-Ivane slušaj, opet nas spominju!- Šime dotrči sa minijaturnim televizorom na kojemu su upravo bile Catoholičke vijesti. Pojača ton.
-…. Na adrese svih medija u Hrovatskoj stiglo je prijeteće pismo još nepoznate organizacije «Sivi Anđeli». Zamoljeni smo da pismo pročitamo,- spiker se okrene prema kameri …-Sivi Anđeli obavještavaju Hrovatsku javnost kako pobunjenici drže četvoricu njihovih visokih dužnosnika u svojim rukama. Ukoliko njihovi ljudi ne budu pušteni u roku od idućih pola sata, nakon čitanja na vijestima u 18:00, počinje odmazda. Za slučajne žrtve u našem svetom ratu zahvalite državi i policiji koji još nisu istrijebili pobunjeničku gamad. Vjerom do zvijezda!...- spiker je nakon čitanja napravio stanku i dodao ,- Kardinal Juranić je ovo komentirao ekskluzivno za Catoholički dnevnik,-….prijetnja koju smo čuli je očekivana. Pokazuje nezadovoljstvo ljudi našom mlakom politikom protiv pobunjenika. Poručujem vam dobri ljudi Hrovatske, koji volite ovu zemlju. Pridružite mi se u molitvi za te izgubljene duše koje donose toliko zla. Ostanite u kućama i ne dajte povoda strastima da izliju svoj bijes. Prepustite božjim slugama i hrabrim Inkvizitorima da pronađu i unište to sjeme zla koje već predugo klija….- , prilog se prekine i spiker nastavi sa čitanjem još nekoliko vijesti.
- Vidi govnara. A mogli smo ga jučer pokupiti i dovesti ovdje. I umjesto zahvalnosti što smo mu pomogli pratnji, čuj ti ovaj nadahnuti «govor»..-, mrko je komentirao Marko svoju jučerašnju akciju.
Komunikator ispusti nekoliko zvukova koji su označavali poruku i Ivan pogleda prema drugom ekranu.
- Ivane, sa Kocke su dignuta sva tri transportera i patroliraju iznad Hrovatske. Ovo je bila prijetnja Sivih koji dolaze potražiti svoje gospodare. Radi se o skupini letjelica koje ulaze u atmosferu za nekoliko minuta. Pripremite se za obranu!-
- Kakvu obranu? Kakvi Sivi? Pa čime bi se trebali boriti protiv njih? Praćkama?,- Ivan se ljutio, i govorio sve brže.
- I vi i oni morate koristiti zemaljska oružja. To je jedini način da se povijest ne promijeni. Na ulaz pećine je postavljeno Ghorsko polje koje bi trebalo biti dovoljno jako. Neka se tamo smjeste svi koji nemaju iskustva sa novim oklopima. Osam kompleta je ispred pećine. Osam boraca. Odaberi najbolje…-
- Borgmane, ti si nas u ovo uvukao…ti nas i vadi!-, zarežao je, kada se pored njega pojavi Jane.
- Ja ću se pobrinuti da Borg pomogne. Vjeruj meni, a ne njemu, ali ipak požuri, imamo malo vremena!- njeno lice je bilo crno, i Ivan je znao pravo značenje te zastrašujuće maske.
-…izvanredne vijesti! Točno po isteku datog roka, Catoholička Policija je ustvrdila seriju neobjašnjivih sudara na autocesti. Preko pedeset vozila je iz nerazjašnjenih razloga izgubilo kontrolu i sudjelovalo u nesrećama. Za sada tri poginula i više od 30 ozlijeđenih, brojka još nije konačna…- Marija je gledala mali ekran i bila prva koja je opazila plamenu kuglu koja je dolazila prema otoku.
- Dolaze!- uzvikne i pogleda po okupljenim borcima koji su se tiskali pored zaprečnog polja držeći svoje oružje. Pokušavali su otkriti tamne oklope svojih branitelja, ali nisu vidjeli nikoga.
