borut

30.09.2006., subota

Heli

Heli je desetogodisnja kcerka moje kolegice. Dobro uci, prvakinja je u salonskim plesovima, pravilno pliva i lijepo crta! Za RASPRSENU IZLOZBU odabrala je ovu sliku!

- 22:11 - Komentari (1) - Isprintaj - #

29.09.2006., petak

Joni

Joni je klijent moje banke. Poslovanjem nije vezan za djelatnosti kojima se osbno bavim, ali ono viska novca kojeg ima obrce na burzi pa se cesto susrecemo pred ekranima koji pokazuju dnevna kretanja dionica! Jucer je dosao ravno meni s prijedlogom da odemo zajedno u ribolov podvodnom puskom. Nikad u zivotu nisam drzao podvodnu pusku u rukama, plivat znam, a zadnji put sam ronio kad jos nisam znao da su to bile kamenice za moju buducu suprugu. Ali nije me bilo tesko nagovorit, pogotovo jer sam postavio uvjet da se bez dva cipla ne vracam! I jutros sa izlaskom sunca Joni je dosao po mene. Krenuli smo prema pjescanim sprudovima ispred kibuca Maagan Mihael, nasli zgodno mjesto za parking i dokrajcili po bocu vode. Joni me je potpuno opremio, a majicu dugih rukava i tajic (zastita od ultra ljubicastih zraka) svak ima. Dok smo ulazili u more kod usca potoka Taninim sjetio sam se predavanja profesora Djudje iz osnovne skole o mjesanju slatke sa slanom vodom i vec znao da ce ulov biti bogat! Na zalost moj digitalac ne funkcionira pod vodom, a valjalo je puno toga zabiljezit. Vukuci svoj plovak slijedio sam Jonija koji je lagano napredovao nosen vjetrom s kopna. Nakon desetak minuta pjescano dno pretvorilo se u kameni prag izbrazdan kanalima, pukotinama i rupama. Dubina je bila jedva tri metra i Joni je provodio sve vise vremena na dnu obilazeci skrovite kutke kamenitog dna. Ja sam ga promatrao i nekoliko puta zaronio, tek da isprobam svoje sposobnosti. Pusku nisam skidao s plovka, jer jos nije bilo velikih riba. Sve neka sitnez koja bi se raspala da je pogodim strelicom. Pod nama ja opet bilo pjescano dno i nastavili smo jos dublje do slijedeceg braka. Pogledao sam prema obali i procjenio da smo vise od kilometar udaljeni. Dubina mora je bila sest metara. Reda radi sam zaronio i izvadio jednu skoljkicu za Vesnu (znam da ce je ona poklonit Luciji) a cinilo mi se da ce mi bubnjici u usima popucati. Uhvatio sam se plovka i poceo pravit krugove oko Jonija, koji je svako malo zaranjao i pratio brazde u tlu. Odjednom sam vidio kako je strelica iz njegove puske uletila pod stijenu i za cas je od tamo izvlacio cipla koji se je bespomocno prackao. Kada je izronio Joni je veselo i s ponosom pokazao ulov i nataknio ga na najlon koji je drzao u ruci i koji je bio povezan sa njegovim plovkom. Riba se je jos kratko batrgala i kako je Joni uranjao sve se vise po najlonu priblizavala plovku. Uskoro pridruzio se jos jedan cipal, pa nekoliko velikih spara i jos cipal! Kako smo se udaljavali od kopna tako se i konfiguracija dna mijenjala. Udubine i izbocine su postajale sve vece i povremeno sam potpuno gubio Jonija iz vida. Uvlacio se, koristeci baterijsku lampu, ispod stijena trazeci tamo grabljivce koji vrebaju u mraku. Nekoliko puta se vratio na povrsinu ljut jer mu je dobar komad izbjegao. Onda sam ja osjetio grc u noznom misicu i obavjestio Jonija da cu se vratit na kopno kako za jos pola sata ne bi morao brinuti o mojoj sigurnosti. Nasmijao se i rekao da cu imat problema, jer je vjetar s kopna pojacao, a i nastupala je oseka koja sve vuce na pucinu. Jos jedan razlog da se vratim rekoh i poceh sa "povlacenjem". Joni je nastavio lovit, jer je vidio dolje nekoliko vecih komada! Na srecu povratak mi nije predstavljao veci problem i grcevi se nisu ponovili, pa sam ubrzo poceo razabirati oblike na obali. Ubrzo sam bio iznad onog prvog kamenog praga gdje je dubina oko tri metra, pa sam se zaustavio i iskusao u pucanju podvodnom puskom. Nekoliko puta sam je napeo, naciljao na sitnu ribu i ... promasio. Bilo mi je dosta ribolova, pa sam pozurio do usca potoka, izasao na plazu i pozurio do automobila gdje sam pojeo moj sendvic, popio jos bocu vode, uzeo kameru i vratio se na plazu cekat Jonija. I nisam ga cekao sam, jer su i ovaj pticurak i ova starina znali da ce se Joni vratit kao u svim ribarskim pricama punih ruku!!!

