Borgman's cube
nedjelja, 26.11.2006.
Koalicija...ili...ljuta trava, na ljutu ranu
- I Ghor ide s nama?!- Luka zbunjeno pogleda ostale gledajući visokog svemirca koji je jedva stajao u stolici, iza zaštitnog zida.
- Ide. A i ja imam namjeru porazgovarati s njim…- Ivan je već stavljao neku masku na usta i prolazio kroz komoru koja je povezivala dva prostora unutar transportera. Svi ostali su se primakli prozirnoj pregradi, napeto gledajući u neočekivani prizor.
- Ha, Sivi su odlučili iskoristiti planetarnu stoku!- rekao je Ghor i kriještavo se nasmijao.
- Nisu Sivi Ghore. Sivima ne treba nitko. Ni mi , a ni vi.- bio je miran Ivan i to privuče pažnju Ghora iscrpljenog od bolesti.
- Idete li možda sami? U transporteru Sivih?. Za naše krstarice će ovaj transporter biti samo otpad koji treba pretvoriti u paru…- uzdah neugode pronio se malim gledateljstvom, uz prozirnu barijeru. Ivan je i dalje imao mirno lice.
- Mi imamo saveznika …Ghore… Moćnog saveznika, koji bi možda mogao pomoći i vama…- Ghor se samo nasmije i potpuno ljudskom kretnjom odmahne rukom.
- Jedino vremensku policiju… i one poludjele strojeve, Borga… jedinog užasa kojega se bojimo i mi i Sivi. Svi ostali…nisu problem.- Tada je vidio Jane kako ulazi u prostor. Slika polu-borga. Crno Lice. Ghor koji se grčevito hvata za stolicu i pokušava ustuknuti dalje od zida iza leđa.
- Borg…ovdje…- krkljao je.
- Smiri se Ghore…- doda Jane i stane pored ulaza.
- Borg je naš saveznik. Baš Borg… a mogao bi biti i vaš…- Ivan nastavi svoj govor, ali Ghor je bio u potpunom šoku. Jane zakorači i poprska nekakvim sprejem Ghora koji je pokušao zadržati dah. Reakcija je bila trenutna. Iznenađenje vanzemaljca. Grčevito ponašanje zamijenila je čista snaga. Ghorski ratnik, starac, zbunjeno pogleda prema Ivanu.
- Vi imate lijek…za Kugu?- Jane samo klimne glavom i pokaže na Ivana.
- Imamo ga dovoljno za vaš matični brod…-
- I krstarice?- doda Ghor s nadom očito izračunavajući izglede.
- Imate još dvanaest sati prije završne faze. Pridružite se nama sa svojim zemaljskim brodovima i zajedno možemo potući Ghore. Procjenjujemo vašu snagu na oko 4000 letjelica…-
- Ima nas više…ali što tražite zauzvrat? Što traži Borg?- ovo je zadnje rekao okrenut prema Jane.
- Vaš matični brod odlazi iz ovog solarnog sustava odmah po primitku lijeka. Zemaljska posada ostaje na planetu, ali obustavlja plan Prvog Kontakta. Borg će nadgledati ovaj prostor, ukoliko se tako pogodimo s njima, a Sive… nadam se nećemo više vidjeti! Zemlja ostaje Zemljanima!- ovo je zadnje Ivan rekao podignutim glasom. Ghor ga pogleda u oči, Ivan se nasmije…
- Ghore ostavi telepatiju za Sive koji su na nju otporni. Kakav je tvoj odgovor?-
- Ne znam. Moram se javiti ostalima. Samo Vijeće Staraca Ghora ima pravo odlučivati o svemu…
- A Ghorski Starac zapovijeda svojim jedinicama na planeti… Ghore…odgovor?-
- Dajte mi komunikator!- odgovori visoki svemirac…
- Ova čahura sa želatinom je vaša. Svaki transporter ima jednu za čovjeka. Sve radilice je brane, i prije nego se transporter raspadne, zaleđuje se i ispaljuje u svemir. Dok ste u njoj, vaše misli upravljaju transporterom, sa posebnim bezinercijskim pogonom. Marija je dala ideju, postavljeni su dodatni prigušnici, i svaki brod će izvršiti skretanje u trenu, nešto potpuno nemoguće za živa bića. Oružja kontrolira Borg…. Svi kopiloti…, dragovoljci moji…, borimo se za sebe, za Zemlju, za Hrovatsku. Planove i taktiku ćemo prilagoditi situaciji, ukoliko nam se Ghori pridruže….- Jane se primakne Ivanu i došapne mu nekoliko riječi,- Ghori su se pridružili!-, uzvik oduševljenja među ljudima, Ivan samo podigne ruku,- ovo mijenja dijelom plan. Svaki transporter dobiva Ghorski Roj! 7200 njihovih lovaca sa Zemlje nam dolazi u susret. Plan se nalazi na konzolama. Sretno…i vidimo se opet!...- hrabra grupa se razmili Borgovim hangarom prema svojim letjelicama. Radilice su ih pratile polaganim korakom…
- Aaat'mahane, ovaj neposluh kažnjavamo smrću. Vaša je zapovijed obrana u orbiti. Vratite se van dometa biološkog oružja. Izvrši!-
Ghorski starac zlokobnom mirnoćom uključi komunikaciju na cijelom spektru. Zapovjednici Sivih čiji su lovci već bili u borbi, a krstarice dolazile upravo u domet matičnom brodu i posljednjoj Ghorskoj obrani, naglo utišaju svoje kanale.
- Govori Aaat'mahan, Ghorski Starac, zapovjednik operacija na Zemlji. Koalicijske snage se pridružuju Ghorskoj obrani…-
- Kakva koalicija starče? Zemaljska stoka?- čulo se sa strane Sivih, čiji su se rojevi lovaca odvajali prema novom napadaču…- Ghorsko zapovjedništvo je u tišini raspoređivalo svoje snage u novu formaciju čekajući razvoj događaja…
- Isključite polja za prikrivanje. Štitovi punom snagom! – bila je jedina zapovijed za Borga!
Krik iznenađenja na obje strane. Šok. Rojevi lovaca Ghora sa Zemlje koji se skupljaju oko transportera u petnaest divovskih skupina.
