Marketing
Joni
Joni je klijent moje banke. Poslovanjem nije vezan za djelatnosti kojima se osbno bavim, ali ono viska novca kojeg ima obrce na burzi pa se cesto susrecemo pred ekranima koji pokazuju dnevna kretanja dionica! Jucer je dosao ravno meni s prijedlogom
da odemo zajedno u ribolov podvodnom puskom. Nikad u zivotu nisam drzao podvodnu pusku u rukama, plivat znam, a zadnji put sam ronio kad jos nisam znao da su to bile kamenice za moju buducu suprugu. Ali nije me bilo tesko nagovorit, pogotovo jer sam postavio uvjet da se bez dva cipla ne vracam! I jutros sa izlaskom sunca Joni je dosao po mene.
Krenuli smo prema pjescanim sprudovima ispred kibuca Maagan Mihael, nasli zgodno mjesto za parking i dokrajcili po bocu vode.
Joni me je potpuno opremio, a majicu dugih rukava i tajic (zastita od ultra ljubicastih zraka) svak ima.
Dok smo ulazili u more kod usca potoka Taninim sjetio sam se predavanja profesora Djudje iz osnovne skole o mjesanju slatke sa slanom vodom i vec znao da ce ulov biti bogat!
Na zalost moj digitalac ne funkcionira pod vodom, a valjalo je puno toga zabiljezit. Vukuci svoj plovak slijedio sam Jonija koji je lagano napredovao nosen vjetrom s kopna. Nakon desetak minuta pjescano dno pretvorilo se u kameni prag izbrazdan kanalima, pukotinama i rupama. Dubina je bila jedva tri metra i Joni je provodio sve vise vremena na dnu obilazeci skrovite kutke kamenitog dna. Ja sam ga promatrao i nekoliko puta zaronio, tek da isprobam svoje sposobnosti. Pusku nisam skidao s plovka, jer jos nije bilo velikih riba. Sve neka sitnez koja bi se raspala da je pogodim strelicom. Pod nama ja opet bilo pjescano dno i nastavili smo jos dublje do slijedeceg braka. Pogledao sam prema obali i procjenio da smo vise od kilometar udaljeni. Dubina mora je bila sest metara. Reda radi sam zaronio i izvadio jednu skoljkicu za Vesnu (znam da ce je ona poklonit Luciji)
a cinilo mi se da ce mi bubnjici u usima popucati. Uhvatio sam se plovka i poceo pravit krugove oko Jonija, koji je svako malo zaranjao i pratio brazde u tlu. Odjednom sam vidio kako je strelica iz njegove puske uletila pod stijenu i za cas je od tamo izvlacio cipla koji se je bespomocno prackao. Kada je izronio Joni je veselo i s ponosom pokazao ulov i nataknio ga na najlon koji je drzao u ruci i koji je bio povezan sa njegovim plovkom. Riba se je jos kratko batrgala i kako je Joni uranjao sve se vise po najlonu priblizavala plovku. Uskoro pridruzio se jos jedan cipal, pa nekoliko velikih spara i jos cipal! Kako smo se udaljavali od kopna tako se i konfiguracija dna mijenjala. Udubine i izbocine su postajale sve vece i povremeno sam potpuno gubio Jonija iz vida. Uvlacio se, koristeci baterijsku lampu, ispod stijena trazeci tamo grabljivce koji vrebaju u mraku. Nekoliko puta se vratio na povrsinu ljut jer mu je dobar komad izbjegao. Onda sam ja osjetio grc u noznom misicu i obavjestio Jonija da cu se vratit na kopno kako za jos pola sata ne bi morao brinuti o mojoj sigurnosti. Nasmijao se i rekao da cu imat problema, jer je vjetar s kopna pojacao, a i nastupala je oseka koja sve vuce na pucinu. Jos jedan razlog da se vratim rekoh i poceh sa "povlacenjem". Joni je nastavio lovit, jer je vidio dolje nekoliko vecih komada!
Na srecu povratak mi nije predstavljao veci problem i grcevi se nisu ponovili, pa sam ubrzo poceo razabirati oblike na obali. Ubrzo sam bio iznad onog prvog kamenog praga gdje je dubina oko tri metra, pa sam se zaustavio i iskusao u pucanju podvodnom puskom. Nekoliko puta sam je napeo, naciljao na sitnu ribu i ... promasio. Bilo mi je dosta ribolova, pa sam pozurio do usca potoka, izasao na plazu i pozurio do automobila gdje sam pojeo moj sendvic, popio jos bocu vode, uzeo kameru i vratio se na plazu cekat Jonija. I nisam ga cekao sam, jer su i ovaj pticurak
i ova starina
znali da ce se Joni vratit kao u svim ribarskim pricama
punih ruku!!!
Post je objavljen 29.09.2006. u 19:59 sati.