Borgman's cube
ponedjeljak, 30.05.2016.
Coup de grace
Sapunica oko Crnogmarka traje. Odugovlači se, prikuplja pozadinska sila, a mobitelija znatno zarađuje na komunikacijama.
Listaju se male crne bilježnice, proučavaju "grijesi prošlosti", mjeri svoja umješanost, i naposlijetku, je li bolje žrtvovati jednu figuru, ili izgubiti cijelu partiju.
Sve je to politika, dio života.
S jedne strane možda čak i žalim Crnogmarka. Odrastao je u socijalizmu, deklarirani je vjernik, dugo vremena šef u tajnim službama. Puno toga je čuo, vidio i "prožvakao". Vjerojatno, bar na početku sa bolom u stomaku.
Dobro je upoznat što se događa kada skrivene tajne postanu javne.
Čak i u zemlji u kojoj se kratkovidnošću i glupošću brane svi političari. Jednostavno je. Kod nas je političko dostojanstvo toliko uništeno,
da uopće nije problem misliti na način koji tebi osobno nosi najviše koristi, misliti ponekad i kako "šef" kaže. Korisno začepiti uši sirom iz "Allo, allo", ili staviti ,
još praktičniji povez preko očiju.
Sve je to jednostavno, jer kazna za glupost, i krajnji oportunizam u Hrvatskoj ne postoji. Ovdje je dozvoljeno sve, a razlog za odlazak iz mile fotelje ne postoji.
I pored toga.
Dokumenti polako izlaze na vidjelo.
Inspektori još proučavaju je li došlo vrijeme, je li imaju pozadinu, hoće li im nečiji glas i poznanstvo poslije srušiti optužni prijedlog.
Čak i korupcijom premrežena zemlja, ponekad, čisto oportunistički, odluči malo promijeniti svoju sliku, žrtvujući previše izloženu figuru
za daljnje preživljavanje ostatka.
Netko bi to trebao reći Crnommarku.
Izvesti "Coup de grace".
U ime onih koji su manje u kaši.
utorak, 24.05.2016.
Bravo, Rene
http://net.hr/hot/glazba/bitorajac-ima-novu-pjesmu-o-hrvatskoj-u-njoj-zive-postenjacine-tu-ne-postoje-seljacine/
U tekstu nema niti jedne neistine, pa sviđalo se to nekome ili ne.
To je istina.
Boli.
petak, 20.05.2016.
Od moje prošlosti do Svemira, i njegove sićušne kopije, Čovjeka
Ovaj post neće biti o politici.
Biti će o mojim sjećanjima i sadašnjosti. Početci moje blogerske priče, tridesetak ljudi koji su na mom blogu sklopili blog/stvarna prijateljstva/poznanstva (ja sam upoznao 12).
Svi pišu. Elokventno. Ne mora ti se svidjeti niti jedna riječ. Ali su bili na svojim mjestima, branili stavove i pomagali onima koji slično misle.
S nekima sam izgubio kontakt. Prestao i pisati blog, jer me Život naučio da ne rasipam energiju kada je nemam viška, a i to kako je jako teško uvjeriti ljude koji se ne žele mijenjati, u nešto što je jasno i vidljivo.
Naučio sam puno o Istini, koliko je promjenjiva, osobna, i vrlo bolna ponekad.
Najstrašnije je doživjeti da nakon što te Život posjeti, zaključiš kako si živio u tlapnji, priznati sebi vlastitu glupost, i smoći snagu za promjenu smjera.
Priznati sebi kako si bio glup.
Kod nas, u mom gradu, velika većina to ne bi uradila, nikada.
Hodali bi i hodaju zatvorenih očiju, sa glavama u dupetima, povezima preko očiju i ušiju, ne shvaćajući kajavascript:%20void(0);ko su njihove "istine", zastarjele, "izgubljene u prijevodu", neprikladne za vrijeme digitalne komunikacije, promašenog smisla, i na kraju jako, nebitne.