- Koalicija sa Borgom. Nikada!- uzvik kojega su se plašili svi. Starac samo pokrene drugi link prema zapovjedništvu, i dok se flota približavala matičnom brodu, započne razgovor. Dva minuta rastegnuta u beskonačnosti. Tišina kao odgovor. Tri posljednje Ghorske krstarice se postave prema Sivima praveći mjesta za Kocku…
nedjelja, 19.11.2006.
Dragovoljci... i Borg
Antonija i Matko su promatrali more. Mjesečinu. Zaštitnička Matkova ruka preko Antonijinog ramena.
- Poludila sam kada si se javio. Moglo ti se…nešto dogodit. Moga si i poginit…- govorila je tiho, ali riječi su stizale do Matka. Stresao se, ali to nikada ne bi priznao. Razmišljao je on o tome, ali sada samo prigrli Antoniju.
- Kako je bilo…gore?- shvatila je njegov stisak kao odgovor i pogledala prema zvijezdama.
- Nešto nevjerojatno. U onim odijelima, po Mjesecu. Zemlja iznad nas, kada smo uzletili. Baza im je bila na samom rubu između tamne i svijetle strane. Hodaš, a lagan si… crnilo oko nas, i toliko, …nevjerojatno puno zvijezda…i bilo je opasno u jednom trenutku…-, Antonija se ukruti. Matkovo priznanje opasnosti je rijetko. Stvarno je bilo opasno.
- Spasila me Jane. Sredila je Ghora, ali je on prije toga spalio moj oklop. Još jedan pogodak, i….-
- Ne govori više…ne večeras…- izvila se iz njegovog naručja i poljubila ga nježno. Pozivajuće. Oduzela mu zrak iz pluća. Prepustio se tom izljevu ljubavi, a onda začuje kamenčiće koji su se kotrljali niz padinu.
- Golupčići, Ivan zove sve ljude. Hitno je!… a i ja se nadam da ćemo se nakon svega malo smiriti….- čuli su Marijin glas i vidjeli lice obasjano scannerom koji joj je pomagao pronaći «izgubljene duše» po otoku. Njih dvoje se samo ovlaš dotaknu usnama i svatko sa svojim mislima krenu prema tunelima. Ivan nije volio puno čekanja.
- Znam da sam vas sve prikupio sa odmaranja, ali situacija je gadna. Morao sam. Poslije ću vas i zamoliti da mi oprostite.
- «Tamo gore» je počeo rat. Sive ste već vidjeli, i Ghore također. Obje nama neprijateljske vrste. Ni Borg vjerojatno nije puno bolji, ali za sada dijelimo iste ciljeve. A mi smo u tome svemu jebena stranka… Pitate se zašto sam vas zvao. Borg je tražio NAŠU pomoć. Najavio je svoje uključivanje u taj rat, i pitao nas ima li dragovoljaca za taj zadatak…- , zastao je na trenutak kako bi dopustio šoku iznenađenja da se smiri. Luka podigne ruku u zavoju.
- Ja bi volio biti oklopljan kao Jane, ne bi mi Sivi izvalili ruku…. Ali mi se čini kako to baš i ne nudi…-, nekolicina se nasmije, ali ostalima se pozornost vrati na Ivana.
- Borg traži petnaest ljudi da budu kopiloti u njegovim transporterima. Bori se protiv najinteligentnijeg protivnika, i smatra kako samo uz dodatak naše nepredvidljivosti i kreativnosti ima nekakvu priliku. Bez nas…nema te prilike. Obećao je kako kopiloti neće biti asimilirani na Jane-in način, niti da će imati ikakve trajne posljedice, osim…smrti ili ranjavanja….- opet stanka. Ovaj put mukla tišina.
- Ivane, ali zašto nam to govoriš? Koja je razlika za nas? Zašto bi itko želio boriti se na bilo kojoj strani?- govorila je Antonija privlačeći pažnju na sebe.
- Paaa.. Borgov izbor je još uvijek i naš. Ako Ghori pobijede, slijedi njihova odmazda protiv Borga. Sivih ne bi bilo, Borga ne bi bilo, a pravi gospodari Catoholika su Ghori. Mislim da bi i mi vrlo brzo bili uništeni…. Ako pobijede Sivi, po onome što znamo, oni imaju namjeru uništiti svu populaciju na planetu i naseliti se na njemu, dočekati taj «drugi kontakt» kao jedina vrsta na Zemlji. Ako pobijedi Borg, ovaj planet će «poživiti» još barem 200 godina… i to je to. Tri zla…-
Stanka. Žamor glasova. Ljudi koji «vare» upravo primljene loše vijesti.
Marko se pojavi iz sjene.
- Ja idem gore!- i svi se okrenu prema njemu. – Ne borim se za ikoga, osim za nas ovdje. Pa i ako poginem, bar će koji gad biti manje! – i u masi se primijeti nekoliko glava koje klimnu na te riječi.
- Ja idem. Ide Jane, Marija, Miško….- Marko napravi čudan izraz lica, i Ivan mu se okrene,- Marko ti ostaješ ovdje. Ti si novi zapovjednik ovih ljudi…ako ja poginem..- ovaj se pokušao usprotiviti, ali to je bilo uzalud. Ivan je već okupljao dragovoljce, a među njima je bila i Antonija. Matko je ostao zbunjen otvorenih usta.
- Želim nam svima sreću. Dragovoljci, idemo u transporter, a ja se nadam kako bi tamo mogli dobiti još jednog saveznika!-
nedjelja, 12.11.2006.
Mjesec...u Sivim tonovima
Ivan je premetao dijelove opreme koji su se pojavili u kampu. Oprema koja je imala skafandere. I dalje jako tvrda, skoro neprobojna, ovaj put opremljena i sustavom za disanje. Razmišljao je. Ova zadnja bitka je bila užas. Samo četiri Siva. Da nisu bili pripremljeni, ta četvorica bi ih uništili u nekoliko minuta. Čak i ovako je cijena bila velika. Luka se oporavio jako brzo, ali Igor, ta ljudina…je mrtav. Jane je spomenula nešto kako Borgman može…ali od takve se tehnologije Igor ježio.
Marija i Jane mu se približe i on podigne pogled. Vidjele su se bore oko očiju koje ovaj put nisu bile od danjeg svjetla.
- Borgman predlaže napad. Na bazu Sivih!- bez uvijanja izgovori Jane i Ivan se uspravi.