Sivi su došli malom letjelicom, četverosjedom. Jedan odmah poleti nošen nekakvom pločom. Ostala trojica se razviju u strijelce. Preko prsiju Ghorski oklop i cijela zbirka oružja. Zemaljskog oružja.
Sivi iz zraka ugleda jednog od branitelja i munjevito ispali granatu. Marko koji je bio mamac, se baci u drugi zaklon, a plamena gljiva proguta stijenu iza koje je bio viđen. Letač se još više podigne, i onda primijeti dim iz lansera koga je na ramenu držao Ivan.
Raketa je išla ravno u njega, a onda nevjerojatan manevar koji je prkosio svim zakonima kretanja. Istovremeno je ispalio drugi projektil prema Ivanu. Ostala trojica Sivih su užasno brzo gutali daljinu i uključivali se u borbu. Ivan se zakloni dublje iza stijene i udarac ga samo malo ošamuti.
- Proklete M203…biti ću gluh deset dana ako preživim!- govorio je sebi dok je preko oklopa padala cijela kiša kamenja.
Odjednom se začuje pucanj. Teški kalibar. Jedan Sivi se savije i zbaci sa sebe komad oklopa koji se dimio. Pogodak. Taj zaostane iza ove dvojice koji su nastavili napad. Ispred njih, iz tla, iskoči nešto crno. Jane. Svoje je oružje upotrijebila kao toljagu i spustila je preko glave najbližeg Sivog. Zadnji od te trojke bez oklijevanja zapuca, ali udarci samo odbace Jane nekoliko metara, i ona se zakotrlja u zaklon. Ošamućeni Sivi se okrene ciljajući prema njoj, a onda se zaustavi. Raketa koja je doletjela iznenadila ga je. S leđa. Eksplozija. Bacila ga je naprijed, i prije nego se pridigao začuju se rafali. Pao je točno ispred Igora koji je ispraznio cijeli okvir svoje puške u njega. Iz blizine. Ranjeni Sivi se ponovno ubaci u borbu. Bacio je bombu prema Igoru, koji jednostavno nije imao gdje. Novi pucanj. Sivi se sruši pogođen u tijelo, ali je i dalje pokušavao otkriti strijelca.
Letač ga je vidio, ali još je jedna raketa letjela prema njemu. Ovaj put ne tako elegantno je izbjegne i istrese cijeli spremnik projektila na zaklon snajpera. Brdo se zatrese i gusti ljuti dim zakloni vidik. Sivi koji cijelo vrijeme nije stajao naleti na Ivana. Jednim udarcem prepolovi lanser kojim se ovaj štitio. Luka iznikne iz zaklona i zapuca iz blizine u Sivoga. Oklop se zadimi, ali ovome nije bilo ništa. Granata lijevo i desno, i elegantan skok nazad u sigurnost, na kojemu bi mu zavidili i Ghori. Točno ispred Jane. Njena «druga koža» se još regenerirala, krv je bojila crnu površinu, ali to nije smetalo njenim sposobnostima. Komad stijene. Tvrda domaća stijena zabila se u glavu Sivoga. Ivan, nošen valom eksplozije udari u Sivog i dovede ga opet u Janein domet. Još jednom. Još jače.
Letač je odbacio svoje ispražnjeno oružje i zaletio se u stijenje iznad pećine. Locirao je snajpera. Skoči sa desetak metara visine, elegantno doskoči i zastane. Samo trenutak, ali zastane. Strijelac je bio Jakša. Radilica. Brz kao munja Sivi se baci u njega, ali stari gerilac je bio spreman. Sraz divova neljudske snage. Radilica koja grabi Sivog uz svoj štit. Sivi koji grabi radiličinu glavu pokušavajući je otrgnuti. Jakša se sa svojim plijenom baca niz strminu. Kotrljaju se niz oštro kamenje. Sivi mu čupa nekoliko dodataka sa lica, a onda trenutak nepažnje. Jakša zamahne kao maljem pogađajući vrat Sivoga. Ovaj se sruši. I ne podigne se.
