrijeđeni floskulom koju ste ondje izgovorili o 'gadovima', jer ste takvima proglasili ne samo samoga sebe, već i sve one ljude koji žele i zahtijevaju objektivno sagledavanje zločina i jedne, i druge, tada 'pobjedničke', partizanske strane, sve one koji nisu spremni – poput pravih gadova – iste skrivati ili opravdavati na bilo koji način, i one koji uporno traže i zahtijevaju punu istinu o Jasenovcu te o svim zločinima koji su se ondje dogodili prije tolikih desetljeća, a počinile su ih obje strane – ustaška tijekom rata, a ona partizanska u poratnom razdoblju.
Jer, ponavljam - žrtva ostaje uvijek žrtvom ako je ubijena samo zbog svoje (bilo kakve) različitosti, a zločinac uvijek ostaje samo zločinac, i ničiji se zlocin ne može ni zataškavati, a niti opravdavati - iz bilo kojih razloga.
Podsjećam Vas stoga, da smo još u studenom 2004. godine zatražili od Vas pokretanje inicijative za utvrđivanje pune istine o onim krvavim ratnim, ali i onim poratnim vremenima Jasenovca.
Niste to učinili, trenutni predsjedniče Republike Hrvatske, ni 2005. godine; tada smo zahtijevali od Vas da se u Jasenovcu, kada ste se također i u naše ime poklonili ustaškim žrtvama koncentracijskog logora Jasenovac, istodobno poklonite i onim drugim žrtvama - onima, kojima su se jasenovačke peći punile sve do početka 1948. godine, što se pomno skrivalo i tajilo desetljećima, o čemu su se uništavali dokumenti i dokazi, jer su to bile tek - hrvatske žrtve. Po Vama, kao da i nisu žrtve, zar ne? Po Vama, one i dalje mogu ostati nespomenute, skrivene, nepostojeće, jer su valjda 'zaslužili da budu žrtve' ?!

Židovski istraživači
došli su do broja partizanskih
žrtava u Jasenovcu

Danas znamo da su židovski znanstvenici, koji su godinama i sve donedavna istraživali događanja u logoru Jasenovac, prekinuli svoj mučni posao u trenutku, kada su ondje počeli nailaziti na masovne grobnice pune ostataka – hrvatskih, domobranskih odora...
Laž koju Beograd desetljećima ponavlja - o tobožnjih 700.000 i više žrtava stradalih u Jasenovcu od ustaške ruke - temeljito su i argumentirano pobijali i pobili upravo židovski znanstvenici (otac i sin Goldstein, izraelski istražitelji), hrvatski povjesničari (dr. Franjo Tuđman, V. Žerjavić, prof. Ljubica Štefan, prof. J. Jurčević), ali i srpski znanstvenici poput dr. Bogoljuba Kočovića. Židovski istrazivači čak su izračunali i maksimalni jezivi 'mogući kapacitet' logora i došli do sljedeće spoznaje: čak da je ustaški Jasenovac 'punom parom' radio dan i noć, tijekom Drugog svjetskog rata ne bi mogao 'progutati' više od - 100.000 žrtava.
No, i unatoč svemu tome, i po treći put se od Vas mora tražiti - istina. cijela istina o jasenovcu.
O tome, da je logor Jasenovac nastavio punom parom sa svojim jezivim radom i nakon 08. svibnja 1945.; jer, tada je postao masovnim stratištem zarobljene i razoružane, iscrpljene, izmučene ondašnje hrvatske vojske, koju je partizanski komunistički režim po kratkom postupku tamo, usred već postojećih ustaških strojeva za ubijanje, bez ikakvoga suda kažnjavao smrću, kao svoje - političke i ideološke protivnike. posljeratni logor jasenovac radio je punim kapacitetom od svibnja do kraja 1945. godine, pa čitave 1946. i 1947. te sve do proljeća 1948. godine. Vjerojatno bi radio i duže, da se zemlja i njezino komunističko rukovodstvo nije našlo pred novim izazovom - Informbiroom, kada je - prema iskazu druga Jože Manolića pred svjedocima - proradio novi Titov kazamat, zvan Goli otok.