To posebno vrijedi za one daleko povijesne.
One koje bi vlastitom osjećaju manje vrijednosti trebale barem dati iskru kolektivne vrijednosti, ili barem idolopoklonstva kakvo se dodjeljuje "našim" sportašima (s kojima kao i sa svim ostalima koji su uspješni svojim djelima nemamo ništa).
Za blogere kažu kako su oni nekakav "presjek" društva. To nije istina. Blogeri pišu. Dosta ih je pismeno. Naše društvo nije. Dapače, živimo u sve hrvatski-nepismenijem okruženju. Ne radi načitanosti, nego radi toga što nam Hrvatski treba sve manje (engleski je puno važniji), i zato što školovanje inzistira na potpuno promašenoj literaturi. Neka klinci čitaju što bilo. Koliko ima smisla "Judita" u našem dobu? I koliko ispravnih riječi će naučiti iz Harry Potter-a koji je korektno preveden, prema nepročitanom Krleži?
Zapravo cijelo vrijeme, idolopoklonstvo, koje ima temelj u svom osjećaju manje vrijednosti. I strah. Od promjena vrijednosti, gluposti zastarjelih doktrina kojih se ni naši političari, ni prosvjetari ne mogu riješiti.
Blogeri mogu o tome pisati. Svoju istinu. Ulaziti u bitke. I iako to teško oni koji se dijele na navijače klubova, mogu shvatiti, puno onih koji su ovdje napisali više od desetak postova imaju dovoljno kulture i znanja o komunikaciji, da mogu u svom krugu biti skoro pa pravi svjetionici pismenosti.
Iako zasigurno ima onih koji zrače čisti mrak.
To je valjda zakon entropije.
Svemira.
I njegove pikoskopske kopije. Čovjeka.
utorak, 17.05.2016.
Ako želiš da stvar "umre", osnuj povjerenstvo
Povjerenstvo za "sukob interesa".
Skupina stranačkih ljudi, koji raspravljaju je li lobiranje, ekonomija, zdravlje, ili bilo koja druga akcija u suprotnosti sa deklariranim ponašanjem i rasuđivanjem u korist države čiji ste dužnosnik.
kazna je...packa po dlanu i 5-10 tisuća kuna, uz "Nemoj više".
Učinkovitost ovoga je jednaka činjenici da za Hrvatski sabor nije potrebno nikakvo testiranje. Ni inteligencije ni zdravlja. Za prometnu dozvolu, školu, posao, da, za Sabor, mjesto gdje se odlučuje o 4,5 milijuna ljudi, ne treba.
Vjerojatno je to razlog što su nam i zakoni u totalnoj kontradikciji i kaosu.
Ma da se vratim na "sukob interesa".
Dakle, trebamo raspraviti, je li sukob interesa kada je lobist jedne od najvećih kompanija strane zemlje, koja se međunarodno tuži sa našom Državom, a glavni je financijer posla vaše žene (koja je valjda i prije braka provela koji dan zajedno s vama, i on je to zasigurno znao, javne su osobe).
Nekako mi se čini pitanjem iz "zone sumraka".
Pošteni političar (hrvatski oksimoron) bi to skoro pa trebao prijaviti kao dio svoje imovinske kartice.
Lobiranje je poznat posao. Vrlo skup. Često legalan u zemlji lobiste, iako ne mora biti u zemlji lobiranog.
Otprilike kao i odluka Sabora o maksimalnoj vrijednosti poklona kojega je moguće zadržati (čini mi se 2000 Eura) bez pohrane u riznicu.
Dakle. Postoje dva rješenja.
Ako dotični misli kako nije u sukobu interesa, i nije mu palo na pamet da bi ga lobist pokušao "kupiti" (a to mu je posao!)...onda je prenaivan za svjetski poredak, biznis, i načine djelovanja. Iz razloga sigurnosti ove zemlje, ne zaslužuje povjerenje. Neka proba u dječjem vrtiću.
