Nakon dana provedenih s najdrazima u Hrvatskoj i Sloveniji (ono kroz Italiju je bilo samo protrcavanja) valjalo je prizemljiti i evo za Izrael primjerena nacina. Naime, upravo s radija javljaju da je cestovni promet na pravcu br. 65. vec dva sata zakrcen na citavoj dionici od Um el Fahema do Cezarea, a zbog toga i silazak s Autoputa (tzv. "Kvis 6"). Tisuce i tisuce vozaca sjede u neplaniranom zastoju, a razlog je dojava da je palestinski terorist samoubojica iz Jenina uspio preci zastitnu ogradu
s namjerom izvrsiti teroristicku akciju u jednom od vecih izraelskih gradova. Sada se pregledavaju svi automobili u nadi da ce terorist biti uhvacen prije nego li uspije u nakani!
Ciji san vrijedi vise, pitam se prolazeci pored milanskog Teatro alla Scala? Tamo je umornom starcicu glava klonula dok se je odmarao u prozoru obliznje poslovnice Citibank, pred kojom je parkirana bjesna "alfa",
a ja se sjetih ovoga kojega je, dan ranije, jutarnja toplina omamila u parku ispred HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci! (mozda i on sniva neku banku ili limuzinu?)
u meni budi sjecanja na rano djetinjstvo i kaice izvucene na Pliscevcu sto cekaju proljetno struganje boje, katraniranje ostecenja, bojanje i konacno porinuce za novu sezonu. U poplavi suvremenih brodica od plastike razveselio sam se Aldovom brodu, a jos vise kad sam u njegovom susjedstvu otkrio pravo malo brodogradiliste,
Noc je pocela igrom sunca koju si jedino s prijevoja Stupica mozete docarati pozarom koji se nama ukazao, a jutro je opet s bocom! Ovaj put to je uz dorucak kod A. i D, gdje se degustira Kakaridjijev prosek, napravljen od paviska s njegove odrine u makarskoj Kalalargi,
nakon cega slijedi setnja osuncanom rivom i susreti s prijateljima sto se jedan po jedan pridruzuju fotografiranju uz skulpturu koju je Vice opisao kao SPOMENIK TURISTU!
Odosmo, jer su vec poceli u kadar ulaziti i slucajni nepoznati prolaznici,
Retrospektiva je po Klaicu obaziranje na proslost, a ja bih danas, sutra trebao pregledati sve fotografije napravljene za naseg boravka u Hrvatskoj, prisjetiti se dogadjaja koji bi se zbog brzine u izmjenjivanju mogli zagubiti u mracnim kutcima pamcenja i pripremiti po koji post. Kronologiju zbivanja cu zanemariti i nabacivati teme kako mi koja naleti na ekran racunara sa brojnih kartica i CD-eova na koje sam pohranjivao materijala. Kao i obicno u nasoj prvoj mladosti sve je pocelo jednom neduznom bocom!
Ovu do duse nismo, kao sto bi bilo prije "x" godina, ispraznili, jer ju je valjalo donijeti u Izrael i ovdje se praviti vazan pred domorocima, ali pica nije nedostajalo. Vedra raspolozenja otisli smo na probe jednog zagrebackog pjevackog zbora i dosli na sam zavrsetak!
Maestro je otisao, s njim vecina pjevaca, a oko glasovira na kojeg su iz tajnih pretinaca izvadene boce i ostali potrebni pribor, okupila se klapa koju je moj dolazak inspirirao na, sta drugo nego, "Lipo moje makarsko more"!
No, ni u drustvenim prostorijama nije bilo moguce ostati do poznih sati, pa smo presli u gostionicu preko ulice. Tamo su devet pjevaca pjevali za dusu. Iz duse. Mene su posjeli izmedju dva soprana koji su zvonkoscu, cistocom, cvrstinom i visinom ne jednom izmamili moju suzu. Repertoar dalmatinskih elegija neiscrpan, a sjecanja naviru uz svaki ton. Tenori ih podrzavaju, ponekad i nadvisujuci. Baritoni kao da pjesmi dodaju boju, upotpunjavaju ugodjaj i bude neka druga cula. Basovi prave red u tom naoko metezu i sve dobije oblik male simfonije koju i pipnicarka strpljivo podnosi, iako joj je radno vrijeme davno proslo. Scena se prenosi na ulicu.