- 19:59 - Komentari (2) - Isprintaj - #

28.09.2006., četvrtak

Aleks

Aleks je dugo radio s Vesnom u istoj firmi. Vrhunski strucnjak, elektroinzinjer, jedan od vodecih izraelskih projektanata vanjske rasvjete, umjetnik u struci! Ostavio je firmu i osamostalio se. Javio se u kolovozu da bi na odmor u Hrvatsku. Nekamo oko Dubrovnika i jos juznije. Dobio je najnuznije upute, otputovao sa suprugom Irenom i vec su se vratili vise nego li zadovoljni. Prijale su im uske kale, a dobro raspolozenje ih je drzalo svo vrijeme! Barem citatelj, dva ce lako prepoznati kojim stazama su se kretali, a umjetnik je uvjek umjetnik! Bravo Aleks! Hrvatska te ceka i do godine, ima tamo jos puno toga za vidit!

- 00:18 - Komentari (9) - Isprintaj - #

26.09.2006., utorak

"Presvijetli i rabin"

Nisam siguran jesu li, kako ih Malika prevodi s ivrita, "Strasni dani" najpogodnije vrijeme za ovaj post, ali neka svak prosudi sam, a do Jom Kipura je jos sedam dana, pa ima vremena i za citanje i za preispitivanje sebe samog, "za kajanje, za osvjestivanje od propusta i grijehova"! "Presvjetli i rabin" je naslov knjige koju nam je poslao Drako sa dopusta kojeg je proveo u Hrvatskoj! Pisac romana Miroslav Medjimorec pocinje (str.11.): "Najbrojnije su zrtve prvih ratnih godina u Zagrebu bili Zidovi. (...) Nista vise nije bilo kao prije (...) i zivoti tisuca Zidova pretvorili su se u prezivljavanja. Osjecali su da su u klopci iz koje nema izlaza. U slijedece dvije godine vecina ce ih nestati. Deportirat ce ih u blize i dalje logore, otkuda ce se jedni odmah prestati javljati, drugima ce se zamesti trag, treci ce jos neko vrijeme zivotariti i onda takodjer nestati." U ratnu atmosferu koja za Zidove kulminira dolaskom Himmlera u Zagreb (svibanj 1943.) i zahtjevom za konacnim rjesenjem zidovskog pitanja, Medjimorec vjesto uplice ljubavnu pricu mlade Rahele i Tomislava, te ulogu nadbiskupa Alojzija Stepinca u njihovom spasavanju i odlasku iz Zagreba u partizane. Upravo, Medjimorec je ovim radom htio doprinijeti osvijetljivanju istine o Stepincu a, kako sam kaze (str.7.), sluzio se je "stvarnim izjavama kardinala Stepinca, djelovima njegovih razgovora s kiparom Ivanom Mestrovicem, sjecanjima Dusana Zanka i knjigom nad knjigama, Biblijom. Sve ostalo je povijest i plod moje maste." Stivo koje se cita u jednom dahu!

- 18:41 - Komentari (7) - Isprintaj - #

25.09.2006., ponedjeljak

Antias

je ime kojim ovdje nazivaju ovu veliku ribu. Meni (strucnjaku samo kad ribu treba pojesti, a ne i prepoznati) se cini da se radi o gofu, plavoj ribi bijelog mesa! Nismo ga kupili, jer jos uvijek su nam draze komarce i arbuni, a i prevelik je, sta bi mi s njime, ali eto, tek da ga pokazemo, ipak se radi o kapitalcu u ribarnici Dzamal Abu Salamea. A sada se vec moze i nesto prezalogajit, jer mrak je davno pao, a time i zavrsio dnevni ramadanski post Muslimana koji je poceo jucer, a zavrsit ce 24. listopada, ali i danasnji post Gdalija kojega prakticiraju religiozni Zidovi (a u ponedjeljak 2. listopada, na Jom Kipur, gladovat ce vecina Zidova - o tome ocekujemo Malikin zapis).

