boljizalet

četvrtak, 29.10.2015.

More raste, a mi gledamo...

Kada je prije desetak dana olujno nevrijeme zahvatilo Šibenik i okolicu i kada je za dva sata palo preko sto litara kiše po metru kvadratnom, more se opasno prelilo preko rive i zastrašujuće je zaprijetilo kućama na obali. Gledali smo zabrinuto iz Zagreba fotografije na mobitelima i slušali detalje o nastaloj šteti. S ovakvom količinom kiše nemoguće se boriti i sreća je da nije bilo ljudskih žrtava.
Poplavljene konobe i slike kafića koji ispumpavaju vodu bili su povod raspravi o razini mora koja se bez sumnje primjetno povisila tijekom našeg životnog vijeka.
Malo sam se bacila na proučavanje i naišla na zaista zabrinjavajuće podatke. Globalna razina mora u posljednjem je stoljeću narasla nešto manje od 20 centimetara.
Zbog akumulacije topline more od studenog do siječnja doseže najveću razinu. Ovo je godišnje razdoblje kada su zabilježene najveće poplave na našoj obali. Uz plimu, jugo, niski tlak zraka i nabujale rijeke morska voda se akumulira u zaljevima, posebno na sjevernom dijelu Jadrana koji je najplići. Godišnje oscilacije mora iznose 10 do 15 centimetara. Tijekom zime, more se hladi i smanjuje se njegova gustoća pa se u ožujku spušta na najnižu razinu.
Rezultati zadnjeg istraživanja NASA-e pokazuju da je razina mora u prosjeku više za 7,6 centimetara u usporedbi s 1992. godinom, a do 2100. godine more bi moglo narasti i više od 90 centimetara. To znači da će se dio hrvatske obale potopiti i prije predviđenog roka, a klimatske promjene uništit će brojne morske vrste i promijeniti jadransko podmorje. Stručnjaci predviđaju da će porast temperature i saliniteta Jadrana omogućiti doseljavanje novih vrsta koje obitavaju u toplim morima, primjerice iz Crvenog mora, kroz Sueski kanal.
Razina Jadranskog mora sve je viša i do kraja ovog stoljeće poplavit će postupno dijelove hrvatske obale. Najgore će proći područja oko ušća rijeka i jezera koja su blizu mora i na maloj nadmorskoj visini, poput ušća i dolina Neretve, Cetine, Krke i Zrmanje. Nisam čula da se u javnosti tome pridaje značajna pozornost i da je netko u kampanji spomenuo ovu problematiku koja je od ključne važnosti za veliki dio zemlje.
Kada već država ne brine, lokalne zajednice trebale bi biti puno, puno glasnije...

Oznake: Šibenik

29.10.2015. u 21:08 • 24 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 22.10.2015.

Fina naša hrvatska hrana

Jučer sam se s prijateljem i njegovim poslovnim partnerom iz Švedske zatekla na glavnom zagrebačkom trgu tijekom nacionalne promotivne akcije Kupujmo hrvatsko. Ne želim uopće pisati o akciji niti komentirati previsoke cijene koje nisu bile promotivne. Želim samo još jednom ponosno istaknuti očaranost stranaca našom domaćom hranom.
Degustirali smo proizvode kontinentalne Hrvatske, Istre, Kvarnera i Dalmacije, a naš gost iz Švedske je kupio pomalo od svega, nesretan jer se hrana ne smije nositi preko granice, a on putuje avionom.
Zaista, šteta je što više ne potičemo domaću proizvodnju i ne vodimo računa o ravnomjernom gospodarskom razvitku Hrvatske. Tužno je što i dalje uvozimo preko pedeset posto prehrambenih artikala i ne dajemo priliku razvoju hrvatskih proizvoda. Njegovanje poduzetničkog duha je važno, a nisam još čula da je netko u tom smjeru počeo sustavno odgajati mlađe generacije.
Pročitala sam negdje ovih dana da je više od osamdeset posto građana spremno izdvojiti više novca za domaći proizvod ako je jednako kvalitetan kao strani. Tim podatkom svrstavamo se u visoko osviještene zemlje koje podupiru nacionalno gospodarstvo. Nažalost, rukovodeće strukture ne znaju iskoristiti domoljublje koje građani iskazuju kupujući domaći proizvod.
S obzirom da smo i turistička zemlja, i još k tome u zadnjih nekoliko godina izuzetno popularno odredište, trebali bismo to puno bolje iskoristiti. Nadam se da će se netko zaista, a ne samo deklarativno, uhvatiti u skoroj budućnosti ove teme.
Očito nije problem u potrošačima. Dokazano je već tisuću puta da smo lojalni kupci. Poteškoće su kod proizvođača koji nisu dovoljno stimulirani i ne mogu biti konkurentni cijenom. Ovdje mora uskočiti država.
No, iako se mučimo s domaćim brigama, Šveđanin Lucas jučer je uživao u našem pršutu, siru, kulenu i rekao nam je kako ukusniju hranu nije nikada jeo. Ne znam je li bio silno gladan ili je možda bio samo jako pristojan, ali vidjela sam na vlastite oči, uživao je degustirajući hrvatske delicije.
Kada ćemo konačno početi koristiti vlastite potencijale?

Oznake: hrvatske delicije

22.10.2015. u 19:15 • 23 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 15.10.2015.

TTIP - sporazum ili nesporazum?