Srpska laž uklesana
na kamenoj ploči u Izraelu

Predsjedniče Mesiću – u ime svih poratnih Hrvata koje ste neki dan u Jasenovcu duboko uvrijedili kao 'gadove', ponovo tražimo od Vas da se konačno točno informirate i počnete koristiti podacima dobivenim najnovijim istraživanjima o Jasenovcu te da na temelju njih osobno pokrenete sljedeće inicijative:

a) da se laž, uklesana na kamenoj ploči u izraelskom 'Muzeju holokausta' – srpska laž o 700.000 ustaških žrtava iz logora jasenovac – konačno ispravi. To je izmišljeni podatak, kojega svakoga dana čitaju posjetitelji tog Muzeja i političari iz cijeloga svijeta; to je bezočan lažni podatak o Hrvatima iz XX stoljeća, koji se na taj način širi svijetom i postaje 'istinom'. Zbog te laži i Vi sami postajete – predsjednikom 'ustaške' Hrvatske, a mislimo da to ni današnja Republika Hrvatska, a niti Vi kao trenutni njezin predsjednik – sebi niti može, a niti smije dopustiti;

b) ako je potrebno, da Republika Hrvatska pokloni izraelskom muzeju novu kamenu spomen- ploču o jasenovcu, sa točnim uklesanim podatkom o pravom broju židovskih žrtava iz jasenovca, do kojega su svojim nepotpunim istraživanjima došli - sami izraelski znanstvenici;

c) da pokrenete osnivanje grupe povjesničara i istraživača, koja će istražiti partizanske zločine, počinjene u Jasenovcu nakon 08. svibnja 1945. (o onima ustaškim, prije tog datuma, odavno se sve zna) te podizanje jednako dostojnog spomenika i hrvatskim žrtvama u Jasenovcu, koje su u poratnom razdoblju, sve do proljeća 1948. ondje stradavale od zločinačke partizanske ruke;

d) da, u skladu sa Rezolucijom Vijeća Europe, konačno predložite pokretanje sudskih procesa protiv konkretnih partizanskih zločinaca radi počinjenih poratnih zločina nad hrvatskim narodom. Ima ih još dosta živih, a protiv nekih su odavno podnijete i prijave Državnom odvjetništvu (npr. one iz 1997. i 1998. godine za druga Radu Bulata, one iz 1998., 2001. i 2005 za Vašeg susjeda, druga Stjepana Hršaka, Tuškanac 61). Međutim, Državno odvjetništvo - protivno hrvatskim zakonima i svojim zadaćama za koje ih ovaj narod plaća - već čitav niz godina sve ove prijave skriva, prikriva i 'gura pod tepih'. Mađarska, Slovačka, Češka, Poljska, Gruzija, Ukrajina, itd. to su već učinile, a ujedno i rehabilitirale svoje nevine žrtve, pale ili nastradale u krvavim akcijama svojih komunističkih totalitarizama; kod nas se isto mora dogoditi sa žrtvama Titovog totalitarizma;

e) da zatražite konačnu, povijesnu i istinitu ocjenu lika i djela druga Josipa Broza Tita onako, kako je on to i zaslužio: do 08. svibnja 1945. kao borac protiv nacizma i fašizma, a nakon 08. svibnja 1945. kao zločinački komunistički diktator tipa Staljina i Ceauseskua i poklonik Hitlerovih metoda obračuna, usmjeren na krvoločnu osvetu prema svima koji u komunističkoj Jugoslaviji nisu dijelili njegovo mišljenje i političko uvjerenje, a posebno usredotočen na osvetu prema hrvatskom narodu u njegovoj tamnici naroda, zvanoj Jugoslavijom.

Vaša je podjela žrtava neljudska

Predsjedniče Mesiću, za uvredu izrečenu neki dan u Jasenovcu golemoj većini hrvatskog naroda rođenoj iza Drugog svjetskog rata možete se iskupiti jedino pokretanjem gore navedenih inicijativa. Jer, ti 'gadovi', kako ste ih nazvali, žele jedino – povijesnu istinu o Jasenovcu, o tome mjestu užasa i zla, krvi i muke, ali kako onu do 1945., tako i onu do 1948. godine. Vaše uporno odbijanje da se založite za cjelovitu istinu o Jasenovcu, Vaša uporna podjela žrtava na 'jasenovačke ustaške žrtve' i one bleiburške stradalnike, koji su 'zaslužili da budu žrtve' protuustavna je i protupravna, neljudska, nepravična, nedemokratska i totalitaristička, a takav stav upravo Vas samoga svrstava među one gadove koje ste spomenuli, u one koji se pune istine o Jasenovcu - i boje, i skrivaju je, i strahuju od nje.
Moja Republika Hrvatska i moj hrvatski narod ne zaslužuju da ih igdje i u bilo čemu zastupa čovjek, za kojega bi se moglo makar i pomisliti da ima takve stavove, da je baš takav 'gad'. Stoga očekujemo od Vas da ispravite onaj jezivi dojam i tešku uvredu koju ste neki dan svojim govorom u Jasenovcu uputili najvećem dijelu hrvatske javnosti, i to pokretanjem gore spomenutih inicijativa; njima ćete i našu današnju Republiku Hrvatsku svrstati među zemlje u kojima žive pristojni, civilizirani ljudi, a ne – gadovi.