- 20:40 - Komentari (4) - Isprintaj - #

24.09.2006., nedjelja

"Docek"

Nije to bio docek u europskom stilu. Bez okicene jelke i bez poklona okupilo se malo drustvo oko svecanog stola. Nije to bila ni molitvama ispunjena vecer, jer tesko da bi netko od prisutnih znao izgovoriti bilo koji blagoslov do kraja. Tek da se tradicija ne izgubi ... "Rasprostro se dan. Rasutih ociju i s nemirom medju ljudima hodam suncanom stazom, vjerujuci u nepoznato. Neizvjesnost saznanja za Sutra. Stotine pitanja imam na usnama pripremljenih za novi svijet." (Mila Vlasic-Gvozdic, "Ucinilo mi se da su zvijezde", KP "Abrasevic" - Mostar, 1969; str. 50.)

- 08:44 - Komentari (13) - Isprintaj - #

21.09.2006., četvrtak

Rosh hashana

Vec je na naslovnici Bloga.hr Serafina obznanila da se priblizava zidovska Nova Godina, pa evo jos detalj, dva (opsirnije kod Malike) i cestitke: - sutra ispracamo "Staru" 5766-tu godinu (Tav, Sin, Sameh, Vav) i na pocinak cemo otici sa "Novom" 5767-om godinom (Tav, Sin, Sameh, Zain); - "cekat" cemo u Haifi kod Danija i Tami uz uobicajena jela (eh, kad bi Iva mogla doci da utazi glad); - od brojnih cestitki koje sam dobio izdvajam ovu, dobijenu iz personalne sluzbe, - ali draza mi je ova, Vesnina, _______ koja porucuje VESELI PRAZNIK I SRETNA NOVA GODINA GODINA ZDRAVLJA, ZADOVOLJSTVA, USPJEHA GODINA MIRA, PRIJATELJSTVA I SPOKOJA VAMA I VASIM OBITELJIMA VESNA I BORUT

- 19:36 - Komentari (20) - Isprintaj - #

20.09.2006., srijeda

Razglednica

Dobio sam jos jednu razglednicu! Ovaj put iz Normandije, a poslala ju je autorica nekadasnjeg Jordan.bloga-a, koja je presla na Blogspot kao Pneumbrabox, ali se i tamo prestala javljati. Pise da je prezauzeta! Koji su je poslovi odveli do dalekog La Hague-a, tamo sasvim blizu Kanalskim otocima cija je sjeverna Alderney grupa jedva 8 morskih milja udaljena od rta Hague, a punih 49 milja od rta Portland Bill i maticnog britanskog kopna. Pregovarali su od 1970. do 1974. godine V. Britanija i Francuska o razgranicenju epikontinentskih pojasa u Kanalu, te nakon neuspjeha povjerili odluku ad hoc abitraznom sudu, koji se je sastao prvi put 18. rujnu 1975. u Hagu, presao zasjedati u Zenevi, a jednoglasno donesenu odluku od 30. lipnja 1977. urucio strankama u sporu 18. srpnja 1997. Je li misljenje francuske vlade da u podrucjima u kojima postoje posebne okolnosti ne treba primjeniti nacelo ekvidistancije, i, kako je Sud kasnije odlucio, da su Kanalski otoci "s krive strane crte sredine" u kanalu i "u cjelosti geografski odovojeni" od V. Britanije, onaj fini razlog koji ju je naveo na putovanje, necemo saznati dok nam ne odgovori na svom novom blogu kojega, naslucujem, ima namjeru pokrenut!

