Borgman's cube
subota, 04.11.2006.
Neprijatelj mog neprijatelja je......
- Kažem ti iskorištava nas!- ponovila je Jane Ivanu živo mašući rukama.
- Ima strašnu tehnologiju. Moćan je. Vidjela sam na stotine radilica. To su ljudi strojevi… oružja, radari…sve je to nezamislivo…-
- Spomeni i sebe Jane. Da vidiš kako ti se lice svako malo promijeni. Postane crno na nekakve zvjezdaste fleke…- govorio je Ivan puno tiše.
- Znaš što on hoće? Želi nas gurnuti u svoj rat. Protiv Ghora i Sivih. Kaže kako će nam pomoći ako mi pomognemo Njemu! Ma i on je čudovište kao i oni ostali!- ponovno se Jane uznemirila. Ivan se zagleda u more, a onda je pozove rukom. Došla je na liticu pored njega. Jutro se još nije proširilo cijelim nebom, ali već sada se mogao namirisati vedar dan.
- Znaš da si zgodna tako ljuta…- , nasmijao se na njenu reakciju kada je bijesno frknula.
- Kažeš kako je tehnološki jak…taj Borgman. Ali zašto onda ne koristi tu tehnologiju?-
- Ne smije. Pojava njegove tehnologije bi uzbunila Ghore. Tražili bi ga do uništenja. Kaže i kako bi promijenio vremenske tokove toliko da bi poništio budućnost iz koje dolazi. Ma još nisam svladala te njihove prostorno vremenske petlje. Uglavnom, treba mu netko drugi koji će vaditi kestenje iz vatre, i gospodin je zamislio da to budemo mi!- ponovno je govorila ljuto mašući rukama.
- Razmišljam o tome. Jesi li čula ono «Neprijatelj moga neprijatelja je moj prijatelj»?-
- Jesam, ali to ovdje ne vrijedi…-, ovaj je put Ivan prekine.
- Vrijedi. On je neprijatelj Catoholica. Ja sam im isto neprijatelj. Znači za moju borbu je Borgman prijatelj!-
- Ne razumiješ! Ta naša borba je samo dio njegove borbe. Mali dio. Njegovi ulozi su mnogo veći. On želi cijelu ljudsku rasu dovesti u rat protiv Borga. Catoholici su tu samo, sitniš. Mamac za tebe i tvoje ljude…. Za mene nisu, ne više!-, pratila je pogledom zlatne trake sunca koje se prošire obzorom.
- Znaš li koliko je teško voditi ove moje dobre ljude u tom ratu? Koliko puta smo ostali bez zaliha? Gladni? Svi gledaju u mene kao da sam zlatna kokoš koja će stvoriti izvor, ili pribaviti hranu i oružje… Jane moja,-, spusti ruku na njeno rame,- on je još dobar vrag sa kojim sklapamo pakt. Neka prežive ovi moji ratnici još koju godinu, i za to bi cijelu Zemlju koja je dopustila da neki Ghori upravljaju s njom, poveo u bilo kakav rat… Jebe me se za sve te države i državice, za gomilu koju se jednako jebe za nas i naše probleme, a uz put možda pomrsimo račun i Borgmanu. Možda zaključi kako bi mu rat sa nama bio nešto što mu se neće baš svidjeti…- Jane ga pogleda, još uvijek mračnih očiju.
- Znači ti ostaješ s njim? Nisi mi dao baš neki izbor…- tiho je komentirala i krenula prema logoru.
Dok su oni raspravljali o svemu, na Kockici su bila još dva ljudska bića, neasimilirana i slobodna. Dvojica koji su radoznalo i užasnuto proučavali Kocku, susretali se sa radilicama, divili se hangarima i njima neshvatljivoj tehnologiji. Toliko su se divili da me nisu niti primijetili.
- Došlo je vrijeme da ponesete opremu svojim ljudima na terenu. Pozdravite ih od Borgmana…- veselo dodam dok su oni nestajali u teleportaciji do hangara i transportera za Vis. Sve je išlo po planu.
- Marko, pogledaj. Kaže kako je isplanirao novi zadatak Idemo opet u «prijestolnicu»!- ,ovo zadnje je očito bilo s prijezirom.
- Kakav je zadatak? Što piše?- krupni pobunjenik sjedne pored Ivana koji je proučavao podatke sa komunikatora.
- Po ovome, sutra dolazi Catoholički kardinal u tajni posjet Inkviziciji. On ili njegova pratnja bi trebali biti Ghori. Naš je zadatak identificirati Ghore i oteti ih!-, Ivan lupne po ekranu dlanom,- Ništa lakše. Sitnica! Jebo te još me peku ruke od one kiseline koju je prosuo po nama! Dobro Jane kaže, jebe se njega za nas!- , Ivan se ljutio ali nije skidao pogled sa planova koji su mu promicali pred očima. Nešto mu je govorilo kako bi to bilo nešto što se isplati napraviti.
