borut
16.09.2006., subota
Preplivavanje Kinereta
Jair je dosao po mene rano, jos po mraku. Nisam zaboravio fotografirat njegov dolazak, ali slike nema! Nije vazno zasto, ali slike nema (ma priznat cu: greskom sam izbrisao citavu karticu kada smo dosli do Tiberijade!), no vjerujte mi dosao je po dogovoru u 6,00 sati i brzo smo napredovali prema sjeveru. Sunce je vec odskocilo kada smo prolazili ulicama Tiberijade naziruci u daljini jezero. Hitali smo njegovom juznom obalom nadajuci se da necemo upasti u guzvu na startu.  Nade nam se nisu ostvarile. Jedva smo nasli mjesto za parking, brzo se ubacili u kupace gacice i trk do blagajne. Dobili smo startne brojeve 19080 i 19081 (!!!), ugurali se u autobus koji nas je prebacio na start i pocelo je nase triipokilometarsko plivanje. Pravac su oznacaval tri oveca bjela broda, svaki na cetvrtini staze, koje smo trebali ostavljati s nase desne strane. Posljednjih 5-6 treninga sam vjezbao disanje s povremenim podizanjem glave u naprijed pa mi odrzavanje pravca nije predstavljalo problem, ali Jair je povremeno prelazio na prsni stil da bi se bolje orjentirao, pa sam tada mogao usporiti i odmoriti se bez zaustavljanja. Medjusobno se nismo mogli vidjeti na daljinu, jer je voda u jezeru zamucena od mulja do te mjere da sam jedva vidio svoje ruke ispod vode! Tako smo napredovali do treceg broda gdje je bila dogovorena kraca stanka radi dogovora kako zavrsiti plivanje, jer se tu nasoj "stazi" prikljucila i kraca staza od 1500 metara pa je guzva bila neopisiva. Ja sam odlucio plivati sasvim desno i izbjeci sve plivace koje mi je trebalo prestici, a dogovorili smo i da plivamo punom snagom. Pokazalo se da sam dobro napravio, jer sam dosao nekoliko minuta ispred Jaira koji se je usput sudarao s ne malim brojem plivaca. Na cilju su nam podijelili medalje za sudjelovanje, jos nekakve poklone i, avaj, kesice cokolina koje sam onako zedan ispijao u jednom dugackom gutljaju (jedina danasnja nepravilna odluka, jer sam dosavsi kuci previse vremena proveo u WC-eu). Tu smo se nasli sa Talom kojega poznajemo s bazena, a on je "proletio" jezerom koristeci peraje za sat i devet minuta. Nama je, pak, trebalo oko sat i po. Nasli smo "zrtvu" da nas fotografira,  a onda sam jos htio zabiljezit kako ce Jair izaci na cestu, jer su mu zatvorili pristup cesti!  Sve drugo, i o jezeru i o plazi, mozete pronaci na postu od prosle, ili pretprosle godine! Nista se ne mijenja, samo su guzve sve vece i vece! |