- On je lud! Bila su četvorica koje smo iznenadili, pa su nas zamalo rasuli, a on bi napadao njihovu bazu!-
- Taktičku bazu sa koje je krenuo ovaj napad. Ivane….vidiš ova odijela…- podigla je jedan komplet.
- Proučavam ih. Ovako nešto nema na Zemlji…-
- Varaš se. Ovo su Ghorska odijela koja se nalaze u skladištima na Zemlji. Ovo je Ghorska tehnologija koju su «prodali». Borg je samo napravio nekoliko modifikacija na njima.-
- Ma više me ne iznenađuje ništa..- rezignirano je odmahnuo glavom.
- Da slučajno ne kaže kako ćemo do gore jašući na metlama…- nastavio je jetko.
- Do sada smo zauzeli četiri letjelice. Išli bi njima. Dvanaest ljudi….Idemo gore, pokupimo Ghore, i vraćamo se nazad!-
- Jak plan. Skoro kao odlazak na sladoled….- Ivan je bio sve ljući.
- Nosimo i Ghorsko oružje. I Marijinu inovaciju…., a Borgman kaže kako bi to moglo biti među zadnjim stvarima koje će pitati od nas!-
- Kako da ne…nije zadnja, nego među zadnjima…samo nije rekao kako ćemo preživjeti vanzemaljce kada ne bude sjedio iznad nas kao kvočka,-…Marija je otvorila usta , a onda zaključi kako Ivanu sada treba tišina.
- Pozovi ljude, o ovome trebaju sami odlučiti. Ako tko ide, idu samo dragovoljci, a Borgman neka pazi na ostale, naravno ako «limenka» ne smisli još kakav plan!-
Letjelice bez šuma uzlete u Svemir. Strah, uzbuđenje, lupanje srca, nervozno stiskanje oružja. Uplašen krik kada je jedan od boraca ugledao dva potpuno crna transportera kako ih prate. Uzdah olakšanja čuvši Ivanov odgovor kako je to pratnja. Slika Mjeseca koja se mijenja nevjerojatno brzo. Zbrkana komunikacija. Većini se činilo kratko vrijeme, a u stvarnosti su bili skoro tri sata na putu. Velikim dijelom nesvjesni magneta koji su ih prikivali za sjedala.
- Ljudi moji,- započne Ivan,- ovo je najluđa misija na koju sam vas vodio. Cilj je isto tako velik! Tražimo jednog od Ghorskih Kontrolora. Ghorskog Starca…., a do njega put vodi preko Sivih. Želim vam svima reći kako sam ponosan na svakoga od vas, i nadam se kako ćemo nakon ovoga opet biti svi zajedno na okupu…- i glas mu se utiša, točno na vrijeme, jer su letjelice prelazile u formaciju za slijetanje.
Odijela su imala svoju opremu za prilagođavanje težine. Dovoljno teška za trčanje, lagana za nošenje. Dvanaest ljudi se zaputi prema rubu kratera. Bljesak. Samo mali potres zemlje, i komadi metala koji polete uvis uslijed tlaka iz unutrašnjosti. Matko i Marko su već bili u razvalini i brzo nestajali u tunelu. Marija istovari kutiju sa dodatnim štitnicima protiv kiseline, spoji svakome po komad i nestane u otvoru. Sve je bilo tako neobično. Bez zvuka. Samo interna komunikacija. Dvojica su ostali na ulazu. Ivanove oči opažaju neobična svjetla, niti koje osvjetljavaju hodnik. Probija se na čelo grupe. Matko zastaje na križanju hodnika i domahuje rukom ostalima.
- Sranje!- uzvikne kada ga Jane u prolazu baci na pod, trenutak prije nego ga pogodi mlaz kiseline. Drugi mlaz je zaustavila Marijinim štitom koji plane u njenoj ruci, ali Ghor je već bio u dometu njenih ruku. Izbila mu je oružje iz šake, i u trenu zabila igle sa sondama u njegovo odijelo. Ghor se samo sruši bez svijesti. Neki iz grupe nikada nisu vidjeli Jane u akciji, ali ih Ivanov glas vrati u stvarnost.
- Uvežite ovog slona. Šime, Miško odnesite ga do vrata. Matko odaberi još nekoga i osigurajte hodnik. Marko gdje si?-
- U kontrolnoj sobi. Ali ovo je sve prazno. Nema nikoga. Niti jedan Sivi nije bio na putu…-
- A mi smo ulovili samo jednog Ghora!.... a trebalo je biti puno!-
Jane mu priđe i bez riječi pokaže na mali ekran koji joj je bio na ruci.
- Sranje! Svi najbrže prema vratima! Marija uključi sterilizator. Imamo kontaminaciju Ghorskom kugom!-
- Kakva kuga? Šta se zbiva? Kakva kontaminacija? Antonija je rekla kako će se udat za mene ako se vratim, a ja bi moga krepat od kuge…- čulo se u govornim kanalima dok su se povlačili prema vratima. Tamo ih je Marija dočekivala sa nekakvim strojem iza kojega je bila Jane. Zelena svjetlost, pa jarko žuta…
- Slijedeći!-
Uzlijetanje je jednako žurno. Crna pratnja se pridruži i krenu prema plavom planetu, kada Luka uzvikne:
- Imamo pratnju!-
Mlaz svjetla je udario u štit transportera iz pratnje. Plavičasti odsjaj Ghorskog zaštitnog polja. Malo sunce na mjestu koje je Sivi pogodio. Još nekoliko letjelica se pojavilo. Transporteri se zaštitnički zbiju oko svojih štićenika i prime svu vatru na svoje štitove. Uzbuđenje i strah se spojilo u napeto buljenje u bitku. Skoro bez riječi. Veliki i nepoznati brod se kretao prema svemiru a sa njega se odvajao roj iskrica koje su postajale lovci Sivih. Košmarno velika sila. Jednom od transportera se odvali veliki komad oplate, i uz eksploziju odleti među Sive.
Situacija je bila više nego loša. Tri transportera koja sam naoružao Ghorskim poljima se bila preslaba za obranu malog konvoja. Čak je i komunikacija kroz Matricu postala otežana zbog nekog razloga…. Ghorska kuga…. Prazna baza.
- Kapetane ovo je status!- prva radilica mi pokrene simulaciju. Još samo desetak minuta. Onda roj od skoro osamdeset Sivih dolazi do grupe. A sada se bore protiv četvorice i gube!
