Nije to bio docek u europskom stilu. Bez okicene jelke i bez poklona okupilo se malo drustvo oko svecanog stola. Nije to bila ni molitvama ispunjena vecer, jer tesko da bi netko od prisutnih znao izgovoriti bilo koji blagoslov do kraja. Tek da se tradicija ne izgubi ...
"Rasprostro se dan.
Rasutih ociju
i s nemirom medju ljudima
hodam suncanom stazom,
vjerujuci u nepoznato.
Neizvjesnost saznanja za Sutra.
Stotine pitanja imam na usnama
pripremljenih za novi svijet."
(Mila Vlasic-Gvozdic, "Ucinilo mi se da su zvijezde", KP "Abrasevic" - Mostar, 1969; str. 50.)
Post je objavljen 24.09.2006. u 08:44 sati.