Borgman's cube
ponedjeljak, 30.05.2016.
Coup de grace
Sapunica oko Crnogmarka traje. Odugovlači se, prikuplja pozadinska sila, a mobitelija znatno zarađuje na komunikacijama.
Listaju se male crne bilježnice, proučavaju "grijesi prošlosti", mjeri svoja umješanost, i naposlijetku, je li bolje žrtvovati jednu figuru, ili izgubiti cijelu partiju.
Sve je to politika, dio života.
S jedne strane možda čak i žalim Crnogmarka. Odrastao je u socijalizmu, deklarirani je vjernik, dugo vremena šef u tajnim službama. Puno toga je čuo, vidio i "prožvakao". Vjerojatno, bar na početku sa bolom u stomaku.
Dobro je upoznat što se događa kada skrivene tajne postanu javne.
Čak i u zemlji u kojoj se kratkovidnošću i glupošću brane svi političari. Jednostavno je. Kod nas je političko dostojanstvo toliko uništeno,
da uopće nije problem misliti na način koji tebi osobno nosi najviše koristi, misliti ponekad i kako "šef" kaže. Korisno začepiti uši sirom iz "Allo, allo", ili staviti ,
još praktičniji povez preko očiju.
Sve je to jednostavno, jer kazna za glupost, i krajnji oportunizam u Hrvatskoj ne postoji. Ovdje je dozvoljeno sve, a razlog za odlazak iz mile fotelje ne postoji.
I pored toga.
Dokumenti polako izlaze na vidjelo.
Inspektori još proučavaju je li došlo vrijeme, je li imaju pozadinu, hoće li im nečiji glas i poznanstvo poslije srušiti optužni prijedlog.
Čak i korupcijom premrežena zemlja, ponekad, čisto oportunistički, odluči malo promijeniti svoju sliku, žrtvujući previše izloženu figuru
za daljnje preživljavanje ostatka.
Netko bi to trebao reći Crnommarku.
Izvesti "Coup de grace".
U ime onih koji su manje u kaši.