- Sve transportere u orbitu. Obustavite čuvanje Zemljana. – slijedila je i zapovjed o korištenju Borgovog oružja, i naravno….komunikacija sa Jakšom kojega nisam mogao dosegnuti kroz Matricu.
- Jakša kakvo je stanje!-
- Tri radilice su mrtve. Imam dekompresiju u sva tri broda pratnje. Moji štitovi su na 40%, drugi brod je na 60% , a treći na 10%. Pogon nam je oštećen na svim brodovima. Možemo izdržati još nekoliko minuta…Poslije ću aktivirati jezgru kako bi barem malo usporio ovu gamad. Štitovi na 31%!-
- Zakloni treći transporter. Neka se male letjelice zakače za njega. Zbijte se tako da se polja preklope. Mi stižemo! Pripremite se za brzo pristajanje!-
Zvuk metala o metal. Povratnici sa Mjeseca gledaju u ogromne rupe na transporteru . S nepovjerenjem. Strah. Vatra sa lovaca Sivih ne prestaje, a plavičasti štitovi sve slabije gore iznad njih. Komadi oplate u neobičnom tragu . Kao kometa metalnog repa. Koja ide prema Zemlji. Jedan od transportera zaostaje. Drugi im se približava i skoro gnječi svojim trupom koji podrhtava od eksplozija. Štitova više nema. Bešumno razaranje metala. Dvije radilice izlaze u svemir i u istom trenutku ih pogađa nešto….
- Jane svima! Pripremite se za …- i svi se pogledi zalijepe za sliku.
Transporteri u punoj brzini se zalijeću u pratnju i …odgovaraju. Sivi ostaju bez nekoliko lovaca u trenu. Jedan transporter se odvaja od formacije koja odbija ostale Sive i prilazi im. Udarac vučne zrake. Cijela gomila preostalog krša se ponovno pokreće punom brzinom. Prema Zemlji!
ponedjeljak, 06.11.2006.
Sivilo neba...ludilo se nastavlja
-Ivane slušaj, opet nas spominju!- Šime dotrči sa minijaturnim televizorom na kojemu su upravo bile Catoholičke vijesti. Pojača ton.
-…. Na adrese svih medija u Hrovatskoj stiglo je prijeteće pismo još nepoznate organizacije «Sivi Anđeli». Zamoljeni smo da pismo pročitamo,- spiker se okrene prema kameri …-Sivi Anđeli obavještavaju Hrovatsku javnost kako pobunjenici drže četvoricu njihovih visokih dužnosnika u svojim rukama. Ukoliko njihovi ljudi ne budu pušteni u roku od idućih pola sata, nakon čitanja na vijestima u 18:00, počinje odmazda. Za slučajne žrtve u našem svetom ratu zahvalite državi i policiji koji još nisu istrijebili pobunjeničku gamad. Vjerom do zvijezda!...- spiker je nakon čitanja napravio stanku i dodao ,- Kardinal Juranić je ovo komentirao ekskluzivno za Catoholički dnevnik,-….prijetnja koju smo čuli je očekivana. Pokazuje nezadovoljstvo ljudi našom mlakom politikom protiv pobunjenika. Poručujem vam dobri ljudi Hrovatske, koji volite ovu zemlju. Pridružite mi se u molitvi za te izgubljene duše koje donose toliko zla. Ostanite u kućama i ne dajte povoda strastima da izliju svoj bijes. Prepustite božjim slugama i hrabrim Inkvizitorima da pronađu i unište to sjeme zla koje već predugo klija….- , prilog se prekine i spiker nastavi sa čitanjem još nekoliko vijesti.
- Vidi govnara. A mogli smo ga jučer pokupiti i dovesti ovdje. I umjesto zahvalnosti što smo mu pomogli pratnji, čuj ti ovaj nadahnuti «govor»..-, mrko je komentirao Marko svoju jučerašnju akciju.
Komunikator ispusti nekoliko zvukova koji su označavali poruku i Ivan pogleda prema drugom ekranu.
- Ivane, sa Kocke su dignuta sva tri transportera i patroliraju iznad Hrovatske. Ovo je bila prijetnja Sivih koji dolaze potražiti svoje gospodare. Radi se o skupini letjelica koje ulaze u atmosferu za nekoliko minuta. Pripremite se za obranu!-
- Kakvu obranu? Kakvi Sivi? Pa čime bi se trebali boriti protiv njih? Praćkama?,- Ivan se ljutio, i govorio sve brže.
- I vi i oni morate koristiti zemaljska oružja. To je jedini način da se povijest ne promijeni. Na ulaz pećine je postavljeno Ghorsko polje koje bi trebalo biti dovoljno jako. Neka se tamo smjeste svi koji nemaju iskustva sa novim oklopima. Osam kompleta je ispred pećine. Osam boraca. Odaberi najbolje…-
- Borgmane, ti si nas u ovo uvukao…ti nas i vadi!-, zarežao je, kada se pored njega pojavi Jane.
- Ja ću se pobrinuti da Borg pomogne. Vjeruj meni, a ne njemu, ali ipak požuri, imamo malo vremena!- njeno lice je bilo crno, i Ivan je znao pravo značenje te zastrašujuće maske.
-…izvanredne vijesti! Točno po isteku datog roka, Catoholička Policija je ustvrdila seriju neobjašnjivih sudara na autocesti. Preko pedeset vozila je iz nerazjašnjenih razloga izgubilo kontrolu i sudjelovalo u nesrećama. Za sada tri poginula i više od 30 ozlijeđenih, brojka još nije konačna…- Marija je gledala mali ekran i bila prva koja je opazila plamenu kuglu koja je dolazila prema otoku.
- Dolaze!- uzvikne i pogleda po okupljenim borcima koji su se tiskali pored zaprečnog polja držeći svoje oružje. Pokušavali su otkriti tamne oklope svojih branitelja, ali nisu vidjeli nikoga.
Sivi su došli malom letjelicom, četverosjedom. Jedan odmah poleti nošen nekakvom pločom. Ostala trojica se razviju u strijelce. Preko prsiju Ghorski oklop i cijela zbirka oružja. Zemaljskog oružja.
Sivi iz zraka ugleda jednog od branitelja i munjevito ispali granatu. Marko koji je bio mamac, se baci u drugi zaklon, a plamena gljiva proguta stijenu iza koje je bio viđen. Letač se još više podigne, i onda primijeti dim iz lansera koga je na ramenu držao Ivan.