Ukoliko je znao, nije mu smetalo, mislio to skriti, i upustio se u bilo kakve pregovore bez znanja ljudi koji su za to zaduženi (naša predsjednica je tako promijenila svoj posao za posao tajnice, u sred diplomatskog mandata), onda to ima neke druge konotacije.
Uglavnom, ne treba tu nikakvo povjerenstvo.
samo drugi čovjek na njegovom mjestu,
ponedjeljak, 16.05.2016.
Vjerojatno najbolji mozak među političarima
Ovo je dobro, i ovo je zdravo razmišljanje
Iz stvari koje su bile dostupne o njemu, nisam baš pronašao nešto puno negativnoga.
Nije politički korektan?
Pa što onda.
Mi i jesmo tamo gdje jesmo radi toga što se brinemo više o formi, nego o djelima.
Nije isto kada se ukrade 5 kuna jer si gladan i 5000000 kuna jer ti je to dozvolila stranka.
Nije isto ni kada se vozi 1 kmh/h više od dopuštenih (oko 10% iznad brzine napisane na znaku, i 230km/h koliko često voze kerumoidi).
Nije ni isto kada se gradi ostava za alat na svom zemljištu od 3 kvadrata, i ostava za alat na dva kata i 130 kvadrata.
Prvo što je uzelo maha na ovim prostorima je bilo "politička korektnost" i "gospodin".
To je komentirao jedan moj prijatelj, vlasnik automehaničarske radionice 20 godina, povratnik iz Njemačke sa:" Gospodin ovaj, gospodin onaj, a ko će radit?"
Lustracija će u jako malo slučajeva donijeti nekakav rezultat. Maknuti će nekoliko imena sa javne scene. Osramotiti nekoliko pripadnika slijedeće generacije lustriranih, vjerojatno....ali neće promijeniti kal u kojemu se nalazimo. Ni dotaknuti neće premrežavanje nastalo na rodijačkim vezama, korupciju i krađu...Lustracija će biti udaranje po onima koji su svoje odradili, i završiti slično kao i kad je uhićen Andrija Artuković. Ostalo mu je nekoliko godina života i proveo ih je u zatvorskoj bolnici zemlje protiv koje se borio.
Petrov pogađa "u sridu".
On živi SADA. I živi za SUTRA!.
Prošlost se ne može ničim promijeniti...budućnost se gradi!
A za bolju budućnost lopovi trebaju biti nazvani lopovima, i maknuti iz tržišta, politike, javnog djelovanja...iz života.
I za to, ima moj glas.
Jedan od rijetkih koji ga u zadnja tri mjeseca sve više zaslužuje.
Svaka čast!
utorak, 10.05.2016.
Jeftina država, jeftinih ljudi...i Baldasar na odlasku
još jedan članak
U članku nema neistine, bez obzira kako to ljudima izgledalo. Pogotovo onima koji misle kako su demokratični, branitelji demokracije (ali samo dok to njima odgovara).
Ako koga boli rečenica, kako se Splitu samo dogodio turizam. To je teška istina.
Što su to za turizam uradile sve splitske vlasti? Rivu (mislite li da blještava Riva ima nekog smisla?)? Podigle hotele? Poboljšale prometnice? Riješili problem željezničkog transporta? Sredile trajektnu luku?
Iskreno. NE!
Turiste koji dolaze ovdje privlačimo povijesnim znamenitostima. Dioklecijanovom palačom. Crkvama. Obala u Splitu, Žnjan kao najveći potencijalni prostor, je katastrofalno odrađen, sa objektima koji ne proširuju sadržaj nego su tu da budu kafići uz more...i ništa drugo. Uzimajući metre obale uz plaže i zapravo betonirajući obalu...na isti način kao betoniraju kerumoidi već desetljećima. Bez plana. Jeftino.
Što se još radi?
