boljizalet

četvrtak, 15.01.2015.

Skijaški gušti

Nakon užurbanog i napornog prosinca u Zagrebu, svake godine iznova se radujem zvuku svježeg snijega pod nogama, svjetlucavoj bjelini krajolika i jednostavnoj rustikalnoj ljepoti planinskih skijaških sela. Imala sam sreću pa sam od dječje dobi dio zimskih praznika provodila u snježnoj idili. Na prva skijaška zimovanja sestra i ja odlazile smo sa ski klubom u društvu mame i tate, u gimnazijskim i studentskim danima s ekipom vršnjaka, a onda smo većinom postali i sami roditelji pa smo na skijanje opet putovali obiteljski. Moram priznati, u moja početnička vremena, boravak na snijegu bio je drugačiji. Zimogrozna sam i dobro pamtim hladne skijaške dane. Nekada skijaška odjeća nije bila tako topla i nepromočiva, žičare nisu bile tako udobne, a skijaški učitelji bili su jednako nemilosrdni. Skijali smo po cijele dane bez obzira na vremenske uvjete. No, neovisno o vremenskoj prognozi, u svim životnim razdobljima, za mene je skijanje uvijek bilo samo sastavni dio zabavnog provoda na planini pod nazivom skijanje. Naravno, za pravu uživanciju najvažnije je dobro i prilagodljivo društvo naviklo na zajedništvo i sve nepogode koje vas mogu zadesiti u ponekad vrlo surovoj prirodi na velikim nadmorskim visinama.

Slijedi SKI TOP 5 ili top lista mojih najdražih skijaških užitaka:
1. Ručak na stazi. Oduvijek me najviše veselio dio dana kada se ekipa nađe na slasnom kaloričnom ručku u planinskim drvenim restorančićima koji neodoljivo šire mirise kobasica i raznih primamljivih autohtonih jela po skijaškoj stazi.
2. Skidanje pancerica. Ovaj čin pruža nevjerojatan čudesan užitak koji ne može razumijeti niti jedan neskijaš. Kada na kraju dana izvučete noge iz tvrdih skijaških cipela i obujete mekane tople čizmice doživite neopisivu rajsku ugodu zbog koje se isplati naporna cjelodnevna tortura jadnih izmučenih stopala.
3. Apres ski party. Moram priznati da su mi popodnevna rasplesana druženja uz kuhano vino i lokalnu glazbu u ski kafićima, koja započinju nakon zadnjeg spusta negdje u podnožju skijališta, postala atraktivnija u zrelijoj dobi (objašenjenje slijedi).
4. Večernja druženja. Kad sam bila tinejdžerica večernja tulumarenja po diskačima i u zajedničkim sobama bila su glavna skijaška događanja. Manje smo spavali. Partijanja su trajala do sitnih sati, a doručak je uvijek bio točno u 8 h bez kašnjenja. Danas se večernja druženja odvijaju u hotelu nakon večere ili u veselim obližnjim kafićima uz eventualne karaoke. Najčešće ne izdržimo predugo jer oko ponoći, nakon napornog sportskog dana, nitko više ne može gledati.
5. Slatko spavanje. Najbolje se spava na skijanju. Čisti planinski zrak i cjelodnevna tjelesna aktivnost iscrpe organizam i savršeno ga pripreme za slatki san i izazove novog skijaškog dana. (U TOP 6 sigurno bih uvrstila i hrskava topla peciva koja nakon sna čekaju gladne skijaše na obilnom alpskom doručku.)

Budući da je vodeće mjesto na mojoj hedonističkoj top ljestvici zauzeo ručak, a ove godine smo zimovali u austrijskom dijelu Tirola, svoj skijaški post završit ću s ukusnim i mirisnim specijalitetom Tiroler Gröstel.

Tiroler Gröstel (za dvije osobe)

Sastojci:
2 žlice suncokretovog ulja, malo putra
400g dimljene slanine (zamjena može biti i kuhana šunka)
1 glavica luka
500g skuhanog krumpira
1 žličica kima (možete izostaviti ako niste ljubitelj kima)
pola žličice slatke mljevene paprike
pola žličice ljute mljevene paprike
prstohvat svježeg sjeckanog peršina i vlasca
dva jaja na oko
Postupak:
U tavi zagrijte ulje i pržite 10 minuta zajedno nasjeckani luk i dimljenu slaninu (dok špek ne dobije finu zlatnu boju). Izvadite luk i špek iz tave i stavite ih na zagrijani tanjur, a u tavu ubacite malo putra i skuhani krumpir izrezan na ploškice. Pržite 10 minuta, dodajte kim i mljevenu papriku, promiješajte te nakon jedne minute vratite u tavu luk i slaninu. Nakon što ste sve pomiješali dodajte svježi peršin i vlasac, a na vrh svake porcije stavite jaje ispečeno na oko. (Žumanjak mora ostati mekan i razlijevati se po krumpiru.)