Do kada mržnja ? Do kada gorčina ? Gdje je početak i kraj spirale osvete, da posudim termin Tihomira Dujmovića. Dali je početak možda 1918 g. i ta spirala je hranjena do 1941 g. 1945 g. ..46 - ..48. Šta se nastavilo dešavati do 1990 g. (Žalosna je epizoda hrvatskog odgovora za vrijeme NDH, čija se zločinačka politika koristi proiv demokratske Hrvatske, ili ipak, zapitajmo se: kako i na koji način je istražen taj dio Hrvatske povijesti). Očito u našem Hrvatskom biću nije bilo tako sustavnog negativnog pamćenja da bi se odgovorilo na isti način, na sve ono što se dešavalo od 1918 do 1995 g. I bolje da je tako. Osobno sam ponosan zbog toga, na stranu sve ono što se dešavalo na osobnoj razini, i to je za svaku osudu i mi, ako se zovemo kršćani-katolici moramo osjetiti osobnu bol nad nevino prolivenom krvlju [Ovaj stav najbolje opisuje prva stavka teksta u nastavku]. Ostaje činjenica da 1991 nije bilo sustavnog progona i potčinjavanja kao što je to bilo u proteklih 70-ak godina.
Kako su to shvatili Fumići, Mesići i ostali. Sotona očito želi da se odgovori na njegov način i tu treba biti ustrajan, praštanje i žrtva naše su oružje i nervoza sa kojom sotona sve žešće napada pokazuje da je prekid spirale mržnje 1991. g. bila ispravna opcija, a zmija na umoru je najljuća.

Tekst u nastavku je preuzet sa Don Bloga, vjerujem da autor neće imati ništa protiv, ujedno mu zahvaljujem na inspiraciji za uvodni pasus, a svi komentari i eventualni ispravci su dobro došli. Hvala !

...
Zanimljiv je komentar pod naslovom SPIRALA OSVETE napisao o tome Tihomir Dujmović u VL-u, ističući na početku da normalan čovjek sa zdravstvenom potvrdom da nije umno poremećen uz pojam logora Jasenovca može osjećati samo duboko poštovanje prema žrtvi i prezir prema krvniku! Naime, što se može misliti o logoru u kojem je zločinački mozak čekićem, batom, plinom i ne znam kako sve ubijao ljude osim poštovanja i pijeteta prema žrtvama i neprekinute osude zločinca?

"No, kad se spomene jedan drugi zločin koji niti je istražen, niti je priznat, niti se radi na tome da se dozna istina, niti je na vidiku kakva pravna istina, a riječ je o Bleiburgu, počinje zavjera šutnje! Neki je dan Slavko Goldstein rekao da je mimo pameti tvrditi da Tito nije znao za Bleiburg...

No, teza kojom predsjednik Mesić strasno barata, a čini se da Goldstein s njom ozbiljno koketira, jest teza da nitko tko je poginuo u Jasenovcu nije učinio ništa nažao nekome tko je stradao na Bleiburgu, ali da ne vrijedi obratno! Dakle, Bleiburg je uvjetovan Jasenovcem, o čemu otvoreno zbori Mesić, a akademski uvijeno progovara Goldstein.

Nije li to potraga za alibijem? Ako prigrlimo tezu da je Bleiburg uvjetovan Jasenovcem i ako sa stanovitim razumijevanjem moramo uzimati poratni bijes, povijesnu uvjetovanost, shvatiti, razumjeti, uživjeti se u mržnju, razumjeti da su neki izgubili živce, mi zapravo šetamo po minskom polju. Čak i ako misao završite tezom da se, bez obzira na sve, zločin ne može opravdati, ukupna je teza pedagoški opasna. Jer, ako treba honorirati bijes, osvetu i potrebu za odmazdom partizana za ustaška zlodjela, onda ništa neće moći zaustaviti tu teoriju kad uzmemo u obzir poslijeratne partizanske zločine.

Zašto se po toj logici ne bismo trebali obračunati sa zločincima koji su nakon rata ubijali nevine fratre, civile i sve kojima krivnja nije dokazana? Zašto bismo honorirali bijes i potrebu za odmazdom samo jednih? Ako pristajemo i zagovaramo tezu da je Bleiburg uvjetovan Jasenovcem, nesvjesno zagovaramo spiralu osvete. Kamo nas to vodi? U istrebljivanje!

Ako je Bleiburg logičan, shvatljiv odgovor na Jasenovac, ne bi li se moglo reći da su zločini u Oluji uvjetovani ranijim srpskim zločinima?... Objašnjavanje zločina pod egidom jedan je uvjetovan drugim čita se na terenu kao lozinka za nove zločine! Zašto antifašistička misao ne nalazi objašnjenje za, primjerice, zločine nakon Oluje, već traži sud za te zločine?... Zašto se uz tezu da je Jasenovac neoprostiv zločin ne prizna da je i Bleiburg barbarstvo i zločin? Zašto samo taj zločin nema kazne?"