Trazi se mjesto na plocniku, tamo gdje nema prozora, jer nije svak za pjesmu u ovu uru. Pa na parkiralistu, ali nikome se ne ide kuci. Hladno je vec i pada prijedlog da se Vesni otpjeva serenada. Valjda jos nije legla, ima s kime tamo razgovarati. Eto nas pred vratima, pa unutra s "Dobro jutro uzorita"!
Casa vina, jos pjesma, dvije ispod glasa i do vidjenja i do slusanja! Hvala vam prijatelji!
Vesnin tempo je neizdrživ! I kad se dočepam nekakvoga računara nemam snage za napravit post. Ne sijećam se ni gdje ni sa kime smo sve bili, a snage su na kraju. Trenutno smo u Rijeci; čini mi se! Treba se dočepati mirne sobice našega stančića, posložiti fotografije koje smo nasnimili i srediti utiske.
Peškafonda je pročitala jučerašnji post, očito!!! Usao sam u njezine stambene prostore koji su bili ispunjeni mirisom liganja sa gradela i drugih delikatesa, kojima se je bavio Ocean. No, prije nego li mi je dozvolila i pogledati na jelo, upalila je računar. Morao sam sjesti i napraviti novi post!
Ma neće ona mene udaljit od vatre! Samo fotografija ...i odoh ja s Oceanom, kojega već toliko dugo čekah upoznati!
Nekoč ste još mogli, putujući svijetom, doći nekome u goste sjesti za domaćinov računar i napisati post za vaš blog, jer uvijek je bilo i ima ljudi koji žele znati gdje ste i šta radite. Danas je to malo drukčije, barem meni koji trenutno izbivam od kuće, jer svi kod kojih dolazim se služe laptopovima i u stalnoj su jurnjavi. Teško ih je izmoliti za minut dva internetske uporabe. Kao posljedica toga ni moj blog se ne obnavlja!
Ali kad dodjete kod Kreše Žanetića, koji fotografira za 24 sata on će naći vremena ne samo za razgovor s vama i za ustupiti vam tipkovnicu da napravite šta vam srcu drago, nego ce se rado s vama i slikati. Samo, propnite se na prste da mu ne ostanete do brade!
Jaki, slah li! Ani lo jahol lavo lishot hajom, ki Vesna ve ani nimcaim be hul! Shija naima, tuhal kol haugiot ve tismor li kafe le jom sisi 27. be september! Das le banot ve le kol hahevrei!
Darius mi je "skinio" slike koje sam umetnio u komentar, a usput trazi da mu otkrijem kako mi to uopce uspjeva (ma jesam li dobro procitao - Darius se: 1. obratio izravno meni; 2. trazi da ja njemu nesto objasnim).
"Borut, molio bih te da mi se obavezno javis na mail markus.dario@gmail.com i napises kako si uspio ubaciti slike u komentar. Napisi mi tocno kako je izgledao sadrzaj tvog komentara. To je bug koji ne mozemo simulirati, a zlorabljuje se. Tnx (Darius 11.10.2006. 17:41)"
Da bi post "Tehnicar" bio potpun evo dviju fotografija koje su do Darijusove intervencije bile u komentarima na post!
Nir je tehnicar ovdasnje kablovske televizije "HOT"! Stigao je danas sat nakon dogovorenog vremena. Dva sata je ceprkao po svemu i svacemu, promijenio nekoliko prikljucnih kablova i uticnicu
Onda je pozvao centralu i tamo su mu rekli isto sta su rekli i prekjucer Vesni: "Trebas zamijeniti mamir" (mamir je neka kutija izmedju zida i televizora, pretvarac valjda, ili modem). Nir se je nevoljko spustio do parkiralista i iz automobila donio novi mamir. Spojio ga je, stavio karticu i ... nista! Opet se je spustio do automobila i donio novi mamir. Nevjerovatno, ali to je ponovio i treci i cetvrti put! Sad je otisao opet do automobila i ne vraca se. Citav post sam napisao, njega jos nema, a kuca izgleda ovako!