Raketa je išla ravno u njega, a onda nevjerojatan manevar koji je prkosio svim zakonima kretanja. Istovremeno je ispalio drugi projektil prema Ivanu. Ostala trojica Sivih su užasno brzo gutali daljinu i uključivali se u borbu. Ivan se zakloni dublje iza stijene i udarac ga samo malo ošamuti.
- Proklete M203…biti ću gluh deset dana ako preživim!- govorio je sebi dok je preko oklopa padala cijela kiša kamenja.
Odjednom se začuje pucanj. Teški kalibar. Jedan Sivi se savije i zbaci sa sebe komad oklopa koji se dimio. Pogodak. Taj zaostane iza ove dvojice koji su nastavili napad. Ispred njih, iz tla, iskoči nešto crno. Jane. Svoje je oružje upotrijebila kao toljagu i spustila je preko glave najbližeg Sivog. Zadnji od te trojke bez oklijevanja zapuca, ali udarci samo odbace Jane nekoliko metara, i ona se zakotrlja u zaklon. Ošamućeni Sivi se okrene ciljajući prema njoj, a onda se zaustavi. Raketa koja je doletjela iznenadila ga je. S leđa. Eksplozija. Bacila ga je naprijed, i prije nego se pridigao začuju se rafali. Pao je točno ispred Igora koji je ispraznio cijeli okvir svoje puške u njega. Iz blizine. Ranjeni Sivi se ponovno ubaci u borbu. Bacio je bombu prema Igoru, koji jednostavno nije imao gdje. Novi pucanj. Sivi se sruši pogođen u tijelo, ali je i dalje pokušavao otkriti strijelca.
Letač ga je vidio, ali još je jedna raketa letjela prema njemu. Ovaj put ne tako elegantno je izbjegne i istrese cijeli spremnik projektila na zaklon snajpera. Brdo se zatrese i gusti ljuti dim zakloni vidik. Sivi koji cijelo vrijeme nije stajao naleti na Ivana. Jednim udarcem prepolovi lanser kojim se ovaj štitio. Luka iznikne iz zaklona i zapuca iz blizine u Sivoga. Oklop se zadimi, ali ovome nije bilo ništa. Granata lijevo i desno, i elegantan skok nazad u sigurnost, na kojemu bi mu zavidili i Ghori. Točno ispred Jane. Njena «druga koža» se još regenerirala, krv je bojila crnu površinu, ali to nije smetalo njenim sposobnostima. Komad stijene. Tvrda domaća stijena zabila se u glavu Sivoga. Ivan, nošen valom eksplozije udari u Sivog i dovede ga opet u Janein domet. Još jednom. Još jače.
Letač je odbacio svoje ispražnjeno oružje i zaletio se u stijenje iznad pećine. Locirao je snajpera. Skoči sa desetak metara visine, elegantno doskoči i zastane. Samo trenutak, ali zastane. Strijelac je bio Jakša. Radilica. Brz kao munja Sivi se baci u njega, ali stari gerilac je bio spreman. Sraz divova neljudske snage. Radilica koja grabi Sivog uz svoj štit. Sivi koji grabi radiličinu glavu pokušavajući je otrgnuti. Jakša se sa svojim plijenom baca niz strminu. Kotrljaju se niz oštro kamenje. Sivi mu čupa nekoliko dodataka sa lica, a onda trenutak nepažnje. Jakša zamahne kao maljem pogađajući vrat Sivoga. Ovaj se sruši. I ne podigne se.
Posljednji Sivi, ranjen, znajući kako se sukobio sa silom koja nije bila predviđena pokuša doći do svoje letjelice. Matko, Miško i Šime su pogađali leđni dio njegovog oklopa, ali sve je to bilo uzalud. Ovaj je grabio prema ulazu. Marko zgrabi bacač granata i ispali ih u visokom luku. Slijed eksplozija i Sivi kojemu se ulaz u sigurnost pretvorio u plameni pakao. Pogođen izravno. Bez prednjeg oklopa. Nestane u plamenu.
Ivan je dovlačio Luku, bez svijesti. Nije bio teško ranjen, oklop ga je zaštitio, ali mu je krv tekla iz nosa i ušiju. Opušten, kao mrtav.
Igor je i dalje ležao na zemlji. Jane odmah do njega. Ivan dotrči do njih i ugleda suze. Jane plače.
- Igor…- krene rukama prema njemu, ali ga Jane zaustavi.
- Mrtav je Ivane. Nemoj… vidi!- i pokaže brazdu u oklopu kuda je geler prošao do tijela. Odmah ispod grla.
- Oprosti, Ivane…moram ići… moram…- govorila je još uplakana i nerazumljivo, ali pri tome ubrzavala uz padinu. Prema vrhu. Ivan prikupi svoje ljude. Svi crni, nagorenih oklopa. Tihi. Marija je već pored ranjenika koji ispušta ohrabrujuće zvukove. Ostala lica se rastrčala po bojištu. Gledaju Sive koji nepomično leže. U zraku iznad njih još uvijek lebdeća platforma kojom se vjetar poigrava. I jak miris dima nakon eksplozija.
Jane i Jakša ulete u kontrolnu sobu. Radilica još nije uspjela popraviti štetu, i odmah iza njih se pojave dvije iz njegove četvorke i pozabave se sa oštećenjima. Jane mi priđe.
- Ubio si ga. Bio je idiot, ali dobar. I hrabar. A sada je… mrtav…- prišla je šakom uz moje grlo (koje sam dodatno oklopio znajući njene afinitete), a onda se zgrči…,- ubila sam ga i ja! Nisam dovršila onog Sivog…nije bitno…ne njemu! A ti si kriv. Proklet bio dan kada sam te upoznala!- vidio sam crnilo koje joj se razlilo preko očiju. Reklo bi se kako moja «koža» više ne vrijedi, pa podignem ruku štiteći se od udarca.
- Naša tri transportera su spriječili sedamnaest napada Sivih. Prošla su četiri…. Izdao sam zapovijed za proizvodnju još trinaest letjelica….-
Jane me promatrala kao bogomoljka svoj plijen.
- Tebi on ne znači ništa. Samo još jedna žrtva. Jedan Igor. Ali manje….- ponovno je bijes rastao u njoj.