Posljednji Sivi, ranjen, znajući kako se sukobio sa silom koja nije bila predviđena pokuša doći do svoje letjelice. Matko, Miško i Šime su pogađali leđni dio njegovog oklopa, ali sve je to bilo uzalud. Ovaj je grabio prema ulazu. Marko zgrabi bacač granata i ispali ih u visokom luku. Slijed eksplozija i Sivi kojemu se ulaz u sigurnost pretvorio u plameni pakao. Pogođen izravno. Bez prednjeg oklopa. Nestane u plamenu.
Ivan je dovlačio Luku, bez svijesti. Nije bio teško ranjen, oklop ga je zaštitio, ali mu je krv tekla iz nosa i ušiju. Opušten, kao mrtav.
Igor je i dalje ležao na zemlji. Jane odmah do njega. Ivan dotrči do njih i ugleda suze. Jane plače.
- Igor…- krene rukama prema njemu, ali ga Jane zaustavi.
- Mrtav je Ivane. Nemoj… vidi!- i pokaže brazdu u oklopu kuda je geler prošao do tijela. Odmah ispod grla.
- Oprosti, Ivane…moram ići… moram…- govorila je još uplakana i nerazumljivo, ali pri tome ubrzavala uz padinu. Prema vrhu. Ivan prikupi svoje ljude. Svi crni, nagorenih oklopa. Tihi. Marija je već pored ranjenika koji ispušta ohrabrujuće zvukove. Ostala lica se rastrčala po bojištu. Gledaju Sive koji nepomično leže. U zraku iznad njih još uvijek lebdeća platforma kojom se vjetar poigrava. I jak miris dima nakon eksplozija.
Jane i Jakša ulete u kontrolnu sobu. Radilica još nije uspjela popraviti štetu, i odmah iza njih se pojave dvije iz njegove četvorke i pozabave se sa oštećenjima. Jane mi priđe.
- Ubio si ga. Bio je idiot, ali dobar. I hrabar. A sada je… mrtav…- prišla je šakom uz moje grlo (koje sam dodatno oklopio znajući njene afinitete), a onda se zgrči…,- ubila sam ga i ja! Nisam dovršila onog Sivog…nije bitno…ne njemu! A ti si kriv. Proklet bio dan kada sam te upoznala!- vidio sam crnilo koje joj se razlilo preko očiju. Reklo bi se kako moja «koža» više ne vrijedi, pa podignem ruku štiteći se od udarca.
- Naša tri transportera su spriječili sedamnaest napada Sivih. Prošla su četiri…. Izdao sam zapovijed za proizvodnju još trinaest letjelica….-
Jane me promatrala kao bogomoljka svoj plijen.
- Tebi on ne znači ništa. Samo još jedna žrtva. Jedan Igor. Ali manje….- ponovno je bijes rastao u njoj.
- Žao mi je svakog borca na ovoj planeti. Ako bude sve kako treba, ukoliko pristane na to, nanosonde ga mogu oživjeti. Prilikom smrti, odijelo ga je zarazilo sondama…-
- Možda je to tebi svejedno…. Možda ti ustvari želiš da svi poginemo i pridružimo se tvojim radilicama!-, pogledavala je prema Jakši koji je podnosio brzi remont.
- Bilo bi lakše. I učinkovitije…da, ali to nije moj cilj. –
- I to baš Igor. Koji se grozio svega što nije mogao pojmiti. Sada, da bude…radilica…i luta po svemiru…gine za tebe…kakav užas!-
- O tome će odlučiti sam. Kada za to dođe vrijeme…a sada nemamo vremena za svađu. Treba zaštititi ove zemljane od Sivih…-
- Kao do sada? Oni ratuju a ti se skrivaš?-
- Ako vodiš napad. Ti i Ivan. Onda napadamo. Baza je na tamnoj strani Mjeseca!- odgovorim joj i ona me pogleda… čudno.
Post je objavljen 06.11.2006. u 00:29 sati.