Jasno je i posve normalno da se u povodu teških kleveta na račun Katoličke crkve i njezinog djelovanja kako u prošlosti tako i danas, koje su iznesene u službenim govorima na jasenovačkoj komemoraciji, konačno čuo i glas iz Crkve. Danas se priopćenjem, kako prenosi IKA, oglasio Tiskovni ured Hrvatske biskupske konferencije. Umjesto polemike s izrečenim optužbama u priopćenju se podsjeća na riječi kardinala Josipa Bozanića, izrečene na Bleiburgu 13. svibnja 2007. godine, kako "ljudi koji su pripadali komunističkomu režimu ili ostali zaslijepljeni njegovom propagandom, i koji ne žele biti oslobođeni istinom... prozivaju Katoličku Crkvu, njezine pastire i vjernike na sličan način na koji su to činili i u ono doba".

"Na svu sreću, kaže se nadalje u priopćenju, istinu o djelovanju Katoličke Crkve u Hrvatskoj u doba II. svjetskog rata više ne 'propisuju' državne vlasti i ideološke strukture, nego je ona predmet slobodnoga znanstvenog istraživanja. Stoga se svi dobronamjerni tražitelji istine o tome vremenu imaju mogućnost na relevantnim izvorima upoznati s istinom. A stav Katoličke Crkve u Hrvatskoj prema jasenovačkom logoru još u ratno vrijeme jasno i nedvosmisleno izrekao je blaženi kardinal Alojzije Stepinac kad je u veljači 1943. taj logor nazvao 'sramotnom ljagom', a ubojice u njemu 'najvećom nesrećom Hrvatske'.

Isti je stav, podsjeća se nadalje u priopćenju, ponovljen u više navrata pa tako i u Pismu HBK o pedesetoj obljetnici završetka II. svjetskog rata od 1. svibnja 1995. godine, koje se u našoj javnosti prešućuje. U njemu biskupi, između ostaloga, ističu: 'Pravo na život i dostojanstvo svake osobe pod Božjom je zaštitom. Stoga svakoj nevinoj žrtvi dugujemo jednako poštovanje. Tu ne može biti razlike ni rasne ni nacionalne, ni konfesionalne, ni stranačke. Temeljna jednakost u dostojanstvu svih ljudi proizlazi iz same naravi čovjeka, stvorena na sliku i priliku Božju. Pojedinačne i osobito masovne likvidacije, bez ikakva suda i dokaza krivnje, uvijek su i posvuda teški zločini pred Bogom i pred ljudima.

Stoga ćemo se kod svetoga oltara spomenuti žrtava hrvatskoga naroda i Katoličke Crkve. Spomenut ćemo se žrtava srpske nacionalnosti i Srpske pravoslavne Crkve u Hrvatskoj. Spomenut ćemo se žrtava: Židova, Roma i svih kod nas ubijenih u II. svjetskom ratu samo zato što su druge nacije, druge konfesionalne pripadnosti ili drugoga političkog uvjerenja'. Nakon svega spomenutoga postavlja se pitanje kome je u interesu da se i danas pojavljuju tvrdnje o Katoličkoj Crkvi kao posljednjem bastionu ustaškoga poretka?, navodi se u priopćenju Tiskovnog ureda HBK."

Nakon svega želim istaknuti kako je žalosno također što nitko u Jasenovcu nije poslušao riječi deklaracije mira koju je odaslao predstavnik Roma Stevo Đurđević:
"Poruka rođena iz agonije danas treba biti tračak svjetla humanijem svijetu u kojem prestanimo biti nacionalni, povijesni i osobni egocentrici". On smatra da "bol jasenovačkog cvijeta treba pretvoriti u razlog djelovanja, ne izazivati nove nepravde, uspostaviti vjeru u pobjedu čovječnosti unatoč povremenim uspjesima divljaštva".

Na kraju valja također izraziti opću žalost što i dalje živi kosturi ne daju mrtvim kostima da počivaju u miru ter stalno izazivaju nove razdore ne želeći da zacijele rane prošlosti i novi se naraštaji bez opterećenja okrenu prema budućnosti. Možda će se pozitivan pomak dogoditi tek kad neumitna smrt pozove k sebi one koji su je tako zdušno sijali oko sebe.

[ Nama ostaje zadaća suzbijanja mržnje širenjem ljubavi, promicanjem istine i poglavito praštanjem!
Drugog puta nema(mo)!! ]