Ne mogu reći da me TTIP (Transatlantsko trgovinsko i investicijsko partnerstvo), sporazum o slobodnoj trgovini između EU i SAD, ostavlja ravnodušnom. Što više čitam o sklapanju ovog ugovora i teškim netransparentnim pregovorima sve više sam uznemirena i zabrinuta. Ova bitna tema u Hrvatskoj je ostala u sjeni izbjegličkog vala i vječnih domaćih prepucavanja zbog nadolazećih izbora. Potpuno smo neinformirani, a čini se i nezainteresirani za važna pitanja koja se tiču naše vlastite egzistencije i budućnosti naše djece. U Europi je sporni sporazum stekao respektabilnu opoziciju i skupio preko tri milijuna potpisa ljudi koji se protive TTIP-u. Prošli vikend je u Berlinu održan veliki prosvjed s više od četvrt milijuna sudionika.
Većina Hrvata uopće niti ne zna da se pregovara i u naše ime jer smo i mi članica EU. Dragi moji, važno je da svi budemo zainteresirani i da se uključimo. Ugovori kojima se određuje naša budućnost ne smiju biti rukovođeni smjernicama industrijskih lobija. Sve o čemu se pregovara mora biti transparentno.
Neki hrvatski političari tvrde da je riječ o povijesnom i sjajnom sporazumu koji će višestruko unaprijediti europsko i američko gospodarstvo. No, pregovori koji su započeli sredinom 2013. odvijaju se uglavnom bez prisustva javnosti. Građanska Europa strahuje da bi TTIP mogao ugroziti državnu suverenost članica EU i europske standarde u zaštiti osobnih ljudskih sloboda i prava, zaštiti zdravlja i okoliša, kvaliteti hrane. Independent piše da će ovaj sporazum dozvoliti da se nacionalna dobra i javne usluge uključe u trgovinske ugovore. To bi značilo da će neke privilegije o kojima do sada nismo razmišljali i koje su nam oduvijek dostupne, poput vode, ovisiti o multinacionalnim tvrtkama. Pregovori su trenutno u fazi u kojoj se predlaže, čitam na portalu, privatizacija javnih usluga, uključujući zdravstvo, obrazovanje i energiju.
Dakle, međunarodne korporacije bit će, prema budućem sporazumu, iznad država i imat će mogućnost tužiti svaku pojedinu državu kada njihovi parlamenti budu donosili zakone koji će ugrožavati korporacijski profit. To zaista ne zvuči nimalo europski. Europu još uvijek svi doživljavamo kao socijalnu i humanu zajednicu koja poštuje temeljne ljudske vrijednosti.
Ipak, ako se sporazum potpiše, vjerujem da će velike države, članice EU, zbog bolje pregovaračke pozicije (i mnoštva drugih razloga) proći znatno bolje od malih.
A naša Hrvatskica je mala, mala, malecka...
Svi se moramo zabrinuti.

Oznake: TTIP

15.10.2015. u 22:29 • 18 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 08.10.2015.

Sretan vam dan neovisnosti!

Danas se istinski odmaramo.

Velika pusa svima! :)

08.10.2015. u 21:05 • 11 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 01.10.2015.

Humanizam ispred pragmatizma

Iskreno me se dojmio tekst Miljenka Jergovića pod naslovom Vrijeme kad je jedino ispravno biti naivan u Jutarnjem listu. Pisac je prošli tjedan putovao u Bugarsku. Vozeći se do Plovdiva razmišljao je o aktualnim zbivanjima na hrvatskoj granici i o razlici između pragmatičnosti nacionalnih interesa i humanizma. I mene, kao i većinu Hrvata, proteklih dana zaokuplja ista tema. Moram priznati, zaista sam se pronašla u ovome tekstu.
Jergović se dotaknuo događanja u Plovdivu i Bugarskoj tijekom Drugog svjetskog rata i spretno je povukao paralelu između ne tako davne prošlosti i sadašnjosti. Zanimljivo i osjećajno, nadasve ljudski i dirljivo, napisao je prekrasnu priču o velikom Kirilu, metropolitu plovdivskom, i o spašavanju bugarskih Židova 1943. godine. Pročitajte kolumnu, ako već niste. Ponešto ćete naučiti o povijesti, osjećat ćete se produhovljeno i sretno jer priča ima neočekivano lijep završetak, a Jergovića je ionako lako i divno čitati.
Ponekad, kada preispitujem svoje stavove i kada se sama sebi činim kao naivno dijete koje okolina stalno podsjeća da se po zemlji mora hodati s obje noge, shvatim da su ovakve čudesne priče pročitane brzinski bolje za dušu od bilo kakve motivacijske knjige ili propovijedi. Kada bi ovakvi tekstovi predstavljali standard pisanja, tiraža hrvatskih dnevnih novina, unatoč krizi, bila bi osjetno veća i isplativija. Još me nitko nije uvjerio da samo žutilo prodaje tiskovine.
Dok pišem novi post, u novinama čitamo da se mnogi migranti lažno predstavljaju kao Sirijci kako bi jednostavnije ušli u Europu i dobili azil u Njemačkoj ili Švedskoj. Navodno, sirijska putovnica može se nabaviti prilično lako za dvjesto eura.
Svima je jasno, ništa na kugli zemaljskoj nije niti bijelo niti crno. Uvijek je stvarnost u različitim nijansama sive. Kakav će završetak imati izbjeglička priča u Europi još dugo nećemo znati.
S vremenske distance lako je analizirati i donositi zaključke koji su postupci bili ispravni, a koji pogrešni. Sa sigurnošću mogu reći da je ispravno i ljudski pomoći čovjeku u nevolji. Sretnica sam jer ne moram donositi odluke na državnoj razini.
Citirat ću Jergovića na kraju: Pragmatizam je gesta većine, humanizam je prirodni refleks manjine. Tako je oduvijek bilo.