boljizalet

četvrtak, 20.08.2015.

Vijest o Blogoknjizi stigla je do Dubaija

Ljeto u Ujedinjenim Arapskim Emiratima toplije je desetak stupnjeva od ovogodišnjeg vrlo toplog hrvatskog ljeta. Iskusila sam to na vlastitoj koži i sa začuđujućom lakoćom preživjela. Opisat ću vam ukratko doživljaje iz Dubaija i Abu Dhabija, dvaju Emirata koje sam posjetila s obitelji. Moram odmah spomenuti, najviše me u Dubaiju razveselio mail našeg uredništva. Blogoknjiga je gotova i očekuje nas zajednička promocija! Hvala, dragi urednici, na uloženom vremenu i trudu. Hvala vam na upornosti i ustrajnosti.
U Dubai smo sletili oko 23 sata. Grad noću iz aviona izgleda čarobno. Bezbroj svjetlećih zmijica tek pri slijetanju poprimaju oblik prometnica. U Dubaiju sve svijetli. Neboderi, zgrade, arhitektonska čuda, umjetni otoci, umjetna marina, brodovi. Tek ujutro, kada izađe sunce, vidi se pravo lice grada sagrađenog u pustinji. Prije četrdesetak godina grad nije niti postojao pa mu nedostaje uobičajena urbana kultura koja se ipak gradi stoljećima i na koju smo navikli. Nafta i novac čine čuda. Iako smo unaprijed znali što nas čeka, svi smo ostali fascinirani, blago rečeno, maštovitim projektima na koje smo stalno nailazili. Spomenut ću samo najvažnije koje smo posjetili. Najviša zgrada na svijetu Burj Khalifa visoka je 828 metara i izgrađena je za samo šest godina. Njezina gradnja koštala je više od milijarde i pol američkih dolara. Ima 163 kata, a u njoj se nalazi i najviši bazen na svijetu na 76. katu i najviši noćni klub na 144. katu. Odmah pored Burj Khalife nalazi se jedan od najvećih šoping centara na svijetu Dubai Mall. U njemu su, osim bezbroj dućana i restorana, smješteni i veliki akvarij s morskim psima, ražama i ostalim morskim nemanima, veliko klizalište, a na zadnjem katu je lunapark.
Ipak, za mene je najneobičnije što sam doživjela u Dubaiju skijanje. Vani je toga dana bilo 45 stupnjeva, a kad smo potpuno skijaški opremljeni (u cijenu karte je uračunata i oprema) ušli u veliku dvoranu sa skijaškom sedežnicom i vučnicom u njoj su bila -4 stupnja. Doživljaj je stvarno senzacionalan, a snijeg iznenađujuće dobar. Osim nezaboravnog skijanja, ludo smo se zabavili i u Atlantis Aquaventure parku. Park se nalazi na vrhu Palm Jumeirah, umjetnih otoka u obliku palme sagrađenih u Perzijskom zaljevu. U vodenom parku postoje sve moguće ludosti koje ne možete niti zamisliti. Nakon što smo se dobro namazali kremom s faktorom 50, uživali smo cijeli dan u riječnim brzacima, valovima, prozirnim tunelima (prolaze kroz akvarije u kojima plivaju morski psi). Dva badića su mi pukla, ništa drugo ne moram reći...
Kako ne bih pisala do jutra, spomenut ću još samo put u konzervativniji, bogatiji, ali manje atraktivan Abu Dhabi, džamiju Sheikh Zayed Grand Mosque koja blješti u svojoj raskoši i bjelini mramora. U džamiji morate biti prikladno odjeveni i pokrivene glave inače vas neće pustiti u obilazak.
Inače, autohono stanovništvo u Emiratima je uglavnom tradicionalno odjeveno. Odijevanje nije određeno zakonom već se o njemu odlučuje unutar obitelji. Žene su odjevene u burke (koje u Emiratima zovu abaija), a muškarci u bijele haljine s pokrovom na glavi. Kad se naviknete na nama čudnu i pomalo odbojnu odjeću, shvatit ćete da ste stalno okruženi veselim i vedrim mladim ljudima koji sa sobom svuda vode četvero, petero djece. Budući da je danju vruće, u grad i šoping centre izlazi se navečer pa je do iza ponoći sve puno razigrane dječice. Standard Emiraćana je nepojmljivo visok. Kada se vjenčaju, državljani Emirata od države dobiju stan, auto, novčani poklon i osigurana radna mjesta. Sljedeći novčani pokloni dolaze s dolaskom potomaka. Državljani Emirata čine samo deset posto ukupne populacije. Ostalo su stranci koji rade za njih. Državljanstvo je gotovo nemoguće dobiti. Strankinja ga dobije nakon 24 godine braka s državljaninom UAE (stranac oženjen za Emiraćanku ne može ga dobiti nikad). Državljanstvo se ne dobiva rođenjem u UAE.
I još nešto. Sve je nevjerojatno čisto. Čisto i organizirano. Turisti uživaju jer kriminala nema. Kazne su očito previsoke. Red svuda postoji. U metrou sam odmah uočila pločice na kojima piše kolika je kazna ako jedeš i piješ u metrou ili žvačeš kaugumu ili pritisneš kočnicu. Moram priznati da sam pomislila da bih takve pločice odmah trebalo montirati i u zagrebačke tramvaje.
Dragi moji, toliko od mene. Sljedeći tjedan družit ćemo se uživo!