- Žao mi je svakog borca na ovoj planeti. Ako bude sve kako treba, ukoliko pristane na to, nanosonde ga mogu oživjeti. Prilikom smrti, odijelo ga je zarazilo sondama…-
- Možda je to tebi svejedno…. Možda ti ustvari želiš da svi poginemo i pridružimo se tvojim radilicama!-, pogledavala je prema Jakši koji je podnosio brzi remont.
- Bilo bi lakše. I učinkovitije…da, ali to nije moj cilj. –
- I to baš Igor. Koji se grozio svega što nije mogao pojmiti. Sada, da bude…radilica…i luta po svemiru…gine za tebe…kakav užas!-
- O tome će odlučiti sam. Kada za to dođe vrijeme…a sada nemamo vremena za svađu. Treba zaštititi ove zemljane od Sivih…-
- Kao do sada? Oni ratuju a ti se skrivaš?-
- Ako vodiš napad. Ti i Ivan. Onda napadamo. Baza je na tamnoj strani Mjeseca!- odgovorim joj i ona me pogleda… čudno.
subota, 04.11.2006.
Neprijatelj mog neprijatelja je......
- Kažem ti iskorištava nas!- ponovila je Jane Ivanu živo mašući rukama.
- Ima strašnu tehnologiju. Moćan je. Vidjela sam na stotine radilica. To su ljudi strojevi… oružja, radari…sve je to nezamislivo…-
- Spomeni i sebe Jane. Da vidiš kako ti se lice svako malo promijeni. Postane crno na nekakve zvjezdaste fleke…- govorio je Ivan puno tiše.
- Znaš što on hoće? Želi nas gurnuti u svoj rat. Protiv Ghora i Sivih. Kaže kako će nam pomoći ako mi pomognemo Njemu! Ma i on je čudovište kao i oni ostali!- ponovno se Jane uznemirila. Ivan se zagleda u more, a onda je pozove rukom. Došla je na liticu pored njega. Jutro se još nije proširilo cijelim nebom, ali već sada se mogao namirisati vedar dan.
- Znaš da si zgodna tako ljuta…- , nasmijao se na njenu reakciju kada je bijesno frknula.
- Kažeš kako je tehnološki jak…taj Borgman. Ali zašto onda ne koristi tu tehnologiju?-
- Ne smije. Pojava njegove tehnologije bi uzbunila Ghore. Tražili bi ga do uništenja. Kaže i kako bi promijenio vremenske tokove toliko da bi poništio budućnost iz koje dolazi. Ma još nisam svladala te njihove prostorno vremenske petlje. Uglavnom, treba mu netko drugi koji će vaditi kestenje iz vatre, i gospodin je zamislio da to budemo mi!- ponovno je govorila ljuto mašući rukama.
- Razmišljam o tome. Jesi li čula ono «Neprijatelj moga neprijatelja je moj prijatelj»?-
- Jesam, ali to ovdje ne vrijedi…-, ovaj je put Ivan prekine.
- Vrijedi. On je neprijatelj Catoholica. Ja sam im isto neprijatelj. Znači za moju borbu je Borgman prijatelj!-
- Ne razumiješ! Ta naša borba je samo dio njegove borbe. Mali dio. Njegovi ulozi su mnogo veći. On želi cijelu ljudsku rasu dovesti u rat protiv Borga. Catoholici su tu samo, sitniš. Mamac za tebe i tvoje ljude…. Za mene nisu, ne više!-, pratila je pogledom zlatne trake sunca koje se prošire obzorom.
- Znaš li koliko je teško voditi ove moje dobre ljude u tom ratu? Koliko puta smo ostali bez zaliha? Gladni? Svi gledaju u mene kao da sam zlatna kokoš koja će stvoriti izvor, ili pribaviti hranu i oružje… Jane moja,-, spusti ruku na njeno rame,- on je još dobar vrag sa kojim sklapamo pakt. Neka prežive ovi moji ratnici još koju godinu, i za to bi cijelu Zemlju koja je dopustila da neki Ghori upravljaju s njom, poveo u bilo kakav rat… Jebe me se za sve te države i državice, za gomilu koju se jednako jebe za nas i naše probleme, a uz put možda pomrsimo račun i Borgmanu. Možda zaključi kako bi mu rat sa nama bio nešto što mu se neće baš svidjeti…- Jane ga pogleda, još uvijek mračnih očiju.
- Znači ti ostaješ s njim? Nisi mi dao baš neki izbor…- tiho je komentirala i krenula prema logoru.
Dok su oni raspravljali o svemu, na Kockici su bila još dva ljudska bića, neasimilirana i slobodna. Dvojica koji su radoznalo i užasnuto proučavali Kocku, susretali se sa radilicama, divili se hangarima i njima neshvatljivoj tehnologiji. Toliko su se divili da me nisu niti primijetili.
- Došlo je vrijeme da ponesete opremu svojim ljudima na terenu. Pozdravite ih od Borgmana…- veselo dodam dok su oni nestajali u teleportaciji do hangara i transportera za Vis. Sve je išlo po planu.
- Marko, pogledaj. Kaže kako je isplanirao novi zadatak Idemo opet u «prijestolnicu»!- ,ovo zadnje je očito bilo s prijezirom.
- Kakav je zadatak? Što piše?- krupni pobunjenik sjedne pored Ivana koji je proučavao podatke sa komunikatora.
- Po ovome, sutra dolazi Catoholički kardinal u tajni posjet Inkviziciji. On ili njegova pratnja bi trebali biti Ghori. Naš je zadatak identificirati Ghore i oteti ih!-, Ivan lupne po ekranu dlanom,- Ništa lakše. Sitnica! Jebo te još me peku ruke od one kiseline koju je prosuo po nama! Dobro Jane kaže, jebe se njega za nas!- , Ivan se ljutio ali nije skidao pogled sa planova koji su mu promicali pred očima. Nešto mu je govorilo kako bi to bilo nešto što se isplati napraviti.
Transporter ih je ostavio nedaleko Inkvizicije. Borgova oprema, oklopi, neobično oružje. Izbacivalo je nekakvu maglicu, za koju je Borgman tvrdio kako djeluje na umjetnu Ghorsku kožu. Ivan se okrene prema svojim ljudima.
- Idemo prema zgradi. Igor i Marko idu na vozila. Šime i ja upadamo u zgradu. Znači znate sve. Prvo maglica pa onda oružje!- , sva tri mračna lika klimnu glavama, upale vizire koji su svaku zraku svjetla pojačavali toliko da su vidjeli kao po danu. Bez šuma se izgube u noći.
