Borgman's cube
petak, 20.05.2016.
Od moje prošlosti do Svemira, i njegove sićušne kopije, Čovjeka
Ovaj post neće biti o politici.
Biti će o mojim sjećanjima i sadašnjosti. Početci moje blogerske priče, tridesetak ljudi koji su na mom blogu sklopili blog/stvarna prijateljstva/poznanstva (ja sam upoznao 12).
Svi pišu. Elokventno. Ne mora ti se svidjeti niti jedna riječ. Ali su bili na svojim mjestima, branili stavove i pomagali onima koji slično misle.
S nekima sam izgubio kontakt. Prestao i pisati blog, jer me Život naučio da ne rasipam energiju kada je nemam viška, a i to kako je jako teško uvjeriti ljude koji se ne žele mijenjati, u nešto što je jasno i vidljivo.
Naučio sam puno o Istini, koliko je promjenjiva, osobna, i vrlo bolna ponekad.
Najstrašnije je doživjeti da nakon što te Život posjeti, zaključiš kako si živio u tlapnji, priznati sebi vlastitu glupost, i smoći snagu za promjenu smjera.
Priznati sebi kako si bio glup.
Kod nas, u mom gradu, velika većina to ne bi uradila, nikada.
Hodali bi i hodaju zatvorenih očiju, sa glavama u dupetima, povezima preko očiju i ušiju, ne shvaćajući kajavascript:%20void(0);ko su njihove "istine", zastarjele, "izgubljene u prijevodu", neprikladne za vrijeme digitalne komunikacije, promašenog smisla, i na kraju jako, nebitne.
To posebno vrijedi za one daleko povijesne.
One koje bi vlastitom osjećaju manje vrijednosti trebale barem dati iskru kolektivne vrijednosti, ili barem idolopoklonstva kakvo se dodjeljuje "našim" sportašima (s kojima kao i sa svim ostalima koji su uspješni svojim djelima nemamo ništa).
Za blogere kažu kako su oni nekakav "presjek" društva. To nije istina. Blogeri pišu. Dosta ih je pismeno. Naše društvo nije. Dapače, živimo u sve hrvatski-nepismenijem okruženju. Ne radi načitanosti, nego radi toga što nam Hrvatski treba sve manje (engleski je puno važniji), i zato što školovanje inzistira na potpuno promašenoj literaturi. Neka klinci čitaju što bilo. Koliko ima smisla "Judita" u našem dobu? I koliko ispravnih riječi će naučiti iz Harry Potter-a koji je korektno preveden, prema nepročitanom Krleži?
Zapravo cijelo vrijeme, idolopoklonstvo, koje ima temelj u svom osjećaju manje vrijednosti. I strah. Od promjena vrijednosti, gluposti zastarjelih doktrina kojih se ni naši političari, ni prosvjetari ne mogu riješiti.
Blogeri mogu o tome pisati. Svoju istinu. Ulaziti u bitke. I iako to teško oni koji se dijele na navijače klubova, mogu shvatiti, puno onih koji su ovdje napisali više od desetak postova imaju dovoljno kulture i znanja o komunikaciji, da mogu u svom krugu biti skoro pa pravi svjetionici pismenosti.
Iako zasigurno ima onih koji zrače čisti mrak.
To je valjda zakon entropije.
Svemira.
I njegove pikoskopske kopije. Čovjeka.