... zar nije malo rano da se odrices ljepote i ovakve primjerke saljes na jug?!"
mislio sam si dok sam pred neko jutro prolazio pored obliznjih ribnjaka. Dio jata se jos budio, protezao
i/ili sredjivao perje,
dok se je ipak (cini mi se) vecina pridruzila drugim vrstama u traganju za jutarnjim obrokom.
U blizini su bili i galebovi koji se ne osvrcu na klimatske prilike. Gdje ima jela, tu su! No, danas su i oni nesto mamurni, ili ce odista krenuti nevrijeme pa se drze kraja?!
Eto koja su me razmisljanja morila dok je kicos okretao rep objektivu, ne otkrivsi mi kakvo vrijeme predosjeca i zasto je poranio u ove krajeve!
G. je proveo tri godisnja doba u Albaniji, a njegova kamera je s hotelskog prozora u Dracu biljezila (memorijska kartica je tek sada "probijena" i to je razlog kasnjenu posta):
Vesna je zurila, jer, kaze, na ovakve dogadjaje mora se doci tocno. I upravo u 19,00 sati, kako je pisalo u pozivnici, bila je pred ulazom!
S druge strane ulaza vec su bila stigla dva para i, dakako, posluga. Posluga se pobrinula poslagati case na baru da dobiju magnetsku privlacnu snagu!
Vec prvi koktel ju je gotovo oborio s nogu, pa je alkoholne sastojke valjalo brzo razblaziti laganim raznjicima od piletine i suhim sljivama oblozenim fino sjecenom guscetinom, koje su na pladnjevima posluzitelji nudili pristizucim gostima, dok se je za dobar kozji cevap valjalo potrudit do posebnog pulta. Mljaccc!
I tako je to trajalo sat, mozda sat i po, uzvanici su stizali u parovima jedan za drugim, sve dok se nisu pojavile zvijezde veceri Max i Mara, "krivci" naseg okupljanja!
Prilaz baldekinu im je bio dobro oznacen, pa se nikako nisu mogli zabuniti u pravcu
prema rabinu koji je vec nestrpljivo cekao kako bi otvorio bocu dobroga crnjaka i poceo s blagoslovima!
Sama procedura je protekla brzo uz aktivno ucesce prisutnih i prevodjenje na nekoliko svjetskih jezika, jer su poklisari dosli sa svih meridijana,
a sa razbijanjem case Max je imao nekih problema!
Na hranu, nakon nabrojenoga u uvodu, tesko je bilo i misliti, ali ipak u drustvu s clanicom Kneseta Sofom Landver moglo se cekati u redu za salate i skratiti vrijeme
dok su se Max i Mara pripremali za otvaranje plesa koji nas je odveo u sitne nocne sate!
Nekako je Max uvjezbao korake i savladao teoriju valcera, ali daleko je to od Maxa kakvoga poznajemo iz ortopedske ordinacije, gdje vlada situacijom i donosi pravilne, promisljene odluke. Hoce li Mara s kojom je sinoc postavio svod novom domu, uspostaviti ravnotezu izmedju njegove profesije i slobodnih aktivnosti koje zivot znace?
"Zivot je nepredvidljiv" i veceras nas je (IPAK) odveo u Nataniju na izlozbu Liane H. Gross"Ciklus zivota". Izlozba je postavljena u novootvorenoj bar-kafe-galeriji "Saquella" u sklopu Kulturnog centra Grada Natanije. Dio obitelji je vec bio stigao cestitati Liani, a unuk je za cas bio u njenim rukama!
Pogledali smo izlozena platna i odabrali dvije recenice iz pripremljenih materijala. Prof. Ostrovski smatra da se "Liana obraca promatracu koji ce u slici naci zadovoljstvo, ali je ujedno i razumjeti!", dok Dita Liron dodaje kako je "Liana obuzeta konfliktima koji ponekad radjaju metaforama sto je dovode na samu granicu umjestnosti, ona je prelazi i prenosi srediste paznje u podrucje apstrakcije"
Guzva na otvorenom ispred izlozbenog prostora je rasla
a i Vesna ce se nacekati za dobit kapucino "Saquella",
dok se muzicari "zagrijavaju"
i igraci pod maskama stvaraju pravu atmosferu
za docek gradonacelnice Natanije Mirjam Fajerberg (eno je uredno ceka na kraju vrste za uci u osigurani prostor) i pravi pocetak svecanosti otvaranja kafe-bar-galerije i Lianine izlozbe!