Transporter ih je ostavio nedaleko Inkvizicije. Borgova oprema, oklopi, neobično oružje. Izbacivalo je nekakvu maglicu, za koju je Borgman tvrdio kako djeluje na umjetnu Ghorsku kožu. Ivan se okrene prema svojim ljudima.
- Idemo prema zgradi. Igor i Marko idu na vozila. Šime i ja upadamo u zgradu. Znači znate sve. Prvo maglica pa onda oružje!- , sva tri mračna lika klimnu glavama, upale vizire koji su svaku zraku svjetla pojačavali toliko da su vidjeli kao po danu. Bez šuma se izgube u noći.
Marko ugleda vozača koji je spavao u vozilu. Mahne rukom. Igor pogodi maglicom vozača i dok je ovaj uspaničeno otvarao usta susretne se sa Markovom šakom.
- Ovaj nije Ghor!- zadovoljno je protrljao članke na ruci i nastavio sa obilaskom vozila. Limuzina. Oklopljena. Vrata se otvaraju i izlazi netko od crkvenih veledostojnika. Otvara zadnja vrata, daje pokorno ruku kardinalu koji s mukom izlazi. Dva Catoholika budno gledaju u mrak sa napetim izrazima lica. Drugi crkveni pratilac se pojavljuje iz mraka, i pošalje stražare ispred.
- Ekselencijo, sve je sigurno. Inkvizitori nas očekuju!- mirno je izvijestio i makao se u stranu.
Marko je napeto držao oružje za identifikaciju. Osjetio je znoj u rukavicama. Oklop je bio malo prevruć. Pomalo neugodan. Miris metala i finog maziva kojim je svaka ploča premazana. Catoholici prolaze pored njega, i jedan od trojice se zaustavi na trenutak, ponjuši zrak i otvori usta. Marko iskoči iz mraka i trenutak prije nego ovaj vikne upozorenje, svu trojicu crkvenjaka obavije zelena maglica. Kardinal i jedan iz pratnje se samo zakašlju, ali efekt na onog koji je ponjušio zrak je bio spektakularan. Njegova se koža zadimila. Ocijedila se sa lica Ghora koji je ostao bez daha da bi nastavio krik. Kardinal se okrenuo prema njemu i užasnuto gledao metamorfozu bića koje je izgledalo slično stvorovima iz priča. Zlim vilenjacima. Ghor je svladao šok istovremeno kad je i Marko zapucao iz svog oružja. Mlaz kiseline padne odmah pored njega. Sitne kapi zacvrče na oklopu. Kardinal jaukne, pratitelj ga odmah baci na pod pokrivajući ga svojim tijelom. Catoholici iz pratnje tek su tada potegli svoje oružje, do tada šokirani licem Ghora. Udar zvuka. Ghor se savije i padne na koljena, a ni vojnici nisu bolje prošli. Još jedan mlaz kiseline, opet preko Kardinala, i njegovog pratioca koji ostane bez pola crvene pelerine. Pratiočev bolni krik. Igor iskoči iz mraka i iz blizine opali iz soničnog oružja u Ghora koji se sruši bez svijesti.
Marko pritrči Kardinalu i pratitelju, odvoji ih grubo. Visoki Catoholik pruži ruke prema liku u crnome, ali ovaj samo progovori:-
- Vidjeli ste kakva čudovišta imate u pratnji… Jeste li ozlijeđeni od kiseline?-
Catoholik samo promuca.
- Nisam, ali Darius je. Njega je pogodilo! Šššta je to?- dolazio je već sebi.
- Pošast Catoholiče, pošast koju ste nam doveli u Hrovatsku, a mi smo lijek. Pridržite malo ovog nesretnika…- Marko je zapovjedio, a Catoholik poslušao. Iz male tube sikne nekakav sprej po Dariusovim krvavim leđima. Koža se gotovo trenutno prestala dimiti.
- Tko ste vi? Pobunjenici?- gledao je Kardinal nemoćno dvojicu koja su odnosila Ghora u mrak. Nalazio se u dvojbi, poći za njima, ili pozvati pomoć za Dariusa koji ga je štitio i po cijenu svog života. Šepajući na lijevu nogu, zaputi se prema zgradi Inkvizicije. Vidio je još jedan par ljudi odjevenih u crno kako nestaju u mraku.
- Ima li koga! Trebamo pomoć! Napadnuti smo!- vikao je gledajući onesviještene vojnike svuda oko sebe. Začuje korake sa kata. Uniforma. Inkvizitori! Napokon spašen!, i sa tom se mišlju sruši pored Catoholika koji su spavali uspavani plinom kojega je Ivan aktivirao nakon bijega.
Dan poslije je Kardinal uvjeravao vojnike kako su bili žrtve halucinogenog plina, kako je Darius ranjen metkom……