Ma grade se stanovi, do kojih vode ulice kojih bi se i Perković (sjetio se tog mjesta uz prugu) stidio. Zašto?
Jer je to "lova". Jer ljudi ljeti sele u vlastite garaže i iznajmljuju stanove kako bi otplatili kredite za investiciju.
Dogodio se turizam. Naravno.
Zasluga nekoga. Sigurno nije ni baldasara, a ni ostalih u tom skupu koje se naziva "vijeće".
Ali zato, to isto vijeće odlukama provodi okupaciju Marjana, pa se pored križa, do vrha, dovlači strujni kabel koji napokon može napojiti kuće koje će se izgraditi, a i tek privremeno je zaustavljena gradnja s druge strane, objekta, kojem bi prometnica pojela posljednju pješačku zonu na koju bi splićani trebali biti ponosni.
Ako niste znali, puno turista je oduševljeno Marjanom...i pješačkom zonom (koja je brutalno srezana na pola)... ali tamo je "biznis"...skupa zemlja.
Sve u ime "kapitala", dobro premreženo rodijačkim vezama.
Nije Split ništa različit od ostatka zemlje. Jeftina država, jeftinih ljudi.
ponedjeljak, 09.05.2016.
Baldasar...ili Baltazar...možda i zna
pričaj...pričaj
Prvo i osnovno, Baldasar nije ništa. Nije socijaldemokrat, nije komunista, niti ustaša, niti lijevi a ni desni. On je "kako vitar puše". Slučajni gradonačelnik u "najluđem gradu na Svitu".
Koliko se god pravdali i izjednačavali zločine koje su činile sve vlasti, neke od njih su te zločine imali u svojim programima. Uz točnu definiciju što će napraviti s onima koji po tim programima ne trebaju živjeti. Na veliku žalost fašista i nacista, SAMO NJIHOVE STRANE, su u cijeloj ljudskoj povijesti imale u svom planu i programu masovno uništenje, Crveni Kmeri im nisu bili ni do koljena (jedini koji su bili blesavi toliko u novije doba su bili oni sa memorandumom SANU-a).
I sada se jedan pravi "prof. Baltazar" našao za pripametnog i koketirao sa svakom crnom košuljom koja mu je prišla.
Naposlijetku se žali kako mu nema "demokracije" u stranci, koja je barem po deklaraciji antifašistička.
pa prika, ti si od tamo trebao dobiti otkaz...davno.
Da ne bi nekome palo na pamet kako je Milanović nekakav dobar izbor. Nije.
Nesposobni aparatčik, kojega je Sanader uzgojio u MVP-u, i kome je nakon izbora za stranačkog lidera, u ponoć, na dnevniku HTV-a, podigao čašu šampanjca, nazdravio, iz svog stožera.
Zašto?
Jer je znao kako će ovaj radi svoje nesposobnosti, osvetoljubivosti i karijerizma biti više nego mlak u proganjanju korupcije i krađe na svim nivoima, kojima je ipak, oprostite mili čitatelji, HDZ po broju barem započetih kaznenih progona, dobrano na čelu (svi ostali su na oko 10% vrijednosti)
Ipak jedno se Milanoviću treba priznati. Možda ne radi puno, ali ne mijenja "bandire" svako jutro. Za njega znaš kakav je, nesposoban, ali socijaldemokrat (nekakav), i ANTIFAŠIST.
Baltazar to nije.
Baltazar bi oprostio svakome, tko mu dopusti da ostane na vlasti i i dalje otvara nove natječaje za nova radna mjesta u općini (gradu), uz neka sitna ograničenja koja se sve češće spominju u novinama, a i na tom famoznom Gradskom vijeću, gdje su u većini , redom, slični njemu. Ali, čini se "njuše krv", i nadaju se postajanju "Kalifa umjesto Kalifa".
zato Baltazare, pošto ni sam ne znaš tko si i što si, stvarno ne možeš dati nekakav koristan smjer...osim sebi, prema vratima. Onim Izlaznim.