- 15:12 - Komentari (5) - Isprintaj - #

19.09.2006., utorak

Paintball

U protekla dva dana nisam spavao dovoljno i jedva cekam da se veceras rano ubacim u krevet i odmorim kako treba! "Ubilo" me druzenje s kolegama iz sluzbe, a povod - odlazak cetvorice iz nase sredine: IFAT u Glavnu Upravu______ ETI, u Nataniju OFER u Podrucnu Upravu___ VIKI u mirovinu Utrpalo nas u autobus i pravac pjescenjaci preko puta termoelektrane, gdje je nedavno osnovan centar za razonodu "Hej, Dan!". Podijelilo nas u dvije grupe i svaka na svoju stranu. Pod nadzorom voditelja pokusavali smo odrzavati ravnotezu sjedeci svi zajedno na objesenom balvanu (neuspjesno) Zatim smo trebali svi preskociti 7-8 metara pjescanog prostora uz pomoc objesenog konopa, ne dodirujuci pjesak (neuspjesno) Onda nas je podijelilo u dvije manje grupe koje su se natjecale u brzini sastavljanja puzzle-a (uspjesno) Na kraju su nas odjenuli u radne kombinezone (crvene i plave), nabacili nam pancirne kosulje (crvene i plave), nataknuli kacige (crne), uvalili puske u ruke, dali kratke upute i ubacili u ztvoreni prostor pun starih kontejnera. (snimljeno prije "akcije" u koju nije bilo moguce unijeti fotoaparate) Trcali smo k'o sumanuti i pucali jedni na druge .Ocekivao sam da kad upucam nekoga da ce mu se boja razliti po citavu tijelu i da ce on ravno u "bolnicu" na ciscenje! Ali nista od toga; gledao sam kako moji "zuti" meci lete pogadjaju i ... NISTA. Nema boje i pogodjeni trci dalje k'o da se nista nije dogodilo. Tu i tamo bi se cuo glas sa razglasa "plavi 24 u bolnicu, pogodjen si" i igra se nastavljala dok nismo potrosili svak svojih 50 metaka. Nisam shvatio nista, osim da sam mokar od znoja i da me je netko vukao za nos; od boje, od uzitka gledati kako po protivniku curi bilo kakva boja ... kao ovo npr. ...NISTA. Odista sam bio razocaran, ali vremena za zalopojke nije bilo. Nastavilo smo autobusom u Zihron Jaakov. Tamo nas je, a vec je debelo pao mrak, mjesni vodic vucarao ulicicama, zastajao pored svake druge kuce objasnjavajuci tko je u njima zivio i s kim su gazde varale njihove zene. Bilo je i nevjernih muskaraca, ali to je, valjda, manje prikladno za ogovaranja. Iz Zihron Jaakova smo se sjurili u Binjaminu u podrume mjesne vinarije, gdje nas je cekala obilata vecera. Noc je poodmakla, posteni narod vec je bio spreman poci na pocinak, a ja sam cekao jelo. Niti sam bio gladan (profitirala je Nadra, jer sam odrezak strpao u najlon i donio ga kuci) niti zedan, samo sam cekao da zavrse brojni govori, da se servira kafa i da jednostavno nestanem...... .... i tek se sada polako vracam!

- 15:31 - Komentari (4) - Isprintaj - #

16.09.2006., subota

Preplivavanje Kinereta

Jair je dosao po mene rano, jos po mraku. Nisam zaboravio fotografirat njegov dolazak, ali slike nema! Nije vazno zasto, ali slike nema (ma priznat cu: greskom sam izbrisao citavu karticu kada smo dosli do Tiberijade!), no vjerujte mi dosao je po dogovoru u 6,00 sati i brzo smo napredovali prema sjeveru. Sunce je vec odskocilo kada smo prolazili ulicama Tiberijade naziruci u daljini jezero. Hitali smo njegovom juznom obalom nadajuci se da necemo upasti u guzvu na startu. Nade nam se nisu ostvarile. Jedva smo nasli mjesto za parking, brzo se ubacili u kupace gacice i trk do blagajne. Dobili smo startne brojeve 19080 i 19081 (!!!), ugurali se u autobus koji nas je prebacio na start i pocelo je nase triipokilometarsko plivanje. Pravac su oznacaval tri oveca bjela broda, svaki na cetvrtini staze, koje smo trebali ostavljati s nase desne strane. Posljednjih 5-6 treninga sam vjezbao disanje s povremenim podizanjem glave u naprijed pa mi odrzavanje pravca nije predstavljalo problem, ali Jair je povremeno prelazio na prsni stil da bi se bolje orjentirao, pa sam tada mogao usporiti i odmoriti se bez zaustavljanja. Medjusobno se nismo mogli vidjeti na daljinu, jer je voda u jezeru zamucena od mulja do te mjere da sam jedva vidio svoje ruke ispod vode! Tako smo napredovali do treceg broda gdje je bila dogovorena kraca stanka radi dogovora kako zavrsiti plivanje, jer se tu nasoj "stazi" prikljucila i kraca staza od 1500 metara pa je guzva bila neopisiva. Ja sam odlucio plivati sasvim desno i izbjeci sve plivace koje mi je trebalo prestici, a dogovorili smo i da plivamo punom snagom. Pokazalo se da sam dobro napravio, jer sam dosao nekoliko minuta ispred Jaira koji se je usput sudarao s ne malim brojem plivaca. Na cilju su nam podijelili medalje za sudjelovanje, jos nekakve poklone i, avaj, kesice cokolina koje sam onako zedan ispijao u jednom dugackom gutljaju (jedina danasnja nepravilna odluka, jer sam dosavsi kuci previse vremena proveo u WC-eu). Tu smo se nasli sa Talom kojega poznajemo s bazena, a on je "proletio" jezerom koristeci peraje za sat i devet minuta. Nama je, pak, trebalo oko sat i po. Nasli smo "zrtvu" da nas fotografira, a onda sam jos htio zabiljezit kako ce Jair izaci na cestu, jer su mu zatvorili pristup cesti! Sve drugo, i o jezeru i o plazi, mozete pronaci na postu od prosle, ili pretprosle godine! Nista se ne mijenja, samo su guzve sve vece i vece!