Marko ugleda vozača koji je spavao u vozilu. Mahne rukom. Igor pogodi maglicom vozača i dok je ovaj uspaničeno otvarao usta susretne se sa Markovom šakom.
- Ovaj nije Ghor!- zadovoljno je protrljao članke na ruci i nastavio sa obilaskom vozila. Limuzina. Oklopljena. Vrata se otvaraju i izlazi netko od crkvenih veledostojnika. Otvara zadnja vrata, daje pokorno ruku kardinalu koji s mukom izlazi. Dva Catoholika budno gledaju u mrak sa napetim izrazima lica. Drugi crkveni pratilac se pojavljuje iz mraka, i pošalje stražare ispred.
- Ekselencijo, sve je sigurno. Inkvizitori nas očekuju!- mirno je izvijestio i makao se u stranu.
Marko je napeto držao oružje za identifikaciju. Osjetio je znoj u rukavicama. Oklop je bio malo prevruć. Pomalo neugodan. Miris metala i finog maziva kojim je svaka ploča premazana. Catoholici prolaze pored njega, i jedan od trojice se zaustavi na trenutak, ponjuši zrak i otvori usta. Marko iskoči iz mraka i trenutak prije nego ovaj vikne upozorenje, svu trojicu crkvenjaka obavije zelena maglica. Kardinal i jedan iz pratnje se samo zakašlju, ali efekt na onog koji je ponjušio zrak je bio spektakularan. Njegova se koža zadimila. Ocijedila se sa lica Ghora koji je ostao bez daha da bi nastavio krik. Kardinal se okrenuo prema njemu i užasnuto gledao metamorfozu bića koje je izgledalo slično stvorovima iz priča. Zlim vilenjacima. Ghor je svladao šok istovremeno kad je i Marko zapucao iz svog oružja. Mlaz kiseline padne odmah pored njega. Sitne kapi zacvrče na oklopu. Kardinal jaukne, pratitelj ga odmah baci na pod pokrivajući ga svojim tijelom. Catoholici iz pratnje tek su tada potegli svoje oružje, do tada šokirani licem Ghora. Udar zvuka. Ghor se savije i padne na koljena, a ni vojnici nisu bolje prošli. Još jedan mlaz kiseline, opet preko Kardinala, i njegovog pratioca koji ostane bez pola crvene pelerine. Pratiočev bolni krik. Igor iskoči iz mraka i iz blizine opali iz soničnog oružja u Ghora koji se sruši bez svijesti.
Marko pritrči Kardinalu i pratitelju, odvoji ih grubo. Visoki Catoholik pruži ruke prema liku u crnome, ali ovaj samo progovori:-
- Vidjeli ste kakva čudovišta imate u pratnji… Jeste li ozlijeđeni od kiseline?-
Catoholik samo promuca.
- Nisam, ali Darius je. Njega je pogodilo! Šššta je to?- dolazio je već sebi.
- Pošast Catoholiče, pošast koju ste nam doveli u Hrovatsku, a mi smo lijek. Pridržite malo ovog nesretnika…- Marko je zapovjedio, a Catoholik poslušao. Iz male tube sikne nekakav sprej po Dariusovim krvavim leđima. Koža se gotovo trenutno prestala dimiti.
- Tko ste vi? Pobunjenici?- gledao je Kardinal nemoćno dvojicu koja su odnosila Ghora u mrak. Nalazio se u dvojbi, poći za njima, ili pozvati pomoć za Dariusa koji ga je štitio i po cijenu svog života. Šepajući na lijevu nogu, zaputi se prema zgradi Inkvizicije. Vidio je još jedan par ljudi odjevenih u crno kako nestaju u mraku.
- Ima li koga! Trebamo pomoć! Napadnuti smo!- vikao je gledajući onesviještene vojnike svuda oko sebe. Začuje korake sa kata. Uniforma. Inkvizitori! Napokon spašen!, i sa tom se mišlju sruši pored Catoholika koji su spavali uspavani plinom kojega je Ivan aktivirao nakon bijega.
Dan poslije je Kardinal uvjeravao vojnike kako su bili žrtve halucinogenog plina, kako je Darius ranjen metkom……
srijeda, 01.11.2006.
Ghori vs. Borg ...dio drugi
Čak i u tom trenutku Ghori su upozoreni. Samostalna Matrica je prije obrane objavila kako je ona dio velike imperije i da je napad na nju znak agresije koji se neće dopustiti. Njena je zadnja poruka sadržavala i poruku o pokrenutom samouništenju ukoliko bude teško oštećena.
Ghore to nije zanimalo. Biološka bića blefiraju. Borg to ne radi, ali oni to nisu znali, jer su upoznali samo Trgovačku Matricu.
Četiri Kocke iz pratnje borile su se dobro. Primali su i zadavali udarce. Gorilo je nebo susjednog planeta od dijelova oplate Ghorskih brodova. Cijena je već u prvim satima borbe za Ghore bila velika . Tri razarača. Jedna Kocka teže oštećena, zaklonila se iza aktivnih. I tada iznenađenje. Šest razarača se izdvojilo. Kapsule za spašavavanje izlete u svemir napunjene Ghorima. Kaos u komunikacijama. Razarači sa vojnicima Sivih zabijaju se kroz Kocke. Pet se raspadne od Borgove obrane. Šesti pogađa Matricu. Eksplozija. Bez koordinacije, Kocke postaju plijen kojega je bilo lakše uništiti. Nova Ghorska Pobjeda. I poziv za pomoć koji je nestao u dubokom svemiru.
Ideje iz Trgovačke Matrice su donijele Borgu tako važan ratni predah. Najjača senzorna mreža je komunicirala sa udaljenim «djetetom» kada su osjetljive antene primile pozive za pomoć. Protivnici su bili zaustavljeni na kratko, proizvodnja ponovno u punom pogonu, vremena je možda bilo dovoljno za odgovor. Matična matrica, prvi put u povijesti Borga, riskira.
Sto trideset sedam Kocki, posljednja taktička rezerva cijelog Borga je krenula u napad. Nikada do tada Borg nije pokrenuo toliko veliku silu. Do Ghorskog planeta je trebalo šest godina putovanja na maksimalnoj brzini koja će onesposobiti pogone, ali Matrica je odlučila napasti. Poslala je još jednu Samostalnu Mrežu, sa Kockama, koja je trebala osigurati postojanje Borga, čak i ako Carstvo poklekne pred biološkim vrstama.