Mirjam na ulazu, mi na izlazu; pravo vrijeme za razmjeniti nekoliko recenica i osmjehnuti se u kameru! Unutra je tako i tako cekaju!
Danas sam nakon sluzbe trebao otici doma, okupati se i pripremiti za odlazak na otvaranje Lianine izlozbe. Ali zivot je nepredvidljiv, a smrt jos vise (ovaj put tudja). Jutros je umro Judin otac, Orelov djed. Po zidovskim obicajima trebao je biti pokopan istog dana, prije mraka. Propisi koji se imaju primjenjivati su jos rigorozniji jer je pokojnik Koen (potomak svecenickog plemena), a njima je zabranjen bilo kakav kontakt s mrtvacima i ulazak na groblje, osim u slucaju sahrane srodnika u prvoj liniji (otac, sin, brat). I obicaji koje se imaju primjenjivati su posebni, jer je pokojnik Jemenac.
U 17,00 sati cekali smo pred novim grobljem u Hederi. Nas nekoliko stotina. Crni automobil je stigao na ogromno parkiraliste. Na sredisnji dio koji je bio prazan iznijeli su pokojnikovo tijelo umotano u molitveni sal i postavili ga na kolica. Stiglo je jos stotinjak poboznih Zidova koji su pratili Judu i Orela. Rabin je uzeo mikrofon i pozvao da se oko pokojnika napravi sedam obilazaka. Gomila se je pocela pokretati uz zvukove rabinove nerazumljive (na jemenskom narjecju) molitve na koju je mnostvo u jedan glas odgovaralo. Zene su stajale sa strane u neposrednoj blizini crnoputih ljudi koji su se guzvali oko mrtvaca. Jos dalje stajala je izmjesana masa muskaraca i zena koji su u bilo kakvoj vezi s pokojnikom i njegovom rodbinom, ali im svjetonazor ne nalaze postivanje vjerskih propisa.
Nakon sedam obilazaka, grupa je krenula ka ulazu u groblje. Tamo, na kapiji, Juda i Orel su se razdvojili. Juda je nastavio pratiti svoga oca na posljednji pocinak. Orel je morao ostati ispred groblja i cuvati svoju cistocu, oprostio se od svoga djeda.
Kolica s pokojnikom i rabin, muskarci s mrmorom na usnama, zene ... , sve se je to polako priblizavalo pripremljenoj raki. Opet moltive rabina, lopate tople zemlje i humka je bila gotova. Muskarci su otisli, svaki drugim putem od onog kojim je dosao, da ne bi dosao na isto mjesto. Prisle su zene i stavljale kamicke na zemlju. Vecina ih je plakala. Dosla je i Hava. Pokojnikova nevjesta, Judina supruga, Orelova majka. Sama sa drugim zenama. Ni njen muz, ni njen sin nisu trebali njezinu blizinu, njezinu utjehu, toplinu. Jedan je otisao s drugim muskarcima na molitve do zore. Drugi je cekao ispred grobljanskih vrata. A i ona je bila sama u svojoj boli.
Danas je Jom Kipur. Nitko ne radi. Sve stoji. Ceste izgledaju otprilike ovako, kao i prije pet, sest godina u Jeruzalemu.
Izasao bih se i sam uvjeriti, ali je prevruce, a odlucio sam se ove godine solidarizirati sa susjedima i odrzati post, pa je bolje ne izlagati se naporima. Ne moze nikome naskodit! Mozda veceras, kad sunce zadje i prosetam do "kvis hahof" (cesta uz obalu i ujedno najprometnija izraelska saobracajnica) za napravit koju fotku. Mozda!
Imam jos puno za cekat, jer mi smo vec jucer (mjesec dana prije Europe i Amerike) vratili kazaljke na satu na zimsko vrijeme, pa je sada i kod nas podne, kao i u Makarskoj, Rijeci, Zagrebu, Ljubljani... i gdje vas jos ima!