- 15:13 - Komentari (11) - Isprintaj - #

Svakodnevni posjetitelj

Poceo sam pisati post i u naslov upisao rijec GOST, te brzo ispravio, jer on dolazi redovito svako jutro, kao na svoje, malo zacvrkuce, pokupi slatkih sokova sa cvijeca i s posljednim cvrkutom, kao pozdravom, odleprsa! Za poziranje on nikad nema vremena! Kao da mu se uvijek nekamo zuri i dok ja pripremim kameru on vec ode. Sta uhvatis, uhvatis! Ali danas je bio posebna raspolozenja i namjestio se na posebnu mjestu pun strpljenja!

- 00:30 - Komentari (12) - Isprintaj - #

14.09.2006., četvrtak

Lucija na Olibu _____

Lucija se vratila s dopusta i donijela puno fotografija. Ali Lucija vise nije mala djevojcica, porasla je i, iako za nju jos uvijek drugi fotografiraju, ona danas drugacije promatra prostor kojim se krece i evo sta smo dobili s njenog rujanskog boravka na Olibu: 1. Naselje i njegova zala kojima se kretala 2. Unutrasnjost kuce u kojoj je boravila 3. Aktivnosti na plazi 4. Umor 5. Veselje ___

- 19:33 - Komentari (10) - Isprintaj - #

13.09.2006., srijeda

Globalno zagrijavanje

Od kada je Ella provalila u moj E-mail svasta se izdogadjalo s mojim internetskim vezama. Nekoliko dana se veza prekidala svakih nekoliko minuta i trebalo je puno strpljenja za bilo sta napraviti. Temperatura je rasla sve dok citav sistem moga provajdera nije "crknio", pa je na svaki telefonski poziv za tehnicku pomoc odgovarao mehanicki glas sa nekakvom isprikom. Kada je konacno kvar otklonjen i ja dosao do tehnicara, ovaj me je vozao sat vremena dok nesto nismo napravili, a ja uspio uci u Internet. Jos je tip rekao da ako opet ne bude sve funkcioniraklo valja pozvati tvrtku koja nam pruza kablovske usluge. I onda je, danas pred vecer, Vesna pocela slati neke fotografije znancima, sve dok nisam cuo glasove njezina negodovanja, a odmah zatim razgovor sa Kim iz te kablovske firme. Pocela je Vesna izvoditi svakakve bravure u "Start - Run" po uputama koje je dobijala od Kim, pa onda traziti nesto po zicama ispod stola. Za tren i ja sam bio pod stolom sa ne preglasnim, ali ne ni sasvim pristojnim recenicama i temperatura je rasla sve dok Vesna nije napustila teren (i eno je vec slatko spava), a ja ostao sam sa Kim i njenim laganim ruskim naglaskom. Rekla je, konacno, da je sve u najboljem redu sta se tice modema i kablovskih spojeva i da ako se izbacivanje iz sistema nastavi treba zvati provajdera. Laaaaaaaagano sam spustio telefonsku slusalicu da joj ne bih nista odgovorio i, onako sav znojan, vise od ljutnje nego li od teska rada, odoh potraziti dokaz opceg zatopljenja, kojeg mi je bas ovih dana poslao Josi!