Ghorski pobjednici su se vratili u sustav. Istraživanja su podivljala. Podataka je bilo beskraj. Sivi su mahnitali nad svojim sunarodnjacima. Proizvodili su i uništavali cijele nove vrste. Svaka nova je bila moćnija, snažnija, pametnija. Ghori su potaknuti takvim razvojem sa malo slabijim rezultatima poboljšavali svoju rasu. Napredovali. Bez milosti prema sebi, ali i prema drugima. Novoizgrađena Flota Sivih je otkrila nekoliko novih naseljenih planeta koji su neoprezno radijskim signalima javljali o svom postojanju. Osvajanja. Vaporizirane svemirske stanice. Gradovi koji su nestajali u eksplozijama koji su potresali cijele planete. Zarobljenici koji su proklinjali dan zarobljavanja, rastavljani na stolovima za seciranje. Biološki otrovi od kojih je zemlja postajala sterilna pustoš.
Pandemija na Ghorskom planetu. Sami Ghori su je nazvali Smrt savršenog Gena. Vakcina koja je trebala popraviti genetiku odraslih Ghora do savršenstva, je mutirala. Milijarda mrtvih od do jučer benignog virusa . Ghorski zapovjednici pogube Sive koji su proizvodili cjepivo i biotehnologiju sele na asteroide. Šalju devetnaest divovskih kolonizacijskih brodova, sa vojnom pratnjom Sivih, prema okolnim svjetovima koje su odredili za cilj. Na matičnom planetu je ostalo samo stotinjak milijuna stanovnika.
Šest godina putovanja je završilo godinom 2253. Borgove Kocke su osvanule unutar granica Ghorskog svemira. U grupama po tri!
Samostalna Matrica nije imala novih podataka skoro desetak godina, a eksponencijalni uspon tehnologije Ghora je u to vrijeme mogao napraviti čuda. Bar je nanotehnologija Borga to mogla. Prvo pojavljivanje tri Kocke je detektirano nevjerojatno brzo. Sivi su reagirali bijesno. Osvajačke flote, veterani Sivih . Nova oružja. Blistave nove taktike. Sirova snaga. Trideset tisuća radilica je nestalo u Svemiru nakon bitke koja je trajala nepuna tri sata.
Matrica je ovaj put bila spremna. Sto trideset i četiri Kocke u napadu. Sila koja je izronila iz ničega, za Ghore nepojmljivom brzinom. Rušilački kao lavina. Sudar flota je bio strašan. Sivi su u prva dva dana bitke izgubili skoro sve brodove. Ghori su čekali pored matičnog planeta. Dvije stotine razarača, protiv šezdeset preživjelih Kocki! Matrica šalje poziv za predaju Ghorima i nudi im, posljednji put, dobrovoljnu asimilaciju! Ghorski odgovor je bila eksplozija njihove vlastite stanice prepune Sivih, koja je bila blizu najbliže Kocke. Bitka Do smrti. Matrica nije mogla pretpostaviti kako se u letjelicama bore skoro posljednji Ghori, jer su dvije podivljale genetski modificirane bolesti, smanjile broj stanovnika na planetu, tek godinu dana prije Borgovog dolaska.
Preživjelih nije bilo. Još dvadeset kocaka je nestalo u sudaru sa Ghorima. Njihova nadmoćna strategija je na kraju kolapsirala uslijed Borgove nekreativne upornosti.
Kraj Ghora i Sivih. To smo zabilježili. Iako smo imali podatke o kolonizacijskim brodovima koji su otišli prije napada. Na nama nepoznate lokacije…
- O čemu onaj Ghor priča? O nekakvim plinovima?- pitala je Jane «vareći» podatke.
- Znali smo kako su samo odrasli Ghori odgovorni. Njima smo ponudili dobrovoljnu asimilaciju ili smrt. Svi do zadnjeg su odabrali smrt.-
- A djeca?-
- Paa… Samostalna Matrica je trebala novu posadu. Njih smo ostavili na planetu, poluasimilirane i poslali upit sa podacima u središnju Matricu. U međuvremenu smo ih držali zarobljene i brinuli da im se nastavi razvoj tamo gdje su stali. Samostalna Matrica je imala prevelik gubitak snage, izgubila je preko milijun radilica, i tražila je pomoć….-
- I tada su se Ghori vratili, pokupili klince i odveli ih sa sobom. A gdje je bila flota?- Jane zatrepće od nelogičnosti.
- U potrazi i istraživanju. Tražili smo ostale kolonije Ghora i Sivih. Njihove brodove. Orbitu je čuvala samo mala posada Borga… Pogreška. Jedna u nizu! Znaš li da je proračun pokazivao kako ima dvije milijarde Ghora, a na planetu smo ih pronašli samo pola milijuna, skoro svi preostali su stradali u orbiti …. Ti suludi biosi su pobili sami sebe…- mumljao sam ispred Jane i ona me pogleda suženih očiju.
- Hoćeš reći da su to potomci tih Ghorova i Sivih… Pa koji su se vrag vratili dvije stotine godina nazad…zašto?-
- 2416. Borg se prvi put susreće s ljudima. Postaju zakleti neprijatelji. Ljudi budućnosti stvaraju saveze i federacije. Bore se. Uporno. Domišljato. I tom borbom prosperiraju i Ljudi i Borg ma koliko to čudno zvučalo…. A Ghori već dvije stotine godina rade na sprječavanju tog sukoba. Te godine, ako uspiju, Borg će se sukobiti sa rasom križanaca Ljudi i Sivih….vas Ljudi više neće biti… ti odluči… Čak i meni se čini da cijena koju Ljudi plaćaju za to nije mala…na primjer Catoholici u Hrovatskoj. Vidjela si otete. Označavanje. Genetske modifikacije i testove… Novi Poredak…Kontrolirano uništenje…Vidjela si i Ghore i Sive, a vidjela si i Borga. Mene…-
Jane ustane. Lice joj je bilo blijedo i usnice stisnute. Pogled mrk i hladan.
- Od dva monstruma, za sada si manje zlo…ali gadiš mi se Borgmane. I s tobom bi rado napravila što i sa njima…- i ode bez riječi…