- 21:29 - Komentari (7) - Isprintaj - #

Moral, nemoral ili nesto izmedju

Kako drukcije nazvati situaciju u koje se doveo Predsjednik Drzave Izrael Mose Kacav protiv kojeg istrazni organi vec nekoliko mjeseci provode istragu zbog seksualnog zlostavljanja njegove bivse tajnice "A". Svo to vrijeme Predsjednik Kacav uredno obavlja duznost; npr. prima vjerodostojnice novoimenovanih veleposlanika! Ali!!! Ali ovih dana bi trebao primiti zakletvu novoimenovane predsjednice Vrhovnog suda gdje Dorit Bejnis, pa se njemu, Predsjedniku Drzave osumnjicenom za nedopustene radnje protiv osobe zenskog spola, cini da ne bi dolicilo da jedna zena (i to ne obicna zena, nego zena koja ce, najvjerojatnije, u posljednjoj instanci odlucivati o njegovoj sudbini) prisegne bas pred njim. I nije on odlucio odstupiti od duznosti koja mu, usput receno, pruza i brojne privilegije i zastite, nego on predlaze da toga dana ili, jos bolje, sat-dva toga dana ne bude Predsjednik Drzave! Dakle, da PRIVREMENO, dok gdja Bejnis polaze zakletvu, njemu funkcija miruje! Propisi takvu mogucnost dozvoljavaju, jer i Predsjednik Drzave moze biti bolestan ili odsutan iz drzave, ali to ovdje nije slucaj! Cini se da bi osumnjicenome Predsjedniku Drzave Izrael odgovaralo i da Kneset (Izraelski Parlament) izglasa zakon po kojem bi za tih sat-dva njega, Predsjednika Drzave Izrael zamjenjivala predsjednica Kneseta Dalja Icik, pa bi onda ona, u tom svome kratkome mandatu, primila zkletvu gdje Bejnis. Gospodja Bejnis bi zatim pocela obavljati svoju duznost predsjednice Vrhovnog suda Izraela s velikom vjerojatnoscu da ce u posljednjoj instanci odlucivati o sudbini osumnjicenog Predsjednika Drzave. Predsjednica Kneseta ce se vratiti na njezinu duznost sa kratkotrajnog izleta na najvisu funkciju u drzavi, a i osumnjiceni Predsjednik Drzave ce, okruzen vrhunskim odvjetnicima, nastavit uzivat privilegije na koje je navikao u proteklim godinama sve do, najvjerojatnije, zavrsetka kadencije na koju je izabran, jer pravda iako izgleda dostizna, put do nje je dugacak. Odluku osumnjicenoga Predsjednika Drzave Izrael nije promijenila niti izjava sadasnjeg predsjednika Vrhovnog suda Baraka, koji tvrdi da se nacela krivicnog zakona protezu i na njega, Predsjednika Dzave u istoj mjeri kao i na obicnog radnika, cistaca ulice npr, te da se ni jedan ni drugi ne smatraju krivim dok im se krivnja ne dokaze. Dakle sudac Barak, koji nakon 11 godina predsjedavanja Vrhovnim sudom odlazi u mirovinu, inzistira na tome da Predsjednik Drzave bez izbjegavanja obavlja sve poslove koji su u njegovoj nadleznosti dok mu se ne dokaze krivnja, jer bi u slicnoj situaciji cistac ulice nastavio cistiti citavu ulicu, a ne samo jedan njezin dio! Sta je, gdje je tu moral? Zar i o tome da odluci Vrhovni sud?

- 12:42 - Komentari (9) - Isprintaj - #

11.09.2006., ponedjeljak

Sunce

Izaslo je iza zgrada na istoku, svijetlilo nam cijelog dana, neuhvatljivo oku kamere, i zaslo! Jucer u Eliju!

- 21:01 - Komentari (10) - Isprintaj - #

Sunce

Izaslo je iza zgrada na istoku, svijetlilo nam cijelog dana, neuhvatljivo oku kamere, i zaslo! Jucer u Eliju!

- 21:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

10.09.2006., nedjelja

Paun

Izasao je iz grma, stupio na asfalt i pogledao lijevo (a valjda i desno), brzo pretrcao (jer tako treba preko ceste) ... ... i evo ga vec na drugoj strani! Danas u Eliju!

- 21:06 - Komentari (9) - Isprintaj - #

09.09.2006., subota

Gradele

Naslov ovog posta trebao je biti otprilike: "BLAGOSLOVLJEN TKO IZMISLI ELEKTRICNE GRADELE" (cinilo mi se zgodno da uletis u kucu, pritisnes dugme, stavis ribu i prije nego postavis stol - riba gotova), no kada sam nakon ukusna obroka, pola case crnoga i zasluzenoga odmora, trebao oprati ne samo nasa dva tanjura, nego i gradele (ma zamisli prati gradele), htio sam odustati i od posta, ali kako sam sa ceznjom otisao na Google, evo malo nostalgije!

- 19:44 - Komentari (6) - Isprintaj - #

08.09.2006., petak

Ribe

Jutros smo bili u Haifi! Nista posebno, posjet Eduardu specijalisti za tibetansku medicinu, koji, medju inima, brine o Vesninom zdravlju! Nalozio je svaki dan o rucku - RIBA. Zato smo se na povratku "starom cestom" zaustavili u arapskom selu Furidis kod starog znanca (i ovdje) i razgledali izlozenu robu! Dakako da je paznju privukla kirnja od 4-5 kg (ovdje je zovu bijeli lokus), o kojoj valja procitat zapis podvodnog ribolovca ali smo se ipak odlucili za dva mala cipla i tri komarcice. Nama dovoljno!

- 20:32 - Komentari (12) - Isprintaj - #

07.09.2006., četvrtak

Pergola_______________

Pod nasom pergolom jutros se je dogodio vazan susret. Vrijedna pcela je poranila kako bi u svoju kosnicu donijela sta vise dragocijenog tereta. I nogice su joj bile otezale od nakupljena crevenoga peluda s pelargonijinih i bugenvilijinih cvijetova, pa se je na jednom od njih, samo za tren, stala odmoriti opustivsi krilca. Pohitao sam po digitalac i nevjesto okinio; moja prva pcela!!!

- 19:40 - Komentari (10) - Isprintaj - #

05.09.2006., utorak

Iznenadjene 2 (ali veliko)

me je docekalo u mome E-mail boksu NOTEPAD: "Zdravo Baruhe! samo da znas da sam uspela da ti udjem u E-mail. Ja sam haker ali nemam nikakve lose namere. nisam ti nista promenila i necu vise da ti udjem. ali samo da znas da te uvek neko gleda! cao! ELLA" Kakve god bile tvoje namjere, Ella, to sta radis nije zakonito i cuvaj se da te netko ne prijavi, jer nema hakera kojega je nemoguce otkriti! A za saznanje da me uvijek netko gleda, nije bilo potrebe da se toliko trudis! Ja to dobro znam i nemam nista sta bih trebao kriti! Dobro dosla, Ella!

- 20:24 - Komentari (27) - Isprintaj - #

04.09.2006., ponedjeljak

Iznenadjenje

Pojavio se je neocekivano iza valobrana na kojemu su se ribarski stapovi poceli nervozno premjestat, skrenuo ostro prema obali privlaceci paznju kupaca brzim priblizavanjem, promijenio kurs pokazujuci svu eleganciju profila, zabordizao i otisao brzo kako je i dosao da ne bi kojim slucajem zasmetao suncu dodirnuti horizont na njegovu putu u noc!

- 20:30 - Komentari (11) - Isprintaj - #

03.09.2006., nedjelja

POJEFTINIO BENZIN (u Izraelu) Nakon sto je u osam prvih mjeseci gorivo poskupilo za ukupno 18%, u noci od cetvrtka na petak, tocno u 24,00 sata cijene su srezane za 8,5%. Krenuli smo na najblizu crpku i napunili spremnik do vrha. I odista, na racunu kojeg sam dobio cijena za 1 litar = 5.82 NIS* sto je u odnosu na 6.36 NIS tocan izracun! Fotografija NEMA, iako sam zamolio Vesnu da ovjekovjeci to "povjesno" tankanje! Cini mi se da je bila nesto ljuta. Nije prihvacala moje razloge za svadju s tipom koji me je htio prijeci u redu za tocenje. *1 NIS = 1,31 Kuna

- 15:56 - Komentari (